Opći je konsenzus u javnosti da je 2016. godina bila užasna za popularnu kulturu jer je ona gadura od smrti uspjela požnjeti oko devedeset pjevača, glumaca, režisera i ostalih kreativaca zaslužnih za naše uživanje u industriji zabave. I stvarno, čovjek se teško može pozitivno izraziti o godini koja nam je uzela Davida Bowiea, Genea Wildera, Michaela Cimina, Princea, Leonarda Cohena i brojne druge. No mi u Hrvatskoj uvijek možemo gore. Mi u Hrvatskoj, naime, imamo svoje televizije.

Svi uvijek cendraju da kritičari, pa tako i televizijski, u svemu vide samo ono odurno, loše i iritantno, a velik im je problem pohvaliti, potapšati po ramenu ili barem uzviknuti: uj, huj - ovo ti nije fuj! Zato onda obično postoje godišnji pregledi, u kojima se ističe ono najbolje iz protekle godine pa se vidi da su i kritičari ljudi, ljudi kojima ledeno srce tu i tamo toplije zakuca zbog nečijeg kvalitetnog i predanog rada. Zbog toga sam se i ja zamislila nad svojim osjećajem te dojmom da je 2016. godina za domaću televiziju bila zapravo još pogubnija od one nad kojom nariče javnost u prvom odlomku ovoga teksta. Jest, nije bilo toliko smrti, ali bilo je TV programa, a to, kako nam pokazuje iskustvo proteklih godina na domaćim televizijama - obično znači dovoljnu katastrofu. No je li moguće da na domaćim televizijama nije bilo ničega što bi se moglo istaknuti kao najbolje? Ne znam. Pokušat ću se fokusirati na pozitivno, ali za svaki slučaj, ako mi ne uspije, nazvat ću ovo prisjećanjem na NAJUPEČATLJIVIJE pojave na domaćoj televiziji 2016. godine

MONTIRANI PROCES
Evo, recimo, 2016. godina bila je počela dosta dobro - novogodišnjim programom koji je bio nešto drugačiji, moderniji, manje starački i seljački od onih na kakve smo navikli, i to je bila pozitivna stvar. No pitanje je bismo li se svi bili tome poveselili da smo znali kako će jedan od segmenata iz tog, prošlogodišnjeg novogodišnjeg programa završiti. Govorim o Montiranom procesu, jednoj od emisija koje su postale simbol ideološkog lupanja po glavi gledatelja na javnoj televiziji, a koji je nekoliko mjeseci poslije svojeg predstavljanja u blagdanskom programu neslavno ukinut uz nebulozna objašnjenja, u kojima se prvo spominjalo vrijeđanje po vjerskoj osnovi, a zatim preskupa produkcija, da bi nam na kraju zbog tog ukidanja u ustima ostao okus cenzure zbog toga što tadašnje vlasti nisu trpjele satiru na svoj račun. Tako da eto, jedna od stvari koje su počele pozitivno, na kraju su završile prilično jadno. Novu satiričku emisiju na javnoj televiziji nismo dobili, što je možda i bolje jer nije baš vjerojatno da bi emisija s poslušnijim humorom ikoga zanimala. Pozitivan je moment, međutim, to što je ekipa 'Montiranog procesa' poslije pronašla svoje mjesto na televiziji N1 pod svojim izvornim nazivom, 'News Bar'.

DOLAZAK I ODLAZAK SINIŠE KOVAČIĆA

Televizijsku godinu obilježile su i velike promjene na prisavskom hrtu, javnome televizijskom servisu u koji se svi uzdajemo da će nam isporučivati pravovremene, nepristrane i za sve gledatelje relevantne informacije, televiziji koja bi nas trebala informirati, obrazovati i zabavljati, a u zadnjih je desetak godina mnogo interesantnije i poučnije pratiti ono što se piše i govori o njoj negoli ono što se prikazuje na njoj. HRT nikada nije uspio doista postati javnom televizijom i iščupati se iz ralja političkih pritisaka, a to je 2016. bilo vidljivije nego ikad. Smjena vlasti početkom godine dovela je na čelo televizije i radija nove ljude, pri čemu je vršitelj dužnosti glavnog šefa HRT-a postao Siniša Kovačić, čovjek uz čije će se ime još neko vrijeme vezati rusvaj koji je u toj kući nastao protekle godine. Osim što je za njegova stolovanja prisavskim gigantom došlo do smjena urednika, ukidanja emisija i uvođenja nekih (blago rečeno bizarnih) novih i osim što je kroz djelovanje 'njegovih' urednika u informativnom programu gromoglasno progovorila nova ideološka opcija s vlasti, Kovačićev mandat ostat će zapamćen i po tome što je u njemu praktički ugušen zabavni program na HRT-u. Neke su emisije ukinute, neke licencne prikazane su do kraja sezone, a zatim nisu obnovljene jer valjda nisu dovoljno hrvatske, pa se sada umjesto 'Voicea', 'Maestra', 'Bez veze' i sličnih emisija možemo radovati samo Pervanovom prilično flah 'Naknadnom' i zasad još nedefiniranoj zabavnoj emisiji koju bi, prema najavama, trebala voditi Renata Sopek. Da, i u zabavnom se programu prikazuje emisija 'Iza zavjese' Tihomira Dujmovića. Što drugo reći? Možda još samo to da je dugonajavljivani novi Dnevnik HRT-a i nakon svih obnavljanja i rebrandinga - i dalje najslabije gledana središnja informativna emisija u Hrvatskoj. Siniša Kovačić više nije glavni ravnatelj HRT-a - i eto, to je ta jedna pozitivna stvar na koju se valja fokusirati - no čini se da će tekovine njegove ekipe još neko vrijeme bojiti program prisavske televizije.

OLIMPIJSKE IGRE I EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU

Ljeto je obično tegobno razdoblje za televizijski program - većina radnih ljudi i građana pobjegne na godišnje pa to učine i televizijski djelatnici i onda TV gledateljima obično prikazuju 'Mućke' i 'Velo misto' do rujna. Iznimka su ona ljeta kada se odvijaju veliki sportski događaja i takvo je bilo ovo ljeto. Hrvatska televizija doista je bila nakrcala program sportskim sadržajima, kako s nogometnog prvenstva, tako i s Olimpijskih igara i iako je to, kao i uvijek, bila prilika da opet vidimo koliko je jedan dio naših sportskih komentatora iritantan, sklon besmislenom urlanju i srednjoškolskim patetičnim stilskim figurama, u to su se ipak uvukle dvije pozitivne stvari: početak višeplatformskog praćenja sportskih događaja na javnoj televiziji i pojava sjajne komentatorice jedrenja, Zrinke Grancarić. U slučaju ovoga prvog - HRT je svoju web-platformu HRTi bio doista žustro upogonio tijekom Olimpijskih igara - na njoj se moglo pratiti sve i svašta, kako uživo, tako i u snimkama i iako su se u tome primjećivali brojni kiksevi, takvo se praćenje ipak pokazalo kvalitetnijim od onoga koje nam je stajalo na raspolaganju u regularnom TV programu, a koje je bilo oličenje zbrke, konfuzije i nesnalaženja. Druga svijetla točka - izvrsni komentari jedrenja Zrinke Grancarić koji su općenacionalnom praćenju jedrenja na Olimpijskim igrama pridonijeli gotovo jednako kao i uspjesi naših jedriličarskih ekipa - bila je pravo osvježenje na javnoj televiziji. Pozitivni odjeci Zrinku Grancarić vjerojatno su doveli i do angažmana u 'Temi dana', novoj emisiji nakon Dnevnika u kojoj se kratko i sa sugovornicima obrađuju najaktualnije teme, što se nije pokazalo kao format koji bi najbolje iskoristio sposobnosti ove mlade novinarke, ali ipak ćemo cijelu tu priču ubrojati u rijetku pozitivu televizijske 2016.

PREDIZBORNA TV-DOMINACIJA N1 TELEVIZIJE I MISLAVA BAGE

Kukala nam majka, i 2016. je, kao i njezina prethodnica, u Hrvatskoj bila izborna godina. Svi sve znamo o cirkusu koji nas je doveo do ponavljanja još jedne glasačke kuke i motike, ali u kontekstu ovoga pregleda, to je za domaće televizionare značilo još jedno proširenje ljetnih sadržaja nakon Olimpijskih igara. Taman kad smo se dosita iznavijali i ostavili olimpijsku baklju da odmara do sljedeće prilike, na red su došli predizborni sadržaji, razgovori, sučeljavanja te ostala veselja. Javna televizija u tome se nije iskazala, ali saznali smo ove godine da to nije sasvim njihovom krivnjom - točnije, da im stroga pravila Državnog izbornog povjerenstva ne dopuštaju zanimljivije sastavljanje predizbornog programa mimo jednog, možda dva sučeljavanja i onog 'samostalnog' predstavljanja svih živih i neživih kandidata koje ne gleda nitko osim njihove najbliže rodbine. Da stvar bude još gora, ta famozna sučeljavanja, koja na kraju jesu održana, nisu se pokazala najzanimljivijim dijelom predizbornog programa jer su bila preduga, predosadna i zapravo besmislena: nisu, naime, pridonijela ničemu drugome osim tome da se pristalice jedne i druge opcije poslije nerviraju zbog toga što im sve miljenik nije uspio izgovoriti na televiziji, no zato je predizborni program još jednom pokazao i podvukao ono što smo već znali - N1 televizija trenutačno ima najjači informativni program koji se može pratiti na području Republike Hrvatske, i taj je program u predizborno vrijeme, kao i u brojnim drugim političkim krizama u posljednje vrijeme, sjajno iskombinirao ono što mu je na raspolaganju u pitak, informativan, poučan i prosvjetljujući program, dovodeći nam analitičare, sposobne i dobro obaviještene novinare, ekipu koja pravovremeno reagira na trenutačna zbivanja, pa čak i pokoji trenutak zabave s neobičnim gostima i njihovim primjedbama. S druge strane, Mislav Bago na Novoj TVjoš je jednom pokazao da nije samo lik koji se lijepo igra sa šarenim grafikonima u virtualnom studiju, nego da itekako zna voditi kratke, ali ubitačne intervjue s političarima. Njegovi su brzinski predizborni intervjui, emitirani u predizborno vrijeme nakon Dnevnika Nove TV, definitivno bili jedna od pozitivnih stvari koje valja izdvojiti iz televizijske 2016.

BLAGI POMACI U DOMAĆEM IGRANOM I DOKUMENTARNOM PROGRAMU

Iako se javna televizija, kao što smo već spomenuli, 2016. godine svim silama potrudila da ubije sve zabavno u svojem programu (pa zato sada, kao što vidimo u najavama, za novogodišnji program preostaje samo novokomponirano-folklorna Lijepom našom), mora joj se priznati da su se ove godine u njezinu programu pojavile neke poprilično kvalitetne serije, kako igrane, tako i dokumentarne. Istina, većina ih se u programu pojavila zato što su naručene i snimljene debelo prije ove godine, ali to ih ne čini ništa manje pozitivnim pomakom. Prije svega tu treba istaknuti dvije BRILJANTNE dokumentarne serije - 'Betonski spavači' i 'CSI: Hrvatska', dva uvjerljivo najbolja domaća televizijska ostvarenja prikazana na domaćim televizijama 2016. godine. Brojim ih u pozitivne televizijske pojave iako su i jedna i druga svoje sjajne priče isplele na negativnim pojavama u našoj stvarnosti, 'CSI: Hrvatska' na kriminalu, ali i pozitivnim naporima policijskih djelatnika koji se njime bave, a 'Betonski spavači' svoju su prekrasnu, ali izuzetno tužnu priču posvetili arhitektonskim remek-djelima na području Republike Hrvatske koja već godinama propadaju. Što se pak igranog programa tiče, ove smo godine dobili novu sezonu serije 'Crno-bijeli svijet', po mnogočemu bolju od zabavne, ali prvijenačko šepave prve, dobili smo seriju 'Novine', koja je započela sjajno pa se u drugoj polovici malo zapetljala u kružnom kardumiranju i čudnovatoj režiji, ali je i dalje nešto potpuno drugačije i profesionalnije snimljeno nego većina drugih domaćih dramskih serija u posljednjih dvadesetak godina, a blagi optimizam budi i prikazivanje četiri pilota za humoristične serije na HTV-u početkom rujna, od kojih su barem dva bila izvrsna, a sva četiri gledljiva. Istina, neslužbenim se krugovima širi neprovjerena informacija da od daljnjeg snimanja serija po tim pilotima neće biti ništa, ovom ćemo prilikom to zanemariti i to istaknuti kao

jednu od pozitivnijih pojava na javnoj televiziji 2016.

I to bi otprilike bilo to. Možda bi se u vezi s televizijskom 2016. godinom prosječni gledatelj i građanin mogao sjetiti i još nekih trenutaka - od političarskih bisera, pa sve do imitacija u TLZP-u, otkazivanja pompozno najavljivanih reality-showova, komercijalnog upornog drvljenja po sapunicama i jeftinim komedijama, Šeksova i Vujićeva izbornog Muppet-nastupa na RTL-u, Bandićeva sraza s Hrgom i TV-kalendarove monstruozne rečenice o 'predimenzioniranom' slučaju ubojstva Aleksandre Zec. No na početku sam obećala da ću se fokusirati na pozitivno pa sam to i učinila. Ah, da. Zaboravila sam samo jedan upečatljiv pozitivan televizijski moment 2016. - Pernar je otišao iz nekoliko emisija u kojima je trebao gostovati pa ga nismo morali slušati ni gledati. Svima nam želim još takve televizijske pozitive i u 2017.!