Još koji dan ostao je do posebnog susreta sportaša na zagrebačkoj Šalati. Veliki humanitarni i sportski spektakl Gem Set Hrvatska održat će se 12. lipnja, kada će najveće sportske zvijezde zaigrati tenis u paru s najboljim hrvatskim tenisačima. Djeca iz Tordinaca zahvaljujući njima i brojnim partnerima projekta napokon će dobiti veliko multifunkcionalno igralište.

Sa svojom zakladom organizirate humanitarni spektakl Gem Set Hrvatska. Odakle se rodila ideja i je li bilo teško okupiti na jednom mjestu vrhunske sportaše s obzirom na vaše i njihove obaveze?

Tako je, u srijedu će se na Šalati održati Gem Set Hrvatska, a bit će to pravi spektakl. Naravno, u prvom planu je humanitarni karakter događaja. Ideja da se nešto ovakvo napravi rodila se na Korčuli nakon Svjetskog prvenstva i drago mi je da se ta ideja sada polako pretvara u stvarnost jer ulazimo u samu završnicu priprema.

Teško mi se sjetiti kad je ovoliko raznih vrhunskih sportaša bilo zajedno na jednom mjestu. Moram reći da jedva čekam vidjeti kako će sve to izgledati i kako će naši sportski velikani zaigrati u ulozi tenisača. Mnogi me pitaju u nevjerici je li istina to da će doista doći svi ti sportaši, a ja moram priznati da ih nije bilo nimalo teško okupiti. Naravno, najteže je bilo pronaći termin koji ipak većini odgovara jer se svi bavimo različitim sportom, a profesionalni sport poprilično je nemilosrdan po pitanju odmora. Međutim, jednom kad smo 'prelomili' datum, koji smo dogovorili u konzultacijama s izbornikom Dalićem, apsolutno svi sportaši odmah su pristali, osim ako nisu imali natjecanje, terapije ili neke druge, neodgodive obveze.

Jeste li u kontaktu s mladima kojima je pomogla vaša zaklada?

Jesmo, i taj je dio najljepši. I ja, kao i moja supruga i cijela ekipa iz zaklade, u kontaktu smo s našim stipendistima. Svaki svoj uspjeh nam javljaju i mi se veselimo s njima. Divno je vidjeti kako su zahvalni na pruženoj prilici, kako se trude možda i više nego prije jer imaju osjećaj da moraju opravdati nečije povjerenje. Mogućnost da naše stipendiste pratimo na njihovom putu zaista se čini sretnim. U skladu s time, jedva čekam da izgradimo dječje igralište u Tordincima nakon projekta Gem Set Hrvatska, a nadam se da ćemo i tim korakom pružiti djeci dodatne mogućnosti za vježbu, sport i razvoj njihovih potencijala.

Osvojili ste jedan grand slam (US Open 2014). Biste li mijenjali tu titulu za onu na travi Wimbledona 2017., kada ste izgubili od Rogera Federera?

Teško je to reći. US Open će uvijek ostati poseban za mene. Naravno da je Wimbledon nešto što je nama Hrvatima jako blisko zbog onog Goranova nevjerojatnog osvajanja i sigurno je da mi je jako teško palo što to finale nisam mogao odraditi na svom najvećem nivou, ali ne, ne bih ništa mijenjao po tom pitanju. Mislim da se sve stvari događaju s razlogom.

Iskreno, je li vam draži osvojeni US Open ili osvajanje Davis Cupa s Hrvatskom prošle godine?

Moram priznati da su osjećaji ponešto drugačiji ako se radi o nekom velikom turniru ili Davis Cupu. Naravno, u oba slučaja prisutni su velika sreća i ponos. Kada uzmete pehar u ruke, imate osjećaj kao da se svi oni mukotrpni treninzi, dani provedeni na terenu po kiši i snijegu - isplate. Ipak, moram priznati da su emocije još veće kada igram za reprezentaciju. Zajedništvo i sreća koji su bili toliko prisutni kad smo osvojili Davis Cup nevjerojatan su pokretač, slično kao kada smo svi prošlo ljeto živjeli za uspjehe naših nogometaša.

Bili ste treći igrač svijeta, pobjednik ste grand slam turnira i Davis Cupa. Imate li ambicije osvojiti još olimpijsku medalju i koliko bi vam to značilo?

Da, to je još jedini trofej, ako gledamo različite vrste turnira u tenisu, koji nemam. Naravno da bi mi to bilo kruna karijere. Ipak, lakše je sanjati nego to i ostvariti. (smijeh) Tenis je sport koji se igra cijelu godinu i nemamo nikada posebne pripreme za OI, ali naravno da ću dati sve od sebe da budem na maksimumu svojih sposobnosti u Tokiju.

Kada gledate Federera s kakvim žarom igra u 38. godini života, prođe li vam kroz glavu to da biste i vi voljeli igrati tako dugo na tako visokoj razini?

Federer je zaista fenomen. Tenis je jako težak sport koji troši tijelo i zaista je nevjerojatno to na kako visokoj razini igra na pragu četrdesete. Kod njega su i genetske predispozicije izrazito visoke, kao i način igre, kojim minimalno troši tijelo. S obzirom na moju visinu i stanje tijela, bio bih presretan kada bih još pet godina igrao na vrhunskoj razini. To je nešto za što smatram da mogu i da hoću. No bez obzira na godine, i dalje se ponekad osjećam kao dječak koji prvi put ide na trening. Cilj mi je na svakom treningu naučiti nešto novo.

S kojim ste igračem od velikana najbolji privatno?

S obzirom na to da sam tako dugo u tenisu, s jako puno velikih igrača sam i privatno dobar. Ipak, teško je to nazvati nekim dubljim prijateljstvom jer je tenis takav da je svatko sa svojom ekipom, svi smo na istim turnirima, ali imamo različite rasporede, tako da ih je teško, ili gotovo nemoguće, uskladiti. Ipak, rekao bih da sam najbolji prijatelj s Novakom jer osim jezika imamo neke kulturološke sličnosti, zajedničke teme i slično.

Tenis ima svoju glamuroznu stranu, ali ima i onu koju ljudi ne vide. Koliko je odricanja bilo potrebno da biste postigli to što ste danas i što vam je najteže padalo?

Glamurozna strana tenisa mogla bi se mjeriti u promilima, rekao bih. (smijeh) Od glamura u tenisu tu su veliki gradovi, lijepi hoteli i uređeni tereni na kojima igramo, ali sve ostalo - svakodnevni treninzi, odricanja, putovanja s jednog na drugi kontinent, mijenjanje vremenskih zona, privikavanje na vrijeme, hranu, ljude, podlogu i puno drugih stvari je sve samo ne glamurozno. Kada tenisače pitate što je tenis, pretpostavljam da nas većina zamisli aerodrom i tri, četiri torbe koje uvijek vučemo sa sobom. Tenis je individualan sport i, ako želite biti bolji, ako želite napredovati, onda morate biti potpuno predani u svemu što radite i konstantno pomicati svoje granice. To je i velika žrtva, ali i užitak jer imate priliku biti bolji iz dana u dan.

Koliko vam je u svemu pomogla vjera?

Dolazim iz Međugorja, tako da je jasno da me vjera prati od malih nogu i rekao bih da vjeru nisam nikada koristio kao utjehu kad stvari ne idu dobro, nego me odgojila na način da vjerujem u sebe, radim na sebi i ne odustajem. Naravno da je bilo teških dana, trenutaka kada sam se pitao ima li sve smisla, trenutaka kada sam puno radio i ulagao u svoj teniski razvoj, a rezultati su izostajali. Kada rano uđete u vrhunski sport, kao što sam ja ušao, naučite da su i porazi sastavni dio igre i samo ako izgubimo ili pogriješimo - možemo naučiti. Poraze sam uvijek doživljavao kao prilike da sjednem i razmislim o onome što ne valja i što mogu bolje. Ponekad ta poboljšanja dođu prije, nekad kasnije, ali ako radite i trudite se - ona svakako dođu.

Stignete li ikad pročitati kakvu knjigu, što slušate od glazbe?

Zanimljivo je to pitanje jer u zadnjih nekoliko godina najviše slušam - knjige. Volim čitati, stalno se educirati, raditi na sebi, a otkad sam otkrio audioknjige, koje mogu slušati dok radim nešto drugo, primjerice masiram se, trčim i slično, počeo sam ih 'gutati'. Od knjiga papirnatog izdanja, zadnju koju sam kupio i koju trenutno čitam je 'Principles' Raya Dalia.

Kako podnosite razdvojenost od supruge?

Sigurno da nije lako, ali otkad smo se vjenčali, otkako se Kike preselila sa mnom u Monako, otvorila firmu i za većinu klijenata radi na daljinu, puno više vremena smo zajedno, što mi, naravno, jako odgovara.

Proslavili ste godišnjicu braka - koliko se život u braku razlikuje od onoga prije?

Ne mogu reći da su razlike velike i drastične, ali nam je lijepo biti u braku i prvu godinu zaista smo uživali. Kako je Kristina prije zbog obveza puno manje putovala, ove godine išli smo zajedno na sva udaljenija mjesta - Australiju, Japan, Kinu, Kaliforniju i slično. Osim što nije noćima spavala i bila je u šoku pitajući se kako se ja tako brzo naviknem na vremenske razlike, bilo nam je zaista predivno.

Supruga Kristina je psihologinja - pomaže li vam savjetima?

Ovo je pitanje koje mi ljudi često postavljaju. Ona je psihologinja po struci, ali meni je prvenstveno supruga i najbolja prijateljica. Naravno da njezino kritičko razmišljanje, inteligencija i iskustvo koje ima u radu s ljudima pomažu kada imam neki problem i trebam njezin savjet, ali kako to psiholozi kažu - najbolja odluka je ona koju sami donesemo, tako da tako često i bude. (smijeh)

Kako ste je osvojili? Upoznali ste je godinu prije nego što ste postali bliski.

Upoznali smo se na Davis Cupu u Dubrovniku 2008. godine, točno 10 godina prije vjenčanja. Nakon toga sam došao do njezinog kontakta, a ostalo je povijest. (smijeh)