Jedna je od najvećih institucija domaće glazbe i hitmejker koji je u zadnjih desetak godina među 10 najemitiranijih glazbenih autora u Hrvatskoj te čiji glas barem jednom dnevno čujemo na gotovo svakoj radijskoj postaji, a pritom je normalan čovjek koji ne drži do zvjezdanog statusa. Njegove pjesme zaokupljaju pažnju svojim južnjačkim melosom, a svaka odiše zanosnom emotivnom poezijom. Neno Belan već dulje radi na kazališnim predstavama, a njegov najnoviji projekt koji trenutno priprema mjuzikl je 'Bambina'.

Zadnjih godina neumorno stvarate, razapeti ste na sve strane. Što nam možete otkriti o mjuziklu na kojem radite?

Prvo ću reći da se jako veselim radu na njemu jer mi je to bila davna želja. To je tinjalo u meni nekoliko desetljeća i samo sam čekao trenutak u kojem će se neke stvari poklopiti da bi se to moglo realizirati. Očito je došao takav trenutak i na moje opće oduševljenje nazvao me naš poznati kazališni redatelj Krešimir Dolenčić i predložio da radimo mjuzikl s mojim autorskim pjesmama, nastalima tijekom 30 godina bavljenja glazbom. Opet na moje oduševljenje, iza svega stoji Hrvatsko narodno kazalište Split jer sam se u Splitu rodio i odrastao. Imamo veliku podršku intendanta kazališta Srećka Šestana, a Ana Tonković Dolenčić prihvatila se pisanja teksta, odnosno dramaturgije. Mjuzikl je smješten u osamdesete godine s cijelom paletom živopisnih likova, kako to već dolikuje Splitu i Mediteranu, pa će tu biti dvoje glavnih junaka - dečko iz radničke i djevojka iz uglednije obitelji. U mjuziklu su i direktor, tajnica, predsjednik sindikata, a i nadzorni odbor iz Beograda, jer je predstava smještena u doba nekadašnje države. Bit će tu korupcije i krađe, ali sve veselo, a na kraju je sretan završetak. Mjuzikl se zove 'Bambina' po mojoj pjesmi, a u predstavi se tako zove ljubavnica grčkog brodovlasnika koji je u splitskom škveru naručio izgradnju tankera što ga je nazvao po njoj. U njemu će biti izvedeno 17 skladbi.

Već ste odabrali glumce?

Jesmo, formirala se ekipa. Direktor Opere Jure Bučević dirigirat će mjuziklom, a direktorica Drame Jelena Bosančić bit će asistentica režije i zadužena za fotografiju. Kolega iz mog benda Olja Dešić bit će zadužen za orkestraciju jer će Fiumensi uz Jakšu Kriletića svirati u mjuziklu. Bit ćemo pojačani članovima orkestra i imati strings te brass sekciju. Bit će to lijep zvuk. Jasen Boko će pak preraditi štokavski tekst na splitski dijalekt.

Što vam je najdraže prilikom rada u kazalištu, na mjuziklima i koliko vam kao autoru znače takvi projekti?

Ovaj mjuzikl smatram krunom svoje karijere. Usudio bih ga usporediti s mjuziklom 'Mamma mia', u kojem se izvodi glazba ABBA-e. Ušao sam s puno entuzijazma u taj projekt jer je to drukčije od svega što radim. Na estradnoj sam sceni već desetljećima, u kazalištu imam iskustva jer sam radio tri dječja mjuzikla i glazbu za dramu 'Povratak Filipa Latinovića', a sada će mi se zaista ostvariti san.

Znam da vam je jedna od neostvarenih želja i filmska glazba. Postoji li još nešto što biste voljeli ostvariti kad je o glazbi riječ?

Ima nekih pregovora i to mi je svakako želja. Uvijek se može pronaći nešto novo. Primjerice, prije godinu dana imao sam priliku nastupati uz simfonijski orkestar, što mi se jako svidjelo pa možda jednog dana bude neki rad u tom smjeru.

Otvoren je natječaj za Zagrebački festival, čiji ste umjetnički direktor od 2016. Što vas veseli u radu na tome?

Prije svega me veseli to što stvaramo novu, mladu scenu jer su na festivalu mahom mladi izvođači. Oni su prepoznali da je Zagrebački festival dobar poligon za promociju njihove glazbe i na taj način držimo leđa stvaranju nove scene. Poanta je u tome da evidentno napredujemo i da taj stroj sve bolje funkcionira iz godine u godinu.

Smetaju li vam zlobni komentari da se unaprijed znaju pobjednici?

Stvarno smo transparentan festival. Ne znamo ni tko će biti primljen. Dođe nam oko 200, 300 radova svake godine, a jedan od šest članova žirija sam i ja. Žiri je svake godine u drugom sastavu. Isto tako imamo žiri koji odlučuje o tome koja je pjesma najbolja, a koji se također mijenja svake godine. Ne miješam se u njihov rad, oni to biraju.

Koliko uopće na vas utječu komentari drugih ljudi na vaš rad i pisanje medija o vama? Pronalazite li motivaciju u pohvalama drugih ljudi i koliko vas demotiviraju kritike?

Pohvale su uvijek motivirajuće, kao i kritike, jer te one ponukaju da razmisliš imaju li težinu ili ne. Ako je ima, ona te natjera da popraviš neke stvari.

Kad smo se već dotakli festivala, svake godine nastupate na Šibenskoj šansoni i redovito odnosite nagrade. Moglo bi se reći da je to vaš omiljeni festival. Što vas, osim bezvremenskih hitova koje ste ondje izveli, veže uz njega da mu se stalno vraćate?

Ondje sam najnagrađivaniji i autor i izvođač. Imam po svojoj statistici blizu trideset nagrada. Šibenik je jedan od gradova u kojima sam doma. Imam ondje puno prijatelja, znam pola grada i osjećam se kao da sam kod kuće pa se uvijek rado vraćam na taj šarmantni mali festival.

Spadate u najizvođenije autore u Hrvatskoj. Na što najviše trošite, u što ulažete novac?

Imam odličan studio i dosta sam novca utrošio u njega. Stvarno imam vrhunsku opremu, tako da se kod mene može snimati i miksati. Riješio sam svoje egzistencijalne potrebe. Imam stan, auto, pomažem obitelji, majci, sestri. Ne razbacujem se novcem. Imam 20-ak gitara. To volim! Imam bicikle, ma imam sve što mi treba!

Nižete koncerte u Hrvatskoj i regiji bez prestanka. Postoji li u vašem bogatom opusu neka pjesma koju najradije izvodite, onako nekako za svoju dušu?

Ne, bit ću užasno patetičan i ponoviti onu slavnu 'moje pjesme su moja djeca'. Stojim iza svake od njih i gušt mi je iznova ih izvoditi, a najljepša stvar mi je kad ih publika prihvaća i osjeća.

Nakon koncerata u garderobi je oko vas uvijek neki šušur. Koliko vam treba da se oporavite i nadoknadite energiju?

Pazim na te stvari i moram odspavati sedam, osam sati pa ako se dogodi da zalomim s ekipom, moram dulje spavati. Ako dan za danom imam više svirki, onda neću zalomiti. Znači odmor, spavanje, kvalitetna hrana - to je temelj da bih mogao izdržati sve to.

Dugo ste u istom sastavu s Fiumensima. Dođe li ikad do svađa?

Naravno! Suradnja s bendom je kao brak, znači to je odnos koji se razvija. Mi smo 23 godine zajedno i prvih nekoliko godina, dok se nismo skužili i naučili međusobne mane i vrline, bilo je trzavica, ali smo znali da su to dječje bolesti koje smo preboljeli i sad je to miran, stabilan kurs. Nadam se da do izlaska ovog intervjua nećete objaviti da smo se raspali. (smijeh)

Kakav je osjećaj slušati samog sebe, jeste li previše kritični?

Bio je to čudan osjećaj na početku. Sjećam se, kad sam tek počeo snimati, uvijek mi je bilo čudno čuti se u studiju, još čudnije čuti se na radiju. Nakon tolikih godina više nemam problema s tim, naviknuo sam se na to.

Nedavno ste bili DJ na večeri posvećenoj 90-ima. Što mislite o takvim nostalgičnim partyjima i zašto su ih ljudi željni?

Retro je uvijek u modi. Osamdesetih godina, kad sam krenuo u sve ovo, imao sam retro bend - Đavole. Revitalizirali smo zvuk pedesetih i šezdesetih, što se dopalo ljudima. Svaka dekada ima svoj retro, a izgleda da su sadašnjoj retro devedesete. Ljudi to vole, zabavljaju se, a gdje je pozitiva, sreća i zabava, ja sam tu da dam svoju podršku. DJ-iranje mi je hobi. Nekad sam više radio kao DJ, a sada svega nekoliko puta godišnje odradim to sebi za dušu ili pomognem nekome kome treba, a meni je blizak.

Za vas se nikada nisu vezivali nikakvi skandali i o vama se uvijek govorilo kroz prizmu glazbe. Kako ste uspjeli svoj privatni život držati daleko od očiju javnosti?

Prije svega sam fino odgojen dečko, što je pohvala mojoj majci. Lijepo se znam ophoditi prema ljudima i nisam svadljiv tip. Izbjegavam konflikte, a kad me netko povrijedi, radije se povučem nego da ulazim u otvoreni sukob. Tako da ako imam riješiti nešto s nekim, a život je takav da se dogode i takve situacije, riješim to u četiri oka. Ne želim izlagati privatni život očima javnosti jer on ne pripada njima, nego meni. Njima pripada moja umjetnost.

Svejedno ćemo se dotaknuti nekih privatnih stvari. Vaša kći Nikolina radila je na mjuziklu 'Menopauza'. Kakve ste joj savjete dali?

Savjeti su stigli ranije i nije joj to prvo takvo iskustvo. Zadnjih godinu dana je u zagrebačkom HNK-u radila na brdo predstava, tako da je već iskusna. Njezin glazbeni potencijal je izniman, ali kolike su njezine ambicije, pokazat će vrijeme.

Po čemu vam najviše nalikuje?

Nikolina ima moje karakterne osobine kao što su samozatajnost i sklonost glazbi. I tvrdoglavi smo oboje! (smijeh) Što se tiče fizičkog izgleda, mješavina je mame i mene.

Možete li se zamisliti bez glazbe, kao dida Neno s unučićima u krilu, ili imate neki plan za sljedećih 20 godina?

Zašto bi unučići isključivali glazbu? Mogu im pjevati i svirati! (smijeh) Glazba će uvijek biti u mom životu, a vidjet ćemo što će se još sve događati na mom putu.

Vedra ste i pozitivna osoba. Što vas može izbaciti iz takta?

Malo toga! Ako vidim neku nepravdu, onda se znam iznervirati. Tu nervozu najčešće zadržavam u sebi tako da ljudi koji su oko mene ne primijete da se događa nešto u meni. A događa se svašta!

Gdje i na koji način najradije volite provoditi slobodno vrijeme?

Volim se družiti, imam puno prijatelja i često boravim na više adresa, tako da živim u Rijeci i Zagrebu, dobrim dijelom i u Splitu i na Braču. Svugdje imam drage i dobre prijatelje pa kad imam slobodnog vremena, što nije tako često, volim otići dobro pojesti, popiti čašu dobrog vina, zapjevati. Volim šetati prirodom i gledati filmove.

Kakvi su vaši prijatelji? Jesu li to isključivo glazbenici?

Naravno da imam puno prijatelja među glazbenicima jer je to milje u kojem se krećem, ali naravno da imam i prijatelje još iz srednje škole, s fakulteta, iz mnogih gradova i sredina. Imam i Zvonimira Zrilića iz Zadra, prijatelja iz osamdesetih godina. Jako držim do prijateljstava i njegujem ih.

Split, Rijeka, Zagreb – koji od tih gradova smatrate svojim domom?

Svi su moji jer sam u svima njima proveo velik dio života i svaki od njih mi je dao nešto.