Gostujući u emisiji 'Premijera Vikend Specijal' na srpskoj televiziji Pink, Massimo Savić u velikom se životnom intervjuu dotaknuo svega, pa čak i pandemije koronavirusa, otkrivši kako se cijepio već dva puta kao i da će, ukoliko će to biti potrebno, i treći put primiti cjepivo.

'Život mi se nije puno promijenio zbog covida. Oduvijek sam bio higijenski geek i vrlo često perem ruke. Perem čak i limenke piva, a ako nisam kod kuće, onda imam vlažne maramice s kojima to obrišem', otkrio je Massimo i dodao kako je davnih dana naučio biti 'pravi provider svojoj obitelji i financijski stup'.

'Ima već skoro 20 godina da sam ja svoj život apsolutno konsolidirao, a to se dogodilo zato što nisam više mogao podnositi poštare koji mi donose plave koverte. Kazne za auto, neplaćeni računi... Plaćao sam stvari kada bi nestale, no onda sam podigao kredit i s njim vratio apsolutno sve dugove koje sam imao. Bilo je to nekih dvadesetak tisuća eura, no jedva sam osjetio taj kredit.'

Prisjećajući se djetinjstva i svih zemalja u kojima je živio, priznao je kako mu je najljepše bilo u Italiji, koju smatra drugom domovinom. 'Bilo mi je jako lijepo kod djeda i bake u Aversi pored Napulja i godinu dana kod njih u Milanu, prije nego što smo mama i ja brodom otišli u Australiju.'

U Australiju je odselio sam s majkom, na poziv njezinih sestara, bez oca koji ih je napustio, a potom i umro kada je on imao samo šest godina. Njegovi roditelji su, priznaje, imali turbulentan, ali i romantičan odnos, i upoznali su se kada je on bio slijep, prije negoli je operacijom malo progledao. Naime, njegov je otac bio kurir partizan na otoku Visu gdje ga je, tijekom bombardiranja, pogodio geler i uklještio mu očni živac od čega je oslijepio. Progledao je, kaže, tek 1961. nakon operacije, a netom prije negoli je 'legao pod nož', u bolnici na Rebru susreo je Massimovu majku, koja je tamo došla u posjet bratu.

Doslovce su se sudarili na hodniku, a potom su se susreli u kapelici, na molitvi. Prije operacije rekao je mojoj majci: 'Mogu li vas posjetiti kada progledam pa da se vjenčamo?' Uz vrlo jaku dioptriju progledao je, javio se majci i oni su se vjenčali. Na kraju ih je rastavila bolest, kada su mu dijagnosticirali leukemiju. Jednostavno se uplašio i samo otišao. Neko vrijeme nismo ni znali gdje je, a onda smo doznali da živi s nekom ženom koja također umire od raka. Strašno ga je pogodila ta bolest.'

Kroz razgovor se prisjetio i kako mu je otac za rođendane poklone slao limuzinom, a i danas žali što mu puno toga nije stigao reći, niti saznati o njemu.

A onda se osvrnuo na period rata: 'Mnogi su me ujedali i pokušavali mi stati na put. Za vrijeme rata je bilo svakakvih insinuacija. Taj je rat na mene ostavio dubok utisak. Naučio me da ne dajem povjerenje tek tako i da čuvam svoj mali krug velikih ljudi, to su oni što mi stanu u zagrljaj: kćerka, žena i pas.'