Jelena Pajić Ćulibrk jedno je od najpoznatijih lica s malih ekrana i iza nju su godine uspješnog televizijskog rada. Godinama je bila voditeljsko lice emisija 'Dobro jutro, Hrvatska' i 'Bingo showa', a onda je ležerni program odlučila zamijeniti ozbiljnim informativnim. Nakon nekoliko godina na RTL-u, na kojem je dobila priliku za poslovni i osobni rast, ali i za dokazivanje da se vrhunski snalazi u mnogim područjima medija, vratila se na HRT, na kojem je napravila 'prve korake', odrasla i radila stvari koje su joj prirasle srcu. Privatno uživa u bračnom skladu sa suprugom Petrom Ćulibrkom.

Što je presudilo vašem povratku na HRT?

Moram priznati da sam se zasitila informativnog programa. Postalo je precrno i pretragično. Jako mi je teško biti svakodnevno okružena time. Svakodnevica nam je, nažalost, takva, ali kad radiš u informativi, teško ju je dozirati.

Kakav je osjećaj biti na poznatom terenu, među poznatim licima, nekadašnjim kolegama?

Osjećaj je stvarno divan. Nisam znala da će biti takav, tako da me ugodno iznenadilo. Puno dragih ljudi, super kolega, ljudi koji su mi se razveselili, kao i ja njima. Baš, baš divno.

Što nam smijete odati o budućim projektima, a mnogi pretpostavljaju da se nećete zadržati samo na radijskom angažmanu?

Ono što pripremamo neka još neko vrijeme bude tajna, dok ne izglancamo sve detalje i ideje, ali veseli me smjer u kojem ću ići. Za sada sam na radiju, i to je to. Druženja u eteru sa slušateljima, kreiranje radijskog programa, razgovori s inspirativnim gostima, a sve to uz odličnu glazbenu playlistu.

Sjećate li se neke zanimljive anegdote u eteru?

Ovako na prvu mi pada na pamet da sam jedan (slabiji) potres doživjela jedne večeri upravo u eteru. Ima tome godina, znam da je bila srijeda i da su mi gosti bili perspektivni zagrebački boksači. Usred emisije studio se počeo ljuljati i tresti. Ne previše, ali dovoljno da nisi siguran što se događa. A uvijek se rado sjetim kako sam upoznala braću Sinković na Jarunu. Radili smo javljanje uživo, a oni su mislili da treba doći na Prisavlje na gostovanje, ne na Jarun. Došli su u zadnji tren, već sam krenula uživo, a oni su doslovno uletjeli u javljanje. Prije toga se nismo poznavali, tako da smo se formalno upoznali tek tada.

Dogodi li vam se da neki put nešto pogrešno kažete ili naglasite? Muče li vas takve situacije?

Naravno. To je živi program. Povremeno se rade neke snimane stvari, ali čar radija je u tome da je uživo. I tako mi je, iskreno, najdraže raditi. Dakako da se dogodi da se zapetljam u onome što sam htjela reći, da kažem neku blesavu rečenicu ili pročitam neki pogrešan naziv ili naglasak. Trudim se maksimalno pripremiti, ali dogodi se. Nekad prije bih grešku vjerojatno puno dulje vrtjela u glavi nego danas.

Dug niz godina ste u eteru. Imate li ponekad tremu prije uključenja?

Imala sam tremu i sada, na prvoj šihti na HR-u 2. Doduše, možda prvih sat vremena, ali bila je prisutna. Stalo mi je do posla koji radim, želim dati sve od sebe i napraviti najbolje što znam i mogu. Tako da se trema ponekad dogodi. Ali što je više prakse, to je i manje treme.

Govori se o izumiranju tradicionalnih medija. Kakvo je vaše mišljenje, kakva je budućnost radija?

Govori se već dugo o kraju i radija i televizije. No kako u Hrvatskoj sve kasni, nekako se nadam da će i to. Hahaha! Iskreno, ne znam. Bilo bi mi žao da se to dogodi, ali možda je to i prirodno s obzirom na užurbani ritam kojim živimo i sve moguće platforme koje nam na sve strane nude svoje sadržaje. Netko će reći, pa što će ti radio kad na nekom streaming servisu možeš izabrati glazbu koju ćeš slušati!? Da, ali sjetite se samo onog trenutka u kojem slušate radio i iznenadi vas pjesma koju niste čuli 100 godina. Neka koje se sami ne biste sjetili. Vjerojatno sam čudna, ali ja ostajem sjediti u autu ako na radiju naiđe pjesma koja mi je super.

Na RTL-u ste radili zanimljive priloge o ekologiji, osvještavali gledatelje o održivosti, ekološkim i zelenim rješenjima i inovacijama, urbanom vrtlarstvu... Hoćete li se i kako dalje nastaviti baviti tim temama?

Sigurno hoću. Te teme me zanimaju, a znam da ima i puno drugih koje zanimaju, tako da mislim da imaju svoju publiku. Svatko od voditelja jednim dijelom kroz ono što radi pokazuje vlastite interese, tako da će zeleno u nekom obliku biti prisutno u mojim komadićima programa.

Mnogi vas, osim po profesionalnosti, vole zbog vaše živahnosti, blagosti i pozitive. Sigurno postoje i neki teži dani, u kojima ne možete biti odlične volje - kako to skrivate?

A ne, kod mene teku samo med i mlijeko, glavobolja ne postoji, sunce uvijek sja, Hrvatska ne poznaje riječ 'afera'. Hahaha! Kad sam loše ili lošije volje, ako preko puta sebe imam osobu s kojom se mogu zafrkavati, odmah mi je lakše. Malo se jedan drugom izjadaš, podijeliš neku dilemu koju imaš, sprdate se malo na vlastiti račun i lakše ideš dalje. Osim toga, imam oko sebe divne ljude – obitelj i prijatelje. Pa kad zagusti, oni su tu.

Ranije ste otkrili da biste voljeli snimiti dokumentarac o ansamblu Lado. Razmišljate li još o tome i u kojem smjeru se odvija ta ideja?

Nije mi to dugo palo na pamet i ne znam hoću li se ikada odvažiti na takvo nešto. Stalno mi se neke ideje vrzmaju po glavi, traju neko vrijeme pa ih zamijene neke nove. Vidjet ćemo.

Izjavili ste da vas suprug upoznaje s nekim novim glazbenim smjerovima. Što vam je dobrog otkrio kad je riječ o glazbi?

Upoznaje me s njemu dragim autorima. Na neke bih teško naišla sama, pogotovo one koji su u jazzu. Volim kad svira kod kuće. Bilo da vježba neki program koji će svirati na nekom od koncerata, bilo da jednostavno prebire po tipkama i zafrkava se. Znati svirati instrument, pogotovo onako kako to on zna, nešto je neopisivo lijepo. Drago mi je kad to dijeli sa mnom.

Što biste željeli ostvariti ove godine, možda putovanja na koja planirate otići?

Voljela bih komadić ljeta provesti na Visu, ali vidjet ćemo hoće li se to uspjeti ostvariti. Vis je nadnaravno prekrasan i baš me uvijek iznova osvaja. Osim toga, nemam nekih ludih planova. Doduše, ja sam jedna od onih groznih putnika koji se najčešće prikrpaju drugima. Dakle to obično izgleda ovako – Petar isplanira kamo i kako i što, a ja se prikrpam. Grozna sam. Srećom, voli me. Hahahaha…