Neki ga znaju iz bolnica u kojima radi, neki s društvenih mreža, a širu javnost osvojio je već prvom emisijom u kojoj s veseljem radi na podizanju 'zdravstvene pismenosti' Hrvata.

Dr. Natko Beck zaposlen je kao radiolog u Dječjoj bolnici Srebrnjak. Njegov djed Herbert Lukić bio je doktor pa je kao dijete cijelo vrijeme bio u ordinaciji s njim, a s četiri godine već je mjerio tlak. On je zaslužan za to što je njegov unuk izabrao biti radiolog. Od 2018. godine ima profil na Instagramu i prvi je naš liječnik influencer, a kao svojevrsna kruna njegova aktivizma na društvenim mrežama došlo mu je priznanje Hrvatske udruge za odnose s javnošću, kojim ga je proglasila najboljim komunikatorom 2020. godine. Zanimljiva je i svestrana osoba. Živio je u Njemačkoj, otvorio birtiju u školi, bio je i panker, reper, imao je i hardcore bend, volontirao je, a danas su njegov stup, najveća podrška, radost i ljubav supruga Tajana i kći Lola.

Jeste li zadovoljni dosadašnjim povratnim reakcijama gledatelja i kritikama emisije?

Jako sam zadovoljan onime što ljudi kažu i koliko se javljaju s nekim korisnim prijedlozima. Svaka kritika je uvijek dobrodošla, to je poticaj za napretkom. Ono što me veseli je da teme gađaju razne uzraste pa mi se tako javljaju ljudi svih dobnih skupina. Najvažnije od svega je da se događa prijenos znanja i redom se javljaju ljudi govoreći da su naučili nešto korisno i drago mi je zbog toga. To i jest smisao.

U čemu je važnost specijaliziranih emisija o zdravlju, osobito na javnom medijskom servisu?

Iznimno mi je drago da je HRT odlučio napraviti takvu emisiju i da su zvali mene. Nikad dovoljno edukacije o zdravlju. Zdravlje je naše najvažnije blago, želimo si ga svaki put kad netko kihne, a opet mu je rezervirano prilično malo prostora u svakodnevnici televizije i radija. Smatram da takvih emisija nikad dosta, jer jedan format može se svidjeti ovom ili onom, ali kad ima više formata, onda je i veća šansa da zahvatimo više ljudi. Nekome paše ovakav, nekome onakav tip emisije. Također nikad dosta repriza, jer nikad ne znaš u kojoj će fazi netko pogledati emisiju. Na taj način nadam se da možemo djelovati na zdravstvenu pismenost, a i na ukupno zdravlje svih nas. Također, tako raste svijest o važnosti zdravlja za društvo, a time i veći pritisak naroda na politiku za boljim sustavom. To su sve pozitivne stvari.

Na otvoren, jasan i zanimljiv način približavate publici često teško razumljive, pa i hladne medicinske teme, a osim alopetskog smjera medicinskog liječenja, dajete prostor i onom alternativnom. Koliko imate odriješene ruke u konceptu i uređivanju emisije?

Imam sjajnu ekipu oko sebe. Sve žene, sve sjajne, tri urednice i glavnu urednicu. Skupa određujemo i predlažemo teme, dogovorimo smjer, a onda svaka urednica pripremi emisiju. Mene više interesira da prođemo kroz teme onako kako bi to laici htjeli, a ne da iz medicinske perspektive govorimo ono što je nama bitno. Gosti eksperti služe da bi ljudima prikazali pojedina stanja i bolesti, ukazali na zamke, mitove i dali neke korisne savjete. Posebno sam sretan što u većini emisija imamo i nekoga tko je patio od spomenute bolesti i može prenijeti svoj dio iskustva i individualnu priču. Alternativno je tu kao neka meka zona između onog što je zaista bitno, a to su znanstveno dokazane medicinske informacije, i onog neprihvatljivog, a to je šarlatanstvo i slično. Spomenuta alternativa je OK ako ne šteti i ako se ne prikazuje čudotvornom. Iako, primjerice, aromaterapija neće nikoga spasiti, ljudima kojima to paše može biti korisna, pa makar da im samo pruži osjećaj ugode. I to je nešto.

Jesu li televizijski djelatnici oduševljeni vašom instantnom prilagođenosti potrebama televizijskog snimanja i ponašanjem u studiju? Koliko vam je trebalo da se prilagodite redateljskim i studijskim zahtjevima?

Mislim da su zadovoljni, to je ono što dopire do mene. Sve može bolje, iz tjedna u tjedan učim i otkrivam nove greške i gdje mogu bolje. To je normalno. Volim nove izazove i shvaćam sve maksimalno ozbiljno, a treniram tako da budem što opušteniji. Ekipa je sjajna, od urednica, redateljica, do raznih ekipa u studiju, šminkerica... imam samo riječi pohvale. Zahtjevi su razumni i normalni, tako da mi nije neka drama prilagoditi se. Što se mene tiče, jako dobro funkcionira taj čitav radni dio emisije. Meni osobno je najgore svaki put pronaći zlatni put između opuštanja i fokusa u nadi da što bolje izvučem gramatiku hrvatskog jezika i da ne blebnem neku glupost. (smijeh) Osjećam obavezu prema tih 30-ak ljudi i čitavoj kući da što bolje napravim taj posao.

Radite s malim pacijentima i sigurno ste omiljen liječnik na Srebrnjaku. Je li s djecom lakše ili teže raditi?

Jao, ne znam kako jednostavno odgovoriti na to pitanje. Realno, na Srebrnjaku su djeca s respiratornim bolestima i nemam previše kontakta s najtežim malim bolesnicima, tako da emocionalno ne patim često kao kolege na dječjoj onkologiji, za što smatram da je jedan od najtežih poslova u galaksiji. Svim tim ljudima, liječnicima, sestrama, treba samo skinuti kapu i reći - hvala. Tako da se, osim na dijagnostiku, mogu fokusirati na zabavu s djecom. To znači da realno imam najbolji posao na ovom planetu, možda i šire. Kad si odgovoran za tuđe dijete, pritisak je malo veći, ali kad uspiješ nasmijati rasplakano i uplašeno dijete, onda je nagrada toliko velika da ni ne osjećam da sam na poslu. Ako mogu zabrinutoj majci vratiti osmijeh na lice ili umanjiti brigu, to mi uljepša i dan i život. Trenutno je opsadno stanje u bolnici, puno je malih bolesnih, baš najmanjih, jer hara RSV i sestre i liječnici su pod punim opterećenjem, a ja kao radiolog letim od jednih do drugih i nisam osobno vezan za svakoga, tako da svakome mogu biti neki pozitivan faktor iznenađenja. Predivno mi je raditi s djecom. Ništa drugo nije usporedivo s time. Volim raditi i s odraslima, ali djeca su druga dimenzija.

Tko je dr. Beck privatno, što nam možete otkriti? Po svemu, pa i razigranim modnim detaljima djelujete kao da živite s lakoćom, da ste vedra osoba...

Privatno nikad nisam doktor Beck. Štoviše, uvijek se predstavljam imenom. I profesionalno i privatno. Vedra osoba... ne doživljavam se takvim, a koliko čujem, ni moja okolina. Doma mi je službeni nadimak - Grintavac. Volim se zabavljati, volim humor i ljubav kao takvu. Vedrina i sreća su stvari na kojima radim, a neke dane uspijem bolje, u drugima me realnost pregazi. Glazba mi pomaže pa me tako moje playliste prate kamo god da krenem. Mislim da većina ljudi koji rade u 'zoni smrti' više cijeni život, pa se trudim što više biti prisutan u trenutku. Radim na sebi tako da rastem lagano, i to mi je važno. Taj me osjećaj motivira. Vedrina je valjda dojam koji profesionalno ostavljam zato što mi je važno dati najbolje od sebe kad radim svoj posao. Onda dođem doma i budem običan grintavac. (smijeh)

Uz emisiju i ostale profesionalne obaveze, koliko vam vremena ostane za obitelj, opuštanje i ostale životne radosti?

Srećom mi je sve to nekako isprepleteno. Posao mi je i veselje i nije da me previše izmori, ali fali mi vremena za vježbanje i igranje igrica. Čim prestane posao, tu mi je obitelj. Tajana i Lola su mi centar oko kojeg se sve okreće, a ja zujim oko njih, osim ako sam premoren pa zaspem na kauču. Trudimo se bježati što više po parkovima i šumicama, vesela smo družina. Još kad bih našao vremena za vježbanje i igrice, imao bih sve, a tko ima sve? Nitko. (smijeh)

Znam da pratite kolege koji su aktivni na društvenim mrežama. Koga biste preporučili za svakodnevno informiranje o zdravlju?

Ovako... od stranih gledam i pratim @hubermanlab, @drnadolsky i npr. @biolayne, ali i mnoge druge, a kod nas jedan od najljepših profila ima mlada ljekarnica @bo_ljekarna, pa su tu nutricionisti @different.hr, @nenadbratkovicnutrition i @seb_orlic, pa npr. kolegice @mama_fizijatrica i @mama.doktoriva, ali zaista ima puno profila na koje nabasaš. Mislim da je dobro da poštujemo i algoritam. Dođeš do ljudi koji ti pašu po nekom ključu, a koji nekad ni mi ne razumijemo. Tako da se interesirajte i pravi profili će doći do vas, ovisno o tome što vam se sviđa.

A što biste preporučili ili savjetovali mladima koji sad upisuju fakultet i možda ih zanima medicina?

Savjet je dosta jednostavan Ako je medicina to što zaista želiš, a ne plod pritiska obitelji, okruženja, prestiža, ugleda, samodokazivanja i ostalih gluposti, onda je to sigurno najljepši životni put koji mogu zamisliti. Tad nisu ni potrebni neki savjeti, samo upišeš i uskočiš u svoj kanu niz divlju rijeku fakulteta. Na njemu se svi snalaze kako znaju i umiju, svatko sa svojim kvalitetama i snagama, ali i slabostima. Vrijeme je to i društvenih veza, emocija i svega te ne valja podrediti sve učenju, treba i živjeti. Živite i uživajte, to je moj jedini savjet.