Ova je činjenica izazvala znatiželju javnosti, osobito s obzirom na povijest bliskih odnosa koje su britanski monarsi i prijestolonasljednici znali održavati s poglavarima Rimokatoličke crkve. Razlozi zbog kojih do susreta između princa Williama i pape Franje nikada nije došlo su višestruki i duboko ukorijenjeni u kraljevskoj tradiciji, protokolu i osobnim sklonostima.

Jedan od ključnih razloga

Jedan od ključnih razloga leži u suvremenoj tradiciji britanske kraljevske obitelji prema kojoj suvereni, odnosno kralj ili kraljica, osobno ne prisustvuju sprovodima, uključujući i sprovode papa. Umjesto njih, na takvim događanjima kraljevsku obitelj predstavlja prijestolonasljednik. Tako je 2005. godine tadašnji princ Charles, sadašnji kralj Charles III., predstavljao kraljicu Elizabetu II. na sprovodu pape Ivana Pavla II. Ova se praksa nastavlja se i danas, pa će princ William predstavljati svog oca na sprovodu pape Franje.

Ova tradicija ima i dublje povijesne i vjerske korijene. Britanski monarh, kao poglavar Anglikanske crkve, tradicionalno izbjegava izravno sudjelovanje u katoličkim vjerskim ceremonijama, što dodatno objašnjava zašto ni kralj Charles, usprkos osobnim susretima s papom Franjom, nije prisustvovao njegovu sprovodu.

Još jedan razlog

Osim protokola, postoji i osobni aspekt. Prema izvorima bliskim palači, princ William izuzetno poštuje institucije, ali se instinktivno ne osjeća ugodno u vjerskom okruženju. To bi mogao biti dodatni razlog zašto nije tražio priliku za osobni susret s papom Franjom, iako je njegov otac Charles to učinio nekoliko puta, posljednji put svega dvanaest dana prije Papine smrti.

Prisustvo princa Williama na sprovodu pape Franje stoga nije rezultat osobnog odnosa, već nastavak diplomatske i državničke tradicije. Njegova uloga na ovom događaju potvrđuje ga kao ključnog predstavnika britanske monarhije na svjetskoj sceni i naglašava njegovu pripremu za buduću ulogu kralja.