Jednom mi je pozlilo od sunca jer stajali smo satima usred džungle. Borba je trajala predugo, a nakon borbe ceremonija natjecatelji su srećom bili u hladu, a Andrija i ja pod užarenim tropskim suncem. Koža mi je taj dan potamnila nekoliko nijansi.

Mnogi kandidati su pustili suzu dok su bili na otoku - bi li ti bila plačljivica ili bi pokazala zube?

Ne znam kako bih reagirala. Mene neprestano ljudi pitaju što su natjecatelji jeli nakon snimanja ili jesu li nakon snimanja spavali u hotelu. Moram priznati da sam i ja zamišljala Survivor na drugačiji način prije nego što sam došla u Kostariku. Mislila sam da spavaju na plaži, ali da imaju vreće za spavanje. Oni nemaju ništa osim riže i onog što osvoje u borbama. Nemaju ništa. U dva mjeseca većina je izgubila deset kila. Nema sapuna, britvica, higijenskih potrepština. U džungli su i moraju se snalaziti sami. I snalazili su se, preživjeli i dokazali sebi i drugima da su borci. Jednom su na plemenski savjet žene došle našminkane. Bila sam u šoku. Oči su mazale pepelom. Ogledalo, naravno, nisu imale, nego su pomogle jedna drugoj. U tim uvjetima vjerojatno bih i ja plakala. Ja im od srca čestitam na hrabrosti i izdržljivosti. Svima redom.

Bi li se ti okušala u takvom izazovu?

Vjerojatno ne. Pogotovo sad kad sam vidjela što sve čovjek mora proći u Survivoru. Survivor je surov, kako za natjecatelje, tako i za voditelje. Mi smo imali bolje uvjete od njih, ali smo funkcionirali kao vojska. Svaki dan bio nam je isti. I nije bilo lako, ali prihvatiš svakodnevicu onakvom kakva je i nosiš se s tim. Radila sam u uvjetima na koje voditelji nisu navikli. Survivor nam je svima pomaknuo granice izdržljivosti. Bilo je teško svima, ali sam sigurna da su svi iz ovog izašli kao pobjednici i da nitko nije požalio što je doživio ovo nezaboravno iskustvo.

Na što bi se ti žalila?

I ja sam smršavjela nekoliko kilograma, nisam jela ni približno puno kao u Hrvatskoj. Na nedostatak hrane bih se prije priviknula nego na nedostatak higijenskih potrepština. Ženama to puno teže pada. Ja sam mislila da su s vremenom zaboravile na svoj izgled i da im je to postalo nevažno, a onda smo jednom prilikom imale borbu u kojoj su im ruke trebale biti podignute. Sve su bile užasnute i pitale se hoće li im se vidjeti to da nisu depilirane. Dok su to govorile i bunile se, suosjećala sam s njima, i mene bi morili isti problemi.

Survivor, osim Playboyevih zečica, pun je zgodnih frajera. Tko je tebi najzgodniji?

Svi frajeri su vrhunski građeni, ali ako baš moram izdvojiti najljepšeg frajera, onda je to Vlado. Nije ni čudo što je maneken.

Pod kojim uvjetima bi li se preselila tamo, zašto i na koliko dugo?

Kostariku u prva dva mjeseca nisam doživjela. Tek pred sam kraj. Svakodnevno sam bila u moru, a da se nisam okupala. U dva mjeseca samo jednom. Nakon Survivora krenula sam sjevernije i ostala nekoliko dana u toj predivnoj zemlji pješčanih plaža, bujne prirode i najljepšeg zalaska sunca koje zalazi direktno u ocean. Osim po svojim prirodnim ljepotama, majmunima, rakunima, iguanama koje se šeću po plažama, ono po čemu će mi Kostarika ostati urezana u pamćenje je izraz koji koriste svi Ticosi (tako zovu Kostarikance): PURA VIDA. Ljepota, punoća življenja. Kad su nečim oduševljeni, koriste izraz PURA VIDA, kad te pozdravljaju, kažu PURA VIDA, sve im je PURA VIDA. E, takva je Kostarika - PURA VIDA. I u Hrvatskoj život može biti PURA VIDA, ne trebam se preseliti u Kostariku, sad mi je lijepo i tu, samo se treba više smijati, uživati u malim stvarima. Voziti u prvoj brzini. Čini mi se da smo mi Hrvati puno opterećeniji. Ticosi su sporiji od Dalmatinaca, ali su jedni od bezbrižnijih ljudi na svijetu.

Spojila si seljane i zgodne djevojke - koja ti je priča najposebnija?

Stipina životna priča mi je posebno draga. I Matina. Možda zato što su najstariji kandidati, osjećam posebnu privrženost njima. Stjepanova priča ima lijep završetak.

Misliš da je ljubav slijepa?

Mislim da je ljubav slijepa dok si mlađi, a s godinama progledaš. Tridesete, čini mi se, donose neku zrelost te točno znaš što želiš, a što ni u kom slučaju ne možeš prihvatiti. Postaješ izbirljiviji, kriteriji rastu. I ne treba ti nekoliko godina da upoznaš svog partnera. Dovoljno je nekoliko mjeseci. Ne mislim da je ljubav slijepa. Možda kod nekih ljudi jest, ali ja dobro vidim.

Vjeruješ li ti u princa na bijelom konju?

Više ne vjerujem u bajke, ali da je poželjno da se tu i tamo ponaša kao princ ili barem onaj vampir (Edward), a ne primitivna seljačina, to svakako.