Mnogi će na spomen njegova imena u glavi čuti melodiju i stihove neke od pjesama koje osvajaju srca. Za Nenu Belana, omiljenog pjevača, skladatelja, producenta i kantautora kojeg publika obožava bez obzira na dob, ne treba poseban uvod. Što nam je rekao o Danu zaljubljenih, ritualima pred koncert, pjesmama koje su mu obilježile karijeru i još ponekim temama, pročitajte u nastavku.

Veliku obljetnicu slavite cijele godine, a u Domu sportova 11. veljače održat ćete završni koncert. Valentinovo je vrijeme ljubavi i nježnosti, hoće li u tom duhu proteći i ovaj koncert?

Koncert u Domu sportova zamišljen je kao proslava 25. godišnjice zajedništva mene i mog benda. Bit će u dva dijela, prvi dio zovemo Mediteranski orkestar i odsvirat ćemo ga na akustičnim instrumentima ili, kako se to popularno kaže, unplugged, a uz nas će na bini biti naši prijatelji i svirati neke dodatne instrumente, kao što su akustična gitara, bas, mandolina, violina, udaraljke, saksofon, a bit će i tu kompletan mali orkestar sastavljen od petnaestak gudača i puhačke sekcije. Sve to, naravno, u posebnim aranžmanima prilagođenim za tu formaciju, a radio ih je moj basist Olja Dešić, koji će i dirigirati orkestrom.

Drugi dio zovemo Rock galama i u njemu ćemo moj bend i ja imati klasičnu pop-rock svirku s električnim instrumentima, ali pojačani brass sekcijom i udaraljkama. Uopće ne sumnjam u to da ćemo rasplesati cijelu dvoranu. Nije tajna to tko su nam posebni gosti. To su Davor Gobac, naš dragi prijatelj, zatim Jakša Jordes, novi pjevač Daleke obale koji će otpjevati jednu njihovu pjesmu s nama i svirati saksofon čitav koncert, te Elena Stella iz Zadra, koja će otpjevati moju pjesmu na talijanskom jeziku. Sve će to pratiti vrhunska produkcija, zvuk, svijetla i vizuali. Uglavnom, poruka je svima: pripremite dobro svoje glasnice jer ćete poznate refrene pjevati s nama tri i pol sata! A vidimo se 2025. i u Areni!

Volite li inače Valentinovo ili vam je taj dan klišej?

Mišljenja sam da bi svaki dan ljudima trebao biti Valentinovo. Ali eto, ako baš taj dan čini ljude posebno sretnima, onda mi je drago zbog njih i drago mi je da, zahvaljujući svojim ljubavnim pjesmama, mogu uljepšati im ga.

Kako se pripremate za koncert? Imate li kakve rituale?

Nemamo neke stroge rituale, premda volimo da smo zajedno i na miru, eventualno se popije jedno piće za opuštanje, a kad se popnemo na binu, strogo je voda u điru. Nakon koncerta - po željama, tko što želi i kako se osjeća.

Koliko vam je brzo prošlo prvih 25 godina zajedništva i stvaralaštva s Fiumensima?

Ma to je ustvari velika ljubav i strast prema glazbi i ovom poslu. Kao i za druge poslove, ni za ovaj nije svatko rođen, trebaš to nekako imati u sebi, tu žicu, jer inače ne bi mogao podnijeti taj ipak naporan i donekle neuredan život. Ali nama je to očito u krvi i jednostavno uživamo u svakom danu ili satu provedenom u njemu, u našim druženjima, putovanjima, muziciranjima. Ove godine slavim sa svojim vjernim Fiumensima 25 godina, a moram priznati da je to respektabilna brojka, u braku bi to bio već srebreni pir. Okupili smo se daleke 1997. godine i 25 godina smo ista četvorka. Ona ista koja se prvi put popela na stage 1997. penje se i dalje, nitko nije otišao, niti je itko novi došao. Članovi su Leo Rumora, bubnjar, Olja Dešić, bas gitara, Vedran Križan, klavijature, i moja malenkost, pjevam i sviram gitaru. Osim toga, njih trojica odlično pjevaju.

Je li vam bilo teško opstati kao bend?

Odnos u bendu je sličan odnosu u braku, s tim da nije u igri par, već u našem slučaju četiri individue, potpuno različite po svom psihološkom profilu. I nema tu određenog pravila, ako se dogodi 'kemija', a u našem slučaju se evidentno dogodila, onda ta formacija ima šansu za opstanak, s tim da je uvijek potrebno raditi kompromise jer je inače nemoguće uskladiti četiri različita mišljenja ili karaktera. Umjetnost kompromisa, upravo tu leži tajna našeg uspjeha. Jer često imamo različita mišljenja o većini stvari, u skladu s našim karakterima, i naučiti popuštati možda je i najvažnija stavka. Uz, naravno, zajedničku ljubav i strast koju dijelimo prema glazbi.

Koji su, sveukupno gledajući, bili najznačajniji trenuci vaše karijere i zašto?

Možda potpisivanje prvog profesionalnog ugovora za Jugoton davne 1985., jer me taj čin uveo u profesionalni svijet glazbe i odredio daljnji tijek mog života. Ili prvi samostalni koncert 1986. u Splitu, mom rodnom gradu, u kojem sam pred punom dvoranom Gripe doživio ostvarenje svojih mladalačkih snova. Svakako u te trenutke spada premijera mjuzikla 'Bambina' u HNK-u Split prije tri godine. Ima još dosta toga.

Za koju svoju pjesmu možete reći da vam je baš obilježila život i karijeru? Zašto baš ta pjesma? I za koju tuđu pjesmu možete reći da vam je najbolja stvar svih vremena?

Nemam pjesmu koja mi je najbolja ili najznačajnija, sve moje pjesme su 'moja djeca' i iza svake stoji neka priča, neki trenutak vlastitog života, sve one oslikavaju moj život i karijeru. Isto tako, kad je riječ o tuđim pjesmama, obožavam slušati glazbu i kako sad izdvojiti jednu od tisuće i tisuće pjesama koje volim? Izbor bi se mogao mijenjati od trenutka do trenutka, ovisno o situaciji, emocionalnom stanju itd.

Jedan ste od najvoljenijih hrvatskih izvođača. Koliko vam znači to što vas publika toliko obožava? Gane li vas to i nakon toliko godina na sceni?

Naravno da mi znači, jer i sama svrha mog postojanja moja je publika. Kakvog bi smisla imao moj rad da nje nema? I veoma sam zahvalan što i nakon tolikih godina imam brdo ljudi koji me podržavaju, vole i prate ono što radim.

Kako gledate na utjecaj koji je pandemija ostavila na rad i stvaralaštvo u svijetu šoubiznisa? Kako ste se nosili s time?

Bio je to velik udarac ovoj grani posla i svima nama, nije bilo lako to proći, ali čini mi se da je šoubiznis ipak veoma žilava biljka i da se ne da tek tako, tako da sad primjećujem, nakon dvije godine stagnacije, da se sve oporavilo i vratilo na staro, kao da ništa nije ni bilo.

Što se čini najrazličitijim u glazbi danas u odnosu na onu prije 60 ili 10 godina?

Možda produkcija jer se stalno usavršava i napreduje. Osim toga, nekad su u pojedinom vremenskom razdoblju bili izraženiji stilovi, a danas je to nekako sve izmiješano, mogu se odjednom čuti svi stilovi, pa i oni stari u novom ruhu.

Slušate li i koliko noviju glazbu?

Slušam svu glazbu, i staru i novu, volim je, a i bavim se njome, pa me zanima sve što se događa u tom svijetu.

Imate li još neku neostvarenu ambiciju ili cilj koji tek čeka na svoje ostvarenje u privatnom i poslovnom dijelu života?

Prije tri godine, neposredno pred koronu, u HNK-u Split imali smo premijeru mjuzikla 'Bambina', nastalog na mojoj glazbi, redatelj je bio Krešo Dolenčić, njegova supruga Ana Tonković Dolenčić pisala je dramaturgiju, a Olja Dešić, moj basist, radio je aranžmane i sve moje stare pjesme pretvorio u zvuk koji je izgledao kao da je ovog trenutka došao s Broadwaya. To je stvarno bilo fantastično. Sad imamo ideju da taj mjuzikl koji je imao velik uspjeh u splitskom HNK-u prebacimo na film. Radimo u tom smjeru. To je spor i dugotrajan proces, ali nadam se da ćemo to uspjeti ostvariti i pretvoriti hrvatski mjuzikl u film.