Već pogled na koncept emisije, onako kako je prezentiran u HTV-ovim press materijalima, nagovještava kakav nas svehrvatski horor iščekuje u sedam utoraka, koliko će ovaj show biti emitiran. Autor, voditelj i povremeni podvriskivač motivirajućih pokliča poput 'štrikaj', Miroslav Škoro, predstavljen je kao 'objektivni i neutralni' predsjednik virtualne prisavske države, a njegov je cilj pretvoriti 'vječni i isforsirani sukob između sela i grada u zanimljivo glazbeno natjecanje'. U tu svrhu, Škoro svakog tjedna svojim gostima zadaje debatnu temu, a u prvoj emisiji se navodno raspravljalo o omiljenom nacionalnom sportu Hrvata – veselju.

Reprezentaciju sela čine tamburaški sastav Lira i 'neodoljivi selonačelnik' Danko Ljuština, odjeven u regionalno nedefiniranu narodnu nošnju, dok grad zastupa bend M.Š. (pogodite čiji su to inicijali) i Vedran Mlikota u ulozi 'kicoša gradonačelnika'. Ekipe su pojačane i gostujućim pjevačima, koji izvode 'folk' i 'rock' verzije popularnih pjesama, a navijači seoske i gradske ekipe bi nadvriskivanjem (precizno mjerenim na vu-metru) trebali odrediti pobjednika.

U prvoj emisiji je ruralnu 'pevaljku' glumila prigodno dekoltirana Mila Elegović, dok je rokera iz 'urbane Banje Luke' (Škoro ga tako opisuje) izigravao kompozitor zabavne glazbe Zrinko Tutić. Elegović nam je, između ostalog, odjodlala tamburašku verziju 'Lutke za bal' Parnog valjka, koja nije zvučala ništa bolje od Meštrovog sprdanja s 'Jeseni u meni' u emisiji 'Zvijezde pjevaju'. Tutić se pak sramotio u meketavim nadrirokerskim verzijama tamburaških standarda, među koje se, tobože slučajno, provukao i dobar dio Škorinog autorskog repertoara.

Ovaj bućkuriš dodatno je začinjen nimalo prikrivenim oglašavanjem najhrvatskijeg trgovačkog lanca koji doslovce viri iz svakog kutka studija, pa i ispod stražnjica – publika je, naime, u jednom trenutku zamoljena da potraži bonove za kupnju u tom lancu ispod stolica, a histerično skakutanje dobitnice nagrade ulazi u hrvatsku TV povijest kao jedan od njezinih najtužnijih trenutaka.

No premda je emisija sponzorirana do te mjere da ne možemo iznijeti zamjerku o rasipanju novcima od pretplate, ta činjenica nikako ne amnestira javnu televiziju od odgovornosti za sadržaj. Po produkcijskim standardima i estetici on znatno više podsjeća na emisije TV Pinka, nego, primjerice, RAI-ja. A s obzirom da i sam autor konstatira da je tema emisije isforsirana, postavlja se pitanje koja je svrha showa osim njegovog promoviranja na tron hrvatskog estradnog jada.

Loša vijest za Škoru je da niti u tome nije uspio – udio u gledanosti od 26,4 posto i dalje je manji od Farme, koja ga 'šije' za dva i pol posto. Hrvati, očito, od prisavskog trasha ipak više vole valjanje u blatu…