Jedno od najpoznatijih imena balkanske rock scene održat će svoj prvi nastup u Zagrebu. Nikola Vranjković uoči tog koncerta za tportal je ispričao u kakvim prostorima najviše voli nastupati, kakvu simboliku u njegovim pjesmama ima Dunav i koliko je vremena najdulje proveo bez glazbe
Cijenjeni beogradski umjetnik - rock glazbenik, autor i skladatelj, glazbeni producent i pjesnik, na radost mnogobrojne hrvatske publike svirat će u zagrebačkom klubu Sax 23. svibnja gdje će predstaviti svoj presjek karijere koja traje više od dvadeset pet godina. Za razliku od popularnosti koju uživa u matičnoj zemlji u Hrvatskoj je gotovo nepoznat. Nikola Vranjković s kultnim sastavom Block Out snimio je četiri studijska albuma, a 2001. godine objavljuje svoje prvo samostalno izdanje 'Za ovde ili za poneti'. 2014. godine izlaze album i knjiga 'Bremeplov', a dvostruki album 'Veronautika' iz 2017. godine proglašen je jednim od najboljih regionalnih izdanja. Kao producent i koncertni inženjer surađivao je s velikim imenima poput Bajage i Instruktora, Massima, Leta 3, Darka Rundeka. Dobitnik je nagrade 'Strune od svetla' koja se dodjeljuje za poseban doprinos afirmaciji pjesničke riječi u rock i blues glazbi.
Što pripremate za svoj prvi koncert u Zagrebu i susret s hrvatskom publikom?
Svirat ćemo oko dva sata, pjesme iz raznih razdoblja od Block Out faze do Veronautike pjesama.
U kakvim prostorima najviše volite nastupati?
Najviše volimo da nastupamo u kazališnim ili kino dvoranama ali već smo naučili da i u klubovima napravimo sličnu atmosferu.
Kakve vam se slike vrte u glavi dok muzicirate?
U stvari ne znam odgovoriti točno. Pokušavam biti opušten i skoncentriran na koncert.
Kad je o koncertima riječ, što vas još očekuje ove godine?
Koncert u Saxu ce biti nas posljednji klupski koncert do jeseni. Od lipnja krećemo svirati po raznim festivalima do kraja ljeta.
U vašim pjesmama posebnu simboliku ima Dunav. Što je to što Dunav čini vama inspirativnim, osim što ste strastveni ribolovac?
To i nema previše veze sa ribolovom. Jednostavno sam cijeli život na vodi i ne mogu ni zamisliti da bih mogao živjeti u mjestu pored kojeg ne prolazi rijeka ili nije na moru. Vidim da drugi ljudi mogu.
Vaši tekstovi su puni jakih emocija i ozbiljnih promišljanja. Koja od njih najbolje opisuje vas i vaše emotivno stanje?
Mislim da je najbolje da publika o tome daje svoje mišljenje, a onima koji prate moj rad najbitnije su sasvim različite pjesme.
Neke ste pjesme odsvirali nebrojeno puta do sada. Mijenja li se vaša percepcija o njima s vremenom?
Neke pjesme zaista možete odsvirati potpuno mehanički i da pritom ne izgube na kvalitetu izvođenja. Postoje ipak neke koje je nemoguće tako svirati kao recimo 'Večernja Zvona' ili 'Tajni život suterena' s albuma 'Veronautika'.
Kako je studentski film završio u spotu 'Dve reči' u kojem glumi Sergej Trifunović?
To je studentski film beogradske rediteljice Milene Grujic s kojom sam jednom prilikom razgovarao na temu spota za pjesmu 'Dve Reci' i ona mi je predložila da premontiramo taj njezin film ukoliko se slože i glumci Ana Marković i Sergej Trifunović. Na sreću, nitko nije imao ništa protiv i na kraju smo svi bili vrlo zadovoljni spotom.
Preko rada u Block Outu ili kroz samostalnu karijeru, kako održavate vezu s fanovima i što je to što privlači publiku vašoj glazbi?
S ljudima koje zanima moja muzika i uopće sve čime se bavim, kontaktiram preko interneta. Ima uvijek puno zanimljivih pitanja i ideja. Kad je riječ o koncertima, ima jako malo zalutalih ljudi. Oni kojima je to dosadno nas zaobilaze u širokom luku, a oni koji sve to prate su vrlo upućeni u tematiku.
Surađujete s velikim brojem glazbenika, među ostalim godinama radite kao ton majstor Bajage i Instruktora. Koliko ste vremena najdulje proveli bez glazbe?
Ne znam da li sam ikada proveo više od 7 dana. Čak i ako sam na nekom dužem putu, miksam nešto na laptopu ili snimam makar po nešto. Danas to i nije toliko teško. Puno putujem s glazbenicima a najviše s Bajagom i Instruktorima. S njima sam prošao pola planete. To su ljudi koji su mi puno pomogli da izguram bend i album. Bajaga je poseban čovjek, običan, skroman i normalan, a to je danas rijetkost.
Pročitala sam da često slušate EKV. Iščitavate li danas iz njihove glazbe nešto što vam je ranije promaklo?
Oni su bili vrijedni i talentirani ljudi za svako poštovanje. Ne istražujem ih više, znam kao i svi mi na pamet sve njihove pjesme.
Rekli ste da muzika ima boju. Koje je boje?
Ima raznih boja muzike.
Tko vam se na sceni sviđa od novijih generacija?
Lika Kolorado. Dugo nisam čuo tako dobru pjesmu kao 'Gas'.
Čini li vam se da su još uvijek najbolji bendovi oni koji su nastali za vrijeme nekadašnje države?
Pa to je diskutabilno jer su i kasnije nastajali odlični bendovi koji su morali raditi na puno manjem prostoru i imali puno teži put do publike od onih koji su svirali osamdesetih.
Do sada ste objavili nekoliko dobro prihvaćenih knjiga. Radite li na nekoj novoj?
Nisam nikada radio na knjigama. Pišem pa kad se skupi dovoljno pjesama ili priča, nešto objavim.