Daria Karić je mlada zagrebačka glumica koja se zbog ljubavi prema glumi preselila u Osijek, u kojem je završila Umjetničku akademiju sa zvanjem dramskog umjetnika i lutkara, a preselivši se s brdovitog Balkana na daleki Zapad nastavila se obrazovati na glumačkoj akademiji The Actors Studio Drama School u New Yorku. Daria je prva hrvatska glumica koja je magistrirala na toj prestižnoj akademiji kojom predsjedaju oskarovci Ellen Burstyn, Harvey Keitel i Al Pacino. Za tportal je ispričala sve o životu u Velikoj Jabuci
Već na drugoj godini studiranja glume i lutkarstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku Daria je počela razmišljati o odlasku u New York. Ondje je tijekom školovanja bila jedan od najboljih studenata generacije, zbog čega je dobila i Shubert Foundation Scholarship. Trenutno živi i radi u New Yorku te polako, ali sigurno iz dana u dan te iz uloge u ulogu ostvaruje svoj životni san da postane svjetski poznata i cijenjena glumica.
Nakon studija u Osijeku odlučili ste se za dramsku i to jednu od najboljih škola na svijetu. Kako to da ste se odlučili za odlazak iz Hrvatske, što vas je motiviralo?
Željela sam naučiti method acting od najboljih. Method acting je glumačka tehnika koja pomaže glumcu doći do podsvjesnog dijela uma u kojem se krije kreativnost. Najbolja škola u kojoj se to može naučiti je The Actors Studio Drama School (ASDS) koju su osnovali predsjednici Actors Studija, oskarovci Ellen Burstyn, Harvey Keitel i Al Pacino. U Hrvatskoj mi se činilo da nakon Akademije glumci ne rade dovoljno na sebi. Bojala sam se da ću se opustiti, da će mi postati dovoljno ugodno i opušteno, da ću zbog nedovoljnog stimulansa okoline prestati ulagati u sebe. Zato sam htjela novi izazov, uzbuđenje, znanje, poznanstva, iskustva. Poslala sam sve potrebne dokumente, položeni TOEFL ispit kojim se određuje razina engleskog jezika, motivacijsko pismo, reference i audiciju.
Marlon Brando, Marilyn Monroe, Paul Newman, Robert De Niro i Dustin Hoffman samo su neki od glumaca koji su pohađali tu školu. Jeste li možda imali priliku upoznati neko od poznatih imena, jesu li vam možda neki od njih držali predavanja? Ako jesu, što ste od njih naučili?
Budući da se u našem kazalištu na Pace Universityju snima Emmyjem nagrađivana emisija 'Inside The Actors Studio' s Jamesom Liptonom, svi poznati glumci koji su došli u emisiju održali su nam master class. Mogli smo postavljati pitanja koja smo htjeli i svi oni su nam iskreno odgovarali na njih. Najvažnija poruka je bila da se nikad ne odustaje jer će na umjetničkom putu biti puno uspona i padova, buke i zatišja. Neki od glumaca koji su podijelili svoje mudrosti s nama su Bryan Cranston, Jessica Chastain, Bradley Cooper, Viola Davis, Steve Carrel i Alec Baldwin. Svaka od ovih osoba još uvijek radi na sebi, uči i usvaja nova znanja. Ellen Burstyn ima 84 godine i još uvijek glumi, režira i vodi radionice u Actors Studiju. Nema kraja.
Kako komentirate to da ste jedina iz naše zemlje, a možda i iz Europe koja je uspjela doći u tu prestižnu školu i magistrirati? Koliko je tu presudan talent, dobro poznavanje jezika, sreća?
Mislim da činjenica da sam jedina glumica s ovog prostora Europe koja se usudila otići magistrirati na The Actors Studio Drama School i riskirati uloženo vrijeme i novac ima najviše veze sa situacijom u kojem se nalaze zemlje bivše Juge i novcem koji nemamo. Toliko je talentiranih ljudi, željnih znanja i novih izazova, ali nisu imali tu sreću da se rode u obitelji koja je dovoljno neobična, otvorena i požrtvovna i koja je stala iza mene te su digli i kredite i prodali stan kako bih ja uspjela završiti studij i ostati u Americi. Naravno da sam morala imati visoku razinu znanja engleskog jezika, za što zaslugu opet imaju roditelji koji su stalno ulagali u moje obrazovanje, talent, reference, motivacijsko pismo, ocjene. U Americi se gleda cijeli paket i svi dosadašnji uspjesi i u sportu i u školi. Sve to govori o čovjekovom karakteru, radnim navikama, motivaciji, talentu, upornosti.
Kakav je bio sam proces audicije/ispita i upisa u školu? Kako ste se spremali?
Spremala sam se dva mjeseca. Naučila sam četiri monologa na engleskom jeziku i svaki dan ih 'žvakala' kako bi mi postali što prirodniji način izričaja, izgovaranja namjera, emocija. Zato je bilo jako bitno da engleski postane što bliži meni samoj te prirodniji.
Koliko je trajao studij i koliko uopće stoje troškovi školovanja u New Yorku?
Studij je trajao tri godine. Troškovi samo jedne godine studija iznose 42.000 dolara. Pridodajte tome i troškove života, i dobit ćete basnoslovnu cifru za naše pojmove. Srećom, na drugoj godini sam, kao najbolja na klasi, dobila Shubert Foundation Scholarship i Presidential Scholarship, pa mi je to pomoglo sa smanjenjem troškova. U Americi svi Amerikanci imaju mogućnost dobivanja kredita od države koji polako vraćaju kad mogu. Strancima ti krediti nisu odobreni. Ovo znanje i poznanstva koja sam stekla na ASDS-u utjecat će na moj daljnji rad i razvoj mog umjetničkog stvaralaštva. Jednog dana mi je želja osnovati fond što će davati stipendije za mlade glumce koji žele studirati u NYC-u. Mislim da bi dolazak do znanja, zvanja i učenja trebao biti puno jeftiniji. Ali tko hoće, naći će način.
Tko su vaši glumački uzori?
Jako bih voljela surađivati s našim glumcima i redateljima. Glumci i redatelji koje uživam gledati i učiti od njih su Rade Šerbedžija, Ksenija Marinković, Jadranka Đokić, Darija Lorenci, Alma Prica, Dalibor Matanić, Vinko Brešan, Rajko Grlić, Antonio Nuić. Također, mladi redatelj Jure Pavlović. Ma ima ih mnogo. Već sam radila s divnim redateljima poput Ivana Ivice Krajača, Roberta Raponje, Boruta Šeparovića, Borisa Kovačevića, Krešimira Dolenčića, Dražena Šivka. I to bih ponovila, svako iskustvo i učenje mi je pomoglo biti ovdje gdje sam sada. Glumački uzori su mi glumci kojima vjerujem u svakom trenutku dok ih gledam u filmu, seriji ili na pozornici. I oni koji konstantno rade na sebi. Glumci kojima je najbitnije da priča bude što istinitije i uvjerljivije ispričana. Od stranih glumaca tu je naravno pametna, senzibilna i jednostavna Meryl Streep, zatim Cate Blanchett, Ian McKellen, Viola Davis, pa sve do Bryana Cranstona te preminulog Alana Rickmana. To nisu samo talentirani glumci, oni su veliki radnici koji istraže cijelu povijest lika i mjesta, napišu vlastitu biografiju lika, ako to ne piše u drami ili scenariju, uzmu u obzir sve okolnosti, istraže gdje se točno radnja odvija, kako, zašto. To su temeljiti glumci, koji tek kad obave sve pripremne radnje zablistaju u svojoj kreativnosti. Takvi glumci služe priči.
Kakvi su vam planovi? Na kojim sve projektima trenutno radite? Razmišljate li o povratku u Hrvatsku?
Trenutno radim dramu 'Ujak Vanja' A.P. Čehova s oskarovkom Estelle Parsons. Ona prvi put režira Čehova u 89. godini! Odvažna je, britka na jeziku i duhovita. Zamjena sam glumici u ulozi Sonje. Biti u Actors Studiju, na istim daskama na kojim su glumili Marlon Brando, Marilyn Monroe, Al Pacino, Paul Newman, Dustin Hoffman, za mene je velika čast i nadahnuće. Želim stvarati, pričati priče i prenositi poruke ljubavi, nade i životnih nedaća i pustolovina. Gdje će se to odvijati, to mi je potpuno nebitno. Ako je projekt zanimljiv, poučan i nadahnjujući, doći ću i u Hrvatsku, Bosnu, Japan, Indiju, Ameriku. Biti toliko otvoren, bez plana i rasporeda za novo poglavlje u mom životu, i uzbuđuje me i plaši. Ali zar nije poanta života da te iznenađuje?
Što vam ondje najviše nedostaje, osim obitelji? Koliko često posjećujete domovinu?
Što mi nedostaje? (smijeh) Prve tri godine nisam imala vremena uopće razmišljati o tome jer sam bila koncentrirana i fokusirana na uspjeh u školi. Trebalo je imati najbolje ocjene i željela sam naučiti sve što se da te upijati nova iskustva i ljude. Ali sada, kad sam se malo opustila, osjećam da mi fali miris mora i naše obale, dalmatinske pjesme koje se ore u mojoj sobi, a moji cimeri uopće ne razumiju koji je to stil muzike. Fale mi ljudi koji satima sjede u kafiću i razglabaju i smiju se na glas. Ovdje toga nema. Moja najbolja prijateljica, glumica i plesačica Ana Čilaš živi i radi u Londonu pa je nisam dugo vidjela, a s njom satima biti na kavi jedno je od najdražih meditacijskih iskustava. Fali mi obitelj, sestrica Vedruška i moji prijatelji koji razumiju naš, pomalo crn humor. Odgovor na neko pitanje može imati mnogo slojeva. U globalu Amerikanci vole jednostavnost i specifikaciju. Kod nas je sve komplicirano, slojevito, teško i nostalgično. Pokušavam posjetiti Hrvatsku barem jednom godišnje.
Čime se još bavite, što vas zabavlja, u čemu uživate osim u glumi, kazalištu?
Nisam neka party animal. Volim mirne subote, šetnje, knjige, jogu, meditaciju, filmove i druženja u stanu dok kuhamo i gledamo Netflix. Naravno, ponekad želimo nešto dinamičnije pa se zaputimo u lunapark Six Flags Great Adventure ili otputujemo izvan New Yorka. A uostalom, ovdje je svaki dan avantura jer nikad ne znate što se može dogoditi. New York je nepredvidiv i sve je moguće!