Prije nego što se odlučila za glumu htjela je raditi crtiće koje i dan danas obožava gledati. Odradila je više sinkronizacija među ostalim za film 'Gospodarica zla 2' te 'Slobodni duh Spirit: Škola jahanja'. Jednostavna, karizmatična i šarmantna Nika Barišić na prijemni ispit na ADU otišla je prvenstveno jer ju je zanimalo kako će se snaći u toj struci. Iza sebe ima iskustva u kazalištu (radila je u ZKM-u i Teatru &TD), a uloga u seriji 'Kumovi' oduševila ju je na prvo čitanje. A dopala ju je uloga djevojke bez dlake na jeziku koja ne zna što je odgovornost, pomalo lijene i razmažene ali sposobne članice obitelji Gotovac.

U seriji 'Kumovi' odlično ste utjelovili pripadnicu bogate i privilegirane skupine. Imate li ikakvih sličnosti s Larom?

Imam, obje smo malo vrckaste, lako nam dosade stvari, volimo se sredit, ne volimo neke društvene principe a i ja sam dosta privržena svojoj obitelji kao i ona

To je vaša prva uloga na seriji. Opišite nam ukratko to svoje iskustvo od početnih reakcija do samog snimanja. Kako je raditi u takvoj produkciji?

Pa u početku sam bila malo u strahu, ulazila sam u nešto intenzivno a nisam imala pojma što me čeka, dapače nisam se niti htjela previše raspitivati kod kolega koji su to prošli jer pretpostavljam da je svakome drugačije, htjela sam to doživjeti skroz sama bez da dođem već s nekim mišljenjem, ali već nakon tjedan dana sam bila presretna. Tamo ima toliko ljudi, sadržaja, stalno neki moving, i još glumim nešto u čemu baš uživam.

S kime ste pogledali prvu epizodu 'Kumova'?

Gledala sam ju s najboljom prijateljicom, ali zapravo ju nismo ni uspjele gledati kako spada jer smo isproljevale crveno vino po bijelom kauču pa je fokus većinom bio na čišćenju

Što vam na snimanju pada najteže?

Ah, kad sam premorena sve mi pada najteže a kad sam relativno odmorna sve je ok, čak i to rano dizanje ima svoje čari.

Je li istina da ste u glumu ušli 'slučajno'?

Da, igrom slučaja. Pripremala sam se za maturu iz hrvatskog kod svoje prijateljice i zaintrigirali su me Braća Karamazovi, pogotovo jedan monolog Ivana Karamazova, pa sam si ga isprintala čisto ovako da ga tu i tamo sebi naglas pročitam, i par dana nakon toga srela sam prijatelja koji je zvao tajništvo akademije u vezi prijemnog i eto ja sam se baš tad tamo našla i sve se nekako pospojilo.

Odradili ste i nekoliko sinkronizacija. Mnogi to ističu kao nešto posebno. Što je toliko primamljivo u 'posuđivanju glasa'?

Na moment si opet dijete, gledaš tog svog animiranog lika, sjediš sam u tom studiju sa slušalicama i samo se zabavljaš, uostalom osvijestiš koliko nijansa se nalazi u glasu, što znači reći jednu riječ za 5 različitih motivacija i emocija, to me isto fasciniralo.

Što nikad ne biste napravili za ulogu?

Ne znam, iskreno ako se nade netko čija me 'vizija' oduševi, mislim da nema toga što ne bi napravila.

Kako biste opisali svoj rad tijekom umjetničkog procesa, na čemu se on temelji i po čemu je specifičan?

Pa, npr kad radim predstave ne mogu se skroz prepustiti dok nisam odigrala kraj predstave i smjestila ga negdje u sebi, tek kad doživim taj kraj znam za što točno igram, zato ja volim da se predstava što prije postavi u nekoj gruboj cjelini pa se onda kasnije radi detaljnije.

Je li u glumi sve zaista gluma ili se situacije proživljavaju osobno?

Ja to još ne znam, ne mogu reći da situacije koje odigram nosim kući i da me diraju više nego što bi trebalo no sigurno nešto ostane, više stanje nego problem ali na pozitivan način.

Kad je riječ o knjigama i glazbi, što preferirate?

Knjige čitam po preporuci prijatelja i kolega, ne mogu reći da se ubijam od čitanja, a što se tiče glazbe to dosta ovisi o raspoloženju ali mogu slušati apsolutno sve, od klasike do techna, drum and bassa, funk, blues ma sve… Zadnjih tjedan dana slušam Black Strobe, Rosaliu, Mac Millera i otkrivam Bjork i njen album Vulnicura (po preporuci prijatelja).

Zanima li vas moda? Oblačite li se u skladu s raspoloženjem?

Zanima me moda kao umjetnost. Jako puno vremena provodim gledajući revije dizajnera i modnih kuća koje pomiču granice i diktiraju modne trendove, ne boje se riskirati i imaju lude vizije, kao npr. Versace, Vivienne Westwood, Mugler, Maison Margiela, Valentino itd. Ne mogu reći da se ja baš nešto previše trudim oko svog stila, trenutno mi je bilo kakva vrsta šopinga gubljenje vremena, što vidim na prvu to i kupim, čak bi voljela da se to promijeni…možda malo kasnije.

U čemu još uživate osim u glumi? Kako se opuštate, zabavljate?

Glazba, prijatelji… volim pisati, volim svog psa i tako haha

Što biste voljeli još realizirati u svom privatnom, a što u poslovnom životu?

Jao ne znam to se mijenja iz dana u dan. Voljela bih jednog dana biti majka to sigurno, a voljela bih i biti ostvarena kao glumica, zasad…