Sportska novinarka HRT-a svaki slobodni trenutak, osobito ljeta koristi za odlazak u svoju dalmatinsku oazu. Mnogima je poznato kako u Primoštenu ima obiteljsku kuću, a posebnu ljubav gaji prema Šibeniku budući da je njezin suprug, ugledni zagrebački arhitekt Zoran rođeni Šibenčanin, cijelo djetinjstvo proveo kod dide i bake u šibenskoj Dragi. Svoju ljubav prema rodnom gradu prenio je na nju i sinove
Kad ode u Primošten i na nekoliko dana napusti Zagreb, ranije je otkrila Mirna Zidarić - osjeća se svježe kao da je bila u Nepalu. Sudeći prema fotografijama, vidi se da ondje uvijek istinski gušta. U jednoj od zadnjih objava na društvenim mrežama pratiteljima je među ostalim pokazala kako se opušta u bazenu. 'Postoje dani kroz koje se plovi bez mnogo muke, a danas je bio jedan od njih', opisala je fotografiju.
Prošle godine je, nakon zadarskog teniskog turnira preboljela koronu, pa joj sada boravak na svježem zraku i pozitivnom okruženju itekako znači. 'Zateklo me potpuno nespremnu. No, kao i u svim ostalim kriznim situacijama, zadala sam sebi cilj i način kako do njega doći. Na putu do oporavka ponašala sam se poput discipliniranog vojnika. Najveći problem mi je bio psihološke naravi, jer je bilo mnogo nepoznanica, o samoj bolesti, ali i o možebitnoj činjenici da se netko od mene zarazio i kako će na njega to utjecati. Srećom, sve je dobro završilo', prisjetila se za Slobodnu Dalmaciju.
U zadnjoj objavi koju je nazvala 'nasljeđe' a stavila ju je uz fotografiju snimljenu u poznatom šibenkom kafiću, Zidarić piše:
'Mnogi pod teretom svakodnevnih briga prodju niti ne zamijete, drugi ni ne dižu pogled s mobitela i grabe kroz masu zapinjući laktovima o drevno kamenje, a tek rijetki odluče stati zapanjeni ljepotom ne kriju oduševljenje nasljedjem koje su neki mudri, a pri tome vizionarski nastrojeni preci, pa makar bili i Mleci ostavili za sobom u gradu koji je nekoć prednjačio i u globalnim razmjerima jer bio je prvi grad na svijetu s električnom rasvjetom. Osim monumentalnih tvrdjava i katedrale koje dominiraju u prostoru, postoje čak 24 sakralna objekta u staroj gradskoj jezgri kraj kojih valja zastati i zapitati se - što mi ostavljamo iza sebe? Kakvi će biti naše nasljedje? Dajemo li najbolje od sebe ili uzimamo grabeći samo za sebe'.