Kako je pandemija koronavirusa na neko vrijeme zaustavila sve, pa tako i koncertne nastupe, za vrijeme karantene Natali Dizdar bavila se studiranjem, volontiranjem i završetkom edukacije za geštalt terapeuta. 35-godišnja pjevačica očekuje da će izaći na ispit i diplomirati u kolovozu. Tijekom izolacije uživala je s dečkom Williamom Pergeom i bavila se glazbom. Iza nje su četiri albuma sa svevremenskim i upečatljivim hitovima, a trenutno je angažirana na novom projektu i pjesmama za svoj album.

Posljednjih dana predstavili ste projekt Beti. Tko je sve dio njega i kako ste se našli u njemu?

Novi projekt Beti zapravo je spoj dečki iz Mayalesa i mene. Tu je moj dugogodišnji suradnik i gitarist Vlado Mirčeta, zatim jedan od dvojca producenata s mog posljednjeg albuma 'Iluzije', Pavle Miholjević i gitarist Luka Geček. Bend je nastao kao ideja da se radi malo drugačija muzika od onoga u matičnim projektima, u nekim slobodnijim formama i zvuku, a nakon što su dečki već neko vrijeme radili na novim pjesmama, pridružila sam se i ja. Od izlaska 'Iluzija' prošlo je već neko vrijeme i htjela sam ući u nešto sasvim novo, eksperimentalno, tako da sam posljednjih godinu dana provela u dovršavanju pjesama s dečkima, zaokruživanju cijele priče u EP koji trenutno snimamo u studiju i planiramo objaviti ujesen.

O kakvom je glazbenom žanru riječ?

Ne znam što bih vam rekla, danas je teško odrediti točan smjer neke glazbe jer je mnogo utjecaja. Prije je to bilo jednostavnije, a danas ima svega u muzici. Na pjesmama koje će se naći na albumu može se čuti utjecaj 60-ih godina prošlog stoljeća, psihodeličnog rocka, elektronike, ukratko svega onoga što doma volimo slušati. Nova pjesma 'Slobodna' zapravo je najviše pop od svih ostalih koje će se naći na EP-u, ali nam se učinila idealnom za ovo vrijeme jer je pitka i u finom disko ritmu, savršenom za nadolazeće ljetne dane.

Singl kojim se predstavljate zove se 'Sloboda'. Što za vas predstavlja sloboda? Treba li ona biti najviši ideal kojem težimo i kako joj se vratiti u svijetu koji je kroti nametnutim pravilima i očekivanjima?

Naučila sam da je sloboda u pojedincu, u perspektivi sebe, života i svijeta oko sebe. Naravno, ne živimo svi u istim uvjetima i dolazimo iz različitih životnih priča, ali vjerujem da u svakom čovjeku leži kapacitet da živi slobodno, a to se često zaboravlja. Pa evo nastavno na karantenu, koja je srećom prošla za nas u Hrvatskoj, a koja se sad čini tako daleko, za mene je sloboda mogućnost da spontano živim svoj život. Trenutno najviše uživam u odlascima u Dalmaciju, jedrenju, novoj glazbi, a polako se vraćaju i koncerti bez kojih ljeto definitivno ne bi bilo isto.

Što je s vašom karijerom? Planirate li kakav novi singl, album ili ćete se sada posvetiti samo ovom projektu?

Zapravo se radi na svim frontovima, pišu se pjesme, snimaju, tako da je trenutno u planu izlazak novog singla ujesen, nakon čega će uslijediti i moj EP, nadam se do kraja ili svakako početkom sljedeće godine. Nekako se ta mini forma albuma nametnula u posljednje vrijeme, tako da pratimo trendove, a i čini se da je realan odraz vremena u kojem živimo.

Kako je na vas utjecala karantena, kao i potres?

To je paket za koji se nadam da se neće ponoviti. Pokušala sam nekako zadržati svoje rutine i obaveze u karanteni, što je lakše išlo s edukacijom i psihoterapeutskim radom koji se odvijao online, a teže s muzikom jer smo poštivali distancu, ali sve je nekako prošlo i polako dolazi na svoje. Potres je bio zaista strašno iskustvo, osjećaj nesigurnosti u vlastitom domu kad je ‘ostanak doma’ jedino što se očekuje, uz podrhtavanja svaki dan koja podsjećaju na onaj prvi osjećaj neizvjesnosti i straha. Čovjek se stvarno osjeti malenim u ovakvim situacijama, ali možda ima nešto i dobro u svemu tome.

Koliko pratite ono što se događa u svijetu i kako reagirate na to?

Zapravo ne pratim, ali s obzirom na to da mi je dečko došao u Hrvatsku iz New Yorka, sve relevantne informacije dođu do mene. Ne znam na što točno mislite, ali posljedice karantene su očite svugdje. Mislim da je djelovala i djeluje kao katalizator za sve ono u što najradije ne bismo gledali, tako da me nije iznenadilo ovo što se primjerice događa u Americi.

Jedna ste od rijetkih koji su zaista uspjeli nakon talent showa i koji su dugo ostali u glazbenom biznisu. Što je osim kvalitetnog vokala bilo presudno za uspjeh u vašem slučaju?

Mislim da je najprije bila presudna moja neopterećenost uspjehom, zbog čega sam bila opuštena i dopustila da se stvari razvijaju nekim svojim prirodnim tempom. Osim toga, s 19 godina za početak sam bila poprilično jasna u ideji što nikako ne bih. Zatim sam upoznala svoju tadašnju menadžericu, ona me upoznala s mojim producentom i sve je nekako krenulo u pravom smjeru. Gledajući iz današnje perspektive na sve to, čini mi se da je i sreća odigrala dosta toga, neka mladenačka spontanost i dobar osjećaj bez kojeg se ne bih spojila s pravim ljudima, a koji su imali ogromnu ulogu u cijeloj mojoj karijeri.

Trenutno nema koncerata i sigurno vam nedostaju. Na čijem ste zadnjem bili (osim svom)?

Jako mi nedostaju koncerti, ljetni festivali, zapravo se ni ne sjećam na kojem sam posljednjem bila. Možda elektronički duo Bicep u New Yorku.

Gdje vas je publika najviše očarala atmosferom? Koji biste koncert u dosadašnjoj karijeri izdvojili kao najdraži?

Teško pitanje. Od većih izdvojila bih Lisinski i Tvornicu te snimanje livea u ZKM-u. Uvijek je posebna atmosfera kad se rade veći koncerti, dani su strukturirani, radi se puno proba i općenito priprema, zbog čega vlada veliko uzbuđenje kad se konačno stupi na pozornicu. Lako je upasti u atmosferu i spojiti se s publikom. A ovako random, uvijek se rado prisjetim svoje prve turneje i prvog nastupa na Bačvicama u Splitu - ljetna večer, plaža, kupanje nakon koncerta, sve u paketu.

Je li vas glazba liječila u fazama kada niste bili emotivno ispunjeni?

Glazba, more, putovanja, dugi razgovori, dragi ljudi…

Kada ste tužni, što ili tko vam uvijek može popraviti raspoloženje?

Imam nekoliko bliskih ljudi na koje se uvijek mogu osloniti, ali ako sam baš tužna, volim sjesti uz more. Nekad uz glazbu, nekad u tišini, ali uvijek mi je lakše kad sam blizu mora.

Što vas lako može izbaciti iz takta?

Ne bih rekla da me se lako može izbaciti iz takta, mislim da nisam impulzivna u tom smislu. Ali ono na što uvijek reagiram je nasilje nad životinjama ili djecom te nepravda općenito.

Koji su najveći izazovi u karijeri na koje ste nailazili do sada?

Pa evo, ovaj je trenutak poprilično izazovan s obzirom da su mi zbog Covida-19 bili otkazani svi koncerti i tek se sad stvari polako stabiliziraju. Također sam prvi put dio ovakvog projekta kao što je Beti, tako da je cijela ova godina poprilično izazovna.

Kakav stav zauzmete kad čujete da vas se kritizira?

Neutralan. Na sreću, nisam doživjela baš puno kritika na račun glazbe koju radim, osim da se to nekome manje ili više sviđa, što mi je ok. Obično su to više smjernice i savjeti unutar tima koje uvijek rado poslušam jer dolaze s dobrom namjerom i od ljudi koje poštujem.

Već ste dug niz godina bez ijednog skandala na našoj sceni. Život vam je dosadan ili ih vješto skrivate?

Vješto skrivam to kako mi je život dosadan. (smijeh) A i skandali su postali dosadni, čini mi se. Valjda zato što ih je previše pa više ništa nije tako skandalozno.

Imali smo priliku vidjeti kako ste uredili svoj zagrebački dom. Čime ste se vodili kad ste ga uređivali?

Savjetima dragog prijatelja i arhitekta Stipe Seselje. Osim toga, važno mi je bilo stvoriti dom u kojem će se ljudi osjećati ugodno, da ima neku toplinu i individualnost, ali u duhu minimalizma.

Kako ćete provesti ljeto, kakvi su vam planovi?

Trenutno u studiju snimam vokale za Beti te dovršavam svoje pjesme i singl za jesen, a osim toga veselim se novim avanturama i jedrenju s Crosailorsima, koncertima te diplomi za geštalt psihoterapeuta.