Jedno od omiljenih ženskih lica informativnog svijeta prije dvije i pol godine uskočila je u voditeljski stolac RTL Direkta kada je ubrzo svojim stilom vođenja osvojila gledatelje. Urednica i voditeljica ispričala jšto misli o komentarima na društvenim mrežama, od kad se zaljubila u novinarstvo i naučili i što je naučila zahvaljujući pandemiji
Mojmira Pastročić nema profil ni na jednoj društvenoj mreži i uglavnom ne čita komentare. 'Postoji Facebook od Direkta i Šprajcov, pa ih imam gdje pročitati. Nekad mi je zabavno saznati da sam i anarhist i da sam očito za HDZ, da sam i zadrti katolik i očito pravoslavac. Smiješno mi je to, ali me zabrinjava što je velik postotak komentara obično trolanje, uvrede i govor mržnje po bilo kojoj osnovi. Mi smo plaćenici, lažemo, manipulatori, strašimo. Takve diskvalifikacije i gluposti me ne zanimaju niti me uzrujavaju. Ali, kad netko napiše da prebrzo govorim, i da me nekad teško razumjeti, to već uzmem u obzir', ispričala je za Večernji list.
vezane vijesti
Otkrila je kad se kod nje rodio interes za novinarstvo. 'Moja teta Elvira doma ima materijalne dokaze u mom vrlo ranom interesu za novinarstvo. Bilježnice u kojima sam kao 10-godišnjakinja sastavljala izmišljene vijesti, i onda ih čitala svima za stolom. I moja mama tvrdi da je oduvijek bilo očito da ću biti novinar. Ja nemam dojam da sam oduvijek htjela biti novinarka', priznala je.
Pričala je i o opasnim situacijama u svom poslu. 'Doživiš svašta kao novinar, i panično bježanje od požara iz prvog reda i tučnjavu migranata na kolodvoru u Belom Manastiru i nasilne prosvjede i nerede. Ideš tamo gdje je priča i stvarno ne razmišljaš puno o tome što bi se moglo dogoditi i koje su opasnosti, premda se dogodi svašta. Ali ništa od toga se ne može mjeriti s ratom. Izvještavanje iz rata je sigurno jedan od najtežih poslova na svijetu. Imam golemo poštovanje prema svakom novinaru, fotoreporteru i snimatelju koji su to iskusili. I neću se busati u prsa i reći išla bi na prvu liniju, poginula bi za dobru priču', ističe Mojmira.
Na pitanje što je naučila i promijenila zahvaljujući pandemiji, urednica i voditeljica kaže: 'Ja bi iz pandemije voljela naučiti da je život sada. Ne jučer, ne za godinu dana, ne kad ćeš napraviti ili imati ovo ili ono, nego danas'. Otkrila je da strahuje od raznih boleština, od Alzheimera, od raka svake vrste. 'A uvijek me mogu razveseliti mala djeca. Jer su entuzijastični i iskreni. Sve što odrasli uglavnom nisu', smatra.
