Njegova glumačka priča počela je još u osnovnoj školi u Cetinju, kada je s prijateljima pripremio predstavu 'Pokondirena tikva', i nastavljena na Fakultetu dramskih umjetnosti u Cetinju, sve do brojnih predstava, velikih televizijskih i filmskih uloga koje su mu donijele status jednog od najtraženijih glumaca u regiji. Rijetki su umjetnici koji su proteklih godina toliko radili kao on. Događalo mu se da u istom tjednu ima predstavu u beogradskom kazalištu, snimanje serije ili filma u Zagrebu, a onda još i predstavu u Crnoj Gori. Sve takve angažmane uspješno, s velikom profesionalnošću, ljubavlju i sretno balansira s obiteljskim životom koji dijeli s glumicom Jelenom Perčin i njihovom djecom Mašom, Jakšom i Lotom, glumičinom kćeri iz prvog braka.

Kažu da su Crnogorci lijeni, a vi ste jedan od najzaposlenijih glumaca u regiji! Brojne predstave, serije, filmovi, angažmani u više država, nema gdje vas nema. Pomiješaju li vam se ikad likovi i tekstovi?

Ne, nikad... Dogodi se da pogriješim neku riječ, tipa komplikovano/komplicirano i slično. Ali se dogodi, jer volim spavati u totalnom mraku, da se probudim i nisam siguran u kojem sam se gradu probudio kad je gust raspored igranja, snimanja i putovanja.

U najavi filma 'Poslije zime' stoji da je u centru priče prijateljstvo Mladena (vaša uloga) i Bubi (Maja Šuša) koje je stavljeno na kušnju i daje odgovor na vječno pitanje: je li moguće iskreno muško-žensko prijateljstvo?

Naravno da ga imam i naravno da su održiva. Na kraju krajeva, takva je i naša scena u filmu. Sve završi prijateljski. Jedan od najvrjednijih odnosa je prijateljstvo. Sami to biramo. Ništa nije pod 'moram'.

Tko su vaši najbliži prijatelji? Jesu li to ljudi iz profesije ili imate prijatelja još iz djetinjstva?

Najbliži prijatelji su mi ljudi iz susjedstva i djetinjstva, zatim ljudi koje sam upoznao kasnije, kao odrastao čovjek, pa tako imam i puno prijatelja među kolegama.

Što vam je najvažnije donijela uloga u tom filmu, prije svega u smislu glumačke zrelosti, ali i kao izazov?

Cijeli proces rada, proba, pa i snimanja dragocjeno je iskustvo samim time što više nikad nećemo moći igrati tako mlade ljude jer, jednostavno, nećemo biti mladi. A u filmu se i radi o mladosti. Zatim, Petar i ja smo prijatelji u životu i bilo je strašno zanimljivo igrati prijateljstvo na filmu, jer koliko je to lakše, toliko je i opasno, u smislu igre. Uživali smo, bavili se detaljima, čini mi se pažljivo birali suptilna životna rješenja, bez viškova. Naučio me nečemu što još ne mogu objasniti, a olakšava mi daljnji rad na filmu. Imao sam veliki zadatak i veliku odgovornost, čini mi se, ali s tim se stvarima i volim nositi. I imao sam Ivana, kojem sam 100 posto vjerovao, zapravo i on meni, tako da je snimanje bilo samo egzekucija proba i dogovora koje smo ranije postigli.

Je li teško biti glumac u malim zemljama poput Crne Gore, ima li dovoljno filmova za sve?

Mislim da je stvar prilično individualna. Ali mislim i da je cijelo ovo područje, u kojem nema jezičnih barijera, otvoreno i dovoljno za sve. Pogotovo danas, kad se ovoliko snima, a nikad se više nije snimalo, bar što se serija tiče. Čini mi se da se sve više i bolje povezujemo jer većina današnjih filmova su koprodukcije zemalja ex-YU, manjinskih ili većinskih... Crna Gora je kao zemlja od 640.000 ljudi malo tržište, ali proizvedemo nekoliko filmova godišnje. Naravno da bih volio da je tri puta bolja situacija nego što jest, ali vidim napredak. I nadam se dobrim filmovima!

Ima li uloge koju ne biste mogli ili željeli odigrati?

Nisam nikad razmišljao o tome, ali sve se može odigrati. Hoće li to biti dobro ili ne, to je posebna priča.

Po čemu ste tipični Crnogorac?

Volim se odmarati. Volim ležati. Kad sam slobodan, volim sve podrediti umjetnosti odmaranja. Jedino sam rijetko toliko slobodan.

Gledamo vas u seriji 'Kumovi', što vam je osma serija u kojoj igrate za Novu TV. Kako biste opisali lik Janka, osim da je pripadnik zagrebačke zlatne mladeži?

Janko je gradski dečko, brz u glavi, spontan i bezbrižan, čak i solidan glumac u pojedinim situacijama. U isto vrijeme ponekad je naivan i neodgovoran. Moglo bi se reći i dečko na svom mjestu, ali ima on svojih bubica. Meni je najzanimljivije baviti se bubicama. I uživam gradeći ulogu Janka.

Koji vam je najdraži lik iz serija u kojima smo vas dosad imali prilike gledati i zašto?

Često kažem - Damir Gavran iz 'Kud puklo da puklo'. To snimanje i ta serija su mi u prelijepom sjećanju. Sjajna kreativna ekipa, sjajan kast, predivne lokacije, dobra gledanost. Sve se nekako poklopilo...

Što ste naučili radeći na serijama?

Red, rad, disciplina. Ovakva snimanja su vrhunski glumački trening. Tako ja to doživljavam i konstantno učim i radim.

Je li supruga Jelena vaš najveći kritičar?

Jest.

Što je po vama potrebno za sretan i stabilan brak?

Ljubav, poštovanje i razumijevanje. I prijateljstvo.

Koje vam dijete najviše karakterno nalikuje?

Vjerojatno kći.

Odrasli ste u skladnoj obitelji. Čemu učite svoju djecu?

Učim ih nečemu svaki dan. Ali najviše bih volio da ih naučim da uživaju u životu.

Jeste li ostvaren i zadovoljan čovjek u mjeri dovoljnoj za sreću i mir?

Vjerujem da jesam.