Poznata zadarska pjevačica nedavno je privela kraju petogodišnji sutdij Gestalt psihoterapije, pa je tim povodom progovorila o mentalnom zdravlju ljudi i otkrila kako ljudi reagiraju kada shvate da preko puta njih sjedi i njihove probleme sluša poznato lice
Iako je većina zna kao glazbenicu, Natali Dizdar dobra je u još jednom području i to onom psihoterapije. Nedavno je privela kraju petogodišnji studij Gestalt psihoterapije i upravo je o tome pričala za Slobodnu Dalmaciju, otkrivši neke zanimljive podatke.
Pričajući o traženju pomoći, Zadranka je otkrila kako ljudi najčešće dolaze u nekim 'životnim impasima', odnosno zastojima koji su potaknuti nekim stanjem - nezadovoljstvom na poslu, ljubavnim problemima, traumama...
'Mnogo je anksioznosti i straha od budućnosti zbog ovog shizofrenog tranzicijskog vremena u kojem živimo, gdje su se izgubile neke životne vrijednosti, a istovremeno se nisu integrirale neke nove. Ljudi su zbunjeni s količinom slobode koju prije nisu imali, a na terapiju dolaze zaista svih dobnih skupina i obrazovanja. Puno se piše i priča o psihičkim poremećajima i poremećajima ličnosti do mjere da su svi pomalo postali dijagnostičari i bave se stvarima o kojima zapravo ništa ne znaju.'
Na pitanje kako reagiraju ljudi kada dođu kod nje na terapiju, Natali Dizdar je rekla kako je još u vrijeme dok je studirala socijalnu pedagogiju i odrađivala praksu u centrima za socijalnu skrb, zatvorima i domovima za odgoj naučila da ti prvi dojmovi traju onoliko koliko im ona sama da pozornosti.
'Pretpostavljam da je svima u tom prvom trenutku neobično percipirati me u nekoj drugoj ulozi od one u kojoj me poznaju, ali ljudi znaju kod koga dolaze prije nego dođu, tako da smo negdje i ja i moji klijenti usmjereni na ono zbog čega smo zapravo tu.'
Kako je otkrila, psihoterapijom se bavi već tri godine i najveći joj izazov trenutno aktualna pandemija za rad s klijentima, budući da svi prolazimo kroz ista kolektivna iskustva i probleme.
'Svaki novi klijent je izazov jer mi zapravo zajedno istražujemo i u tom istraživanju se susrećemo na mjestima koja su za klijente nova, a ponekad stara i bolna. Cilj Gestalt terapije je svjesnost, a koliko će se daleko na tom putu stići ovisi o želji i motivaciji svakog od nas. Terapeuti su obučeni da drže zdravu granicu da bi mogli čovjeku pomoći, ali na neki način svi smo mi inficirani našim klijentima i njihovim pričama, pogotovo ako se one dotiču nekih naših.'