'Mislim da će biti zeznuto. Pogotovo zato što su Jana i Mila odrasle u Japanu. Baš smo razgovarale o tome i Jana je rekla da neće gledati utakmicu, a zapravo je vatrena navijačica hrvatske reprezentacije i cijelo ovo prvenstvo ponavlja: 'Samo da ne Japan i Hrvatska ne budu zajedno.' Mila je svaku utakmicu Japana gledala od početka do kraja. Nas čak nije bilo doma pa me zvala i vrištala na telefon, ali obje navijaju za obje reprezentacije. To je baš ono kad vam se dijeli srce', kaže nam Ljupka Gojić Mikić.

Kaže da su njoj i suprugu Mihaelu Mikiću Japanci vrlo dragi. 'Jako ih poštujemo, ali nas ipak srce vuče na hrvatsku stranu jer smo djeca koja su ovdje odrasla, bez obzira na to što smo oboje otišli u svijet. Curama su osjećaji podijeljeni. Vjerujem da bi Japan mogao ispasti (smijeh). Da je to bilo koja zemlja - Njemačka, Nizozemska, Španjolska - nitko ne bi toliko razmišljao i nikome ne bi bilo žao. Ovako će mi u jednom trenutku biti žao Japanaca, koliko god se veselila zbog Hrvatske, ali ne zato što nas nisu pobijedili, nego što ću s ljudske strane osjetiti njihovo razočaranje i tugu. To je što se tiče mene', kaže poduzetnica.

Kad je riječ o njezinim djevojčicama (a Mari je petogodišnjakinja i odrasla je u Hrvatskoj), one će se veseliti i biti tužne kako god se okrene. 'To je sport, a one su odrasle uz tatu, nogomet i baš su vatrene navijačice. Jana prati Dinamo i tatin bivši klub u Hirošimi, a japanski izbornik Hajime Moriyasu bio je tatin trener i cure su ga obožavale, tako da je nogomet sport koji vole gledati i navijati malo drukčije nego mama', smije se Ljupka.

Na pitanje nedostaje li joj zemlja u kojoj je provela devet godina kazala je da joj uvijek fali.

'Onaj sam tip osobe kojoj fali sve, jer sam odrasla u New Yorku, tako da mi i on fali. Nedostaje mi i Japan jer smo ondje imali predivnih iskustava. Cure su uvijek voljele dolaziti u Zagreb i sad uživaju ovdje, ali uvijek će im faliti taj dio iz njihovog djetinjstva. U kontaktu su s tetom iz vrtića, a kamoli s prijateljima i ostalima. Mislim da svakome od nas tko je negdje pustio korijene u nekom trenutku života fali taj jedan dio. Čitav život patila sam za Zagrebom i sad sam ovdje i ne patim, ali mi nedostaju nekad neki ljudi, neki moj drugačiji način života. Kad postaneš stanovnik svijeta, a ne jednog grada, mislim da ti uvijek nešto fali i pokušavam usaditi curama to da vole Zagreb i ljude koji su im ovdje bliski, ali da budu otvorene prema nekim drugim zemljama gradovima i da poštuju, vole sve. Njih nije teško odgajati u tom duhu jer su već živjele vani', objašnjava.

'Sigurno ćemo u nekom trenutku ići u Japan. Malo nas je korona zeznula jer bismo već otišli više puta u posjet prijateljima, ali sad nas i posao i škola priječe te nije tako lagano otići ondje kao nekad', priznaje Ljupka.