Nastasja Fišter napustila je Masterchef kuću u suzama, a nama je priznala kome ih je uputila i kakve veze s cijelom pričom ima CIA
Napustili ste 'Masterchef' korak od najboljih deset. Kako gledate na svoje sudjelovanje u šou? Jeste li mogli dalje dogurati? Dokud?
Pa mislim da je svatko od nas kandidata, koji su ušli u top 20, ponosan na sebe jer si je na taj način stvorio priliku da nauči nešto više o onome čemu pridodaje važnost i zanimaciju, a to je kuhanje. Voljela bih da sam ostvarila top 10 zbog vlastitog gušta, no mislim da je top 12 prilično blizu tome.
Šou ste napustili u suzama.
Inače su suze reakcija na trenutno proživljavanje nečega, ali bile su upućene ljudima koji su mi davali najviše podrške u šou, koji su navijali za mene i vjerovali da ću daleko dogurati. Na trenutak sam pomislila da ću baš te ljude razočarati svojim ispadanjem iz šoua i zato sam plakala. Kasnije su mi rekli da sam budala što sam to uopće pomislila.
Vašem ispadanju su presudile dvije stvari – mesni but i Anina odluka. Tko je, po vašem, trebao s Anom biti u stres testu?
Cijela situacija s mojom eliminacijom je više nego očita, tako da bi moj i više nego očiti odgovor na ovo pitanje bio suvišan. Presudio je definitivno svinjski but jer ga, naočigled svih, nisam dobro trančirala.
Spomenuli ste klanove u šou. Do vaše izjave, činilo se da natjecatelji cijelu Masterchef priču ne shvaćaju previše natjecateljski. Kakvi su ustvari odnosi u kući?
Ne mogu se sjetiti jesam li točno upotrijebila riječ klan, ali ta riječ zvuči kao neka sekta, a s time se sigurno ne slažem. Naravno da su se neki ljudi malo više povezali u kući, što je normalno kada ubaciš 20 različitih ljudi u jednu kuću. Nisam se ni ja sa svima dobro slagala. Ako je to prevladalo da moj izlazak ih šoua bude klanovski riješen, onda je to njima na dušu.
Tko ima najizraženiju želju za pobjedom?
Svatko tko je poslao aplikaciju na http://masterchef.novatv.hr/.
Kako biste prokomentirali žiri? Tko je vama bio najdraži, od koga ste najviše naučili, a tko vas je, možda, najviše povrijedio?
Žiri je, kako ga mi zovemo, trio fantasticus. Svaki od njih ima svoje kvalitete, odličan karakter i ljudskost koja nam je bila potrebna tijekom natjecanja. Tomove kritike sam najviše voljela, Matine pohvale također, a Radovanove šale i pošalice kao šećer na kraju.
Najmlađa ste natjecateljica. Jesu li vam godine bile prednost ili mana?
Mislim da u ovom slučaju moje godine nisu bile prednost jer ovdje godine označavaju nečije iskustvo, a mojeg je bilo malo. Volim kuhanje otkad znam za sebe, ali nisam imala nekoga tko bi mi pokazao neke stvari koje su me zanimale, pa sam najviše toga naučila s interneta, što, naravno, nije bilo dovoljno jer sam se često u šou našla u situaciji da nešto ne znam. Malo sam čitala komentare po internetu vezane uz to, najviše je bilo kritika na temu mojeg neznanja. Ne shvaćam kako ljudi ne razumiju da se sve može vrlo lako naučiti ako imaš volju. Ja je imam za trojicu!
Vaše pojavljivanje u šouu bilo je najbučnije medijski popraćeno. Prije nastupa s kuhačom sudjelovali ste u natjecanju ljepote.
Okušala sam se i u tim vodama i, iskreno, žao mi je zbog toga. Nisam razmišljala o tome da će mi jednog dana to zasmetati u poslu kojim se stvarno mislim baviti. A na to pomislim kada otvorim dnevne novine i vidim svoju sliku u badiću pored kuharskog naziva. Iako mi se to ne sviđa, i to ću preživjeti.
Što vam je trenutno u prvom planu? Kuhača ili nešto drugo?
Kuhača, mikser, pjenjača, noževi, vilice, lonci i tave!
Hoće li šou pojačati vašu želju za kuhanjem ili će pomalo gorko ispadanje potjerati kuhaču iz prvog plana?
Ne može nikakav šou ili nečije obeshrabljivanje dovesti u pitanje moju ljubav prema kuhanju. Ja sam si zacrtala svoj put, ne skrećem s njega dok ne postignem sve zadane ciljeve.
Koji su sljedeći koraci u postizanju tih ciljeva?
Planovi su u tijeku, budući da sam dobila već nekoliko poslovnih ponuda. Zasad sam prihvatila jednu, najesen ću prihvatiti drugu i tako ukrug dok ne steknem dovoljno znanja i iskustva i krenem na višu stepenicu.
Što to točno znači?
Planiram raditi po restoranima, skupiti novac i iskustvo te školovati se po svijetu. Zasad sam na Hvaru, možda sam iduće godine u Italiji ili Americi. Definitivno mi je najveća želja biti u CIA (Culinary Institute of America), ali to je skupo i moram još puno raditi da dođem do tamo. I hoću, jednog dana.
