Otkada se pojavila na domaćoj sceni, Nina Badrić slovi za emancipiranu, ali emotivnu ženu koja inspirira mnoge. Njezinu iskrenost do kosti, koju ne skriva, ljudi obožavaju. Daje se sto posto glazbi, a ona joj kroz vjernu publiku vraća to na najljepši mogući način. Godina joj je žestoko počela, brojim glazbenim obavezama i nagradama, a sada je isključivo koncentrirana na Arenu Zagreb pa sanja samo taj dan.

Zanimljivo je da vam je to prvi nastup u Areni. Kako to da dosad niste ondje nastupali? Što vam znači taj koncert i kako se osjećate?

Smatram da je tek sada u meni sazrelo vrijeme za zagrebačku Arenu. Nakupilo se puno lijepih pjesama kroz godine, a i poslije nekoliko rasprodanih dvorana Lisinski, Cibone i Doma sportova red je došao i na Arenu.

Koliko koncentracije i energije iziskuju od glazbenika takvi veliki koncerti? Kako se rješavate stresa i opterećenja?

Ovo je jako velik posao i nemojmo se zavaravati da je drugačije. Puno ljudi radi na ovom koncertu i stres je velik. No ja gledam u cilj i samo sam koncentrirana na taj dan. Sudjelujem od prvog trena u pripremama i sve slažem s muzičarima, plesačima i gostima. Ovaj koncert bit će drugačiji od svih zagrebačkih koncerata jer smo ga zamislili kao mali show. No neću sve otkrivati. Bit će i gostiju i bit će jako lijepo.

Kako se odvijaju pripreme za Arenu? Kakav ste repertoar pripremili?

To će biti presjek moje karijere od 90-ih i početaka s pjesmom 'Ja sam vlak', koju sam pjevala s Emilijom Kokić, pa do danas. Odsvirat ćemo sve one pjesme za koje znam da ih publika voli i da joj puno znače.

I ove godine ste nominirani za sve domaće glazbene nagrade. Što vam danas one uopće znače?

Raduje me kada u moru odličnih glazbenika budem nagrađena kao najbolja, no nije mi to životna misija. Dobila sam i ove godine mnoge prestižne nagrade i lijep je to osjećaj. No ipak ono što ostaje su pjesme koje publika nosi do kraja vremena. 'Dani i godine' i 'Rekao si' nisu dobile recimo Porina za pjesmu godine, no nadmašile su tu nagradu jer one će trajati.

Čega se uvijek rado sjetite iz uspješne karijere?

Počeci su mi posebno dragi jer su bili puni neizvjesnosti. Kreneš, no ne znaš dokle ćeš stići. Nosi te mladenačka drskost.

Kad je najbolje bilo biti Nina Badrić i ima li nekih trenutaka koje biste najradije zaboravili?

Dobro je biti Nina Badrić jer te ljudi svugdje puste preko reda. I jer te stalno grle.

Je li bilo trenutaka s obožavateljima koji su vas dirnuli?

Kako ne! No te priče toliko su velike, intimne i nevjerojatne da se i sama bojim sve to reći na glas. Velika su svjedočanstva mnogih ljudi o tome koliko su dobrog moje pjesme donijele u njihove živote. A ja sam zahvalna Bogu na tom daru. Ako sam samo jednom čovjeku svojom glazbom oplemenila život, moj razlog bavljenja ovim poslom je opravdan.

Kakvi vas koncerti nakon toliko godina na sceni i dalje raduju?

Volim svagdje nastupati i veliki sam radnik. Nije mi teško ni putovati ni pjevati dan za danom jer me raduju i pjevanje i druženje s publikom.

Unatoč ljepoti i mladolikosti, karijeru ste izgradili ponajprije zbog vokalnih sposobnosti i kvalitetnim, hitoidnim pjesmama. Koliko je danas seksipil presudan za uspjeh?

Zašto to pitanje nitko nikada nije postavio nekom mom muškom kolegi? (smijeh)

Glazbeno ste uvijek gurali svoj film, niste podilazili masama i trendovima, već ostali vjerni sebi. Postoji li neki glazbeni žanr s kojim nikad ne biste koketirali i zašto?

Turbo folk i sve što ima veze s takvom produkcijom i pjesmama nikako i ni pod kojim uvjetima.

Nerijetko pokazujete lice bez šminke i uvijek oduševite fanove. Vježbate li, pazite li na prehranu? Na što ste posebno slabi?

I ja se trudim, kao i svaka žena, izgledati što bolje. Pazim na prehranu, vježbam, spavam... Imam dobar ten pa si mogu priuštiti to da svijetom hodam bez šminke na licu, no najljepši filtar i kozmetika je kada je žena sretna. To se vidi.

Uvijek ste odjeveni sa stilom. Tko vam je najveći kritičar kad su modni izbori u pitanju? Čije savjete slušate?

Svoje. Al' škicam uredno što se nosi. (smijeh)

U čemu se osjećate najudobnije?

U japankama i ljetnoj haljinici.

S kojim ste se problemima u mladosti susretali kao žena? Je li danas teže ili lakše biti žena?

Čini mi se da je sve teže. Žena drži sva četiri ugla kuće i posla i od nas žena se očekuje puno toga dok je za muškarca važno da ima posao i da radi. Još uvijek je neobično i čudno kada je žena uspješnija od muža, što joj se predbacuje kao mana, dok je za muškarca to sasvim prirodno u očima većine ljudi. Da ne govorim da je silan pritisak na nama ženama zbog terora mladosti i ljepote te se mjere svaka bora i kilogrami dok je kod muškaraca još uvijek 'šarmantno' kad ima pivski trbuh.

Što je s muško-ženskim odnosima? Primijetite li i tu neke promjene koje vam se ne sviđaju?

Tko se tu više normalan može snaći? (smijeh)

Kažu da je sreća stvar izbora i stava. Što vas čini istinski sretnom osobom i smatrate li se takvom?

Moj je odabir da svako jutro najprije zahvalim na novome danu i svemu što imam. Da gledam u ono dobro u svom životu. Uvijek odabirem to umjesto kukanja. A ostalo je stvar i sreće koja nas pomazi u životu. Rođenje, ljubav i smrt čovjeka ne mogu se naručiti. To se dogodi.

Nižete prekrasne balade jednu za drugom - jeste li zaljubljeni i možete li se ponovno zamisliti u braku?

Već dugo nisam zaljubljena i moram priznati da mi pomalo fali taj osjećaj kada zbog nekoga imaš sjaj u očima. Najbolja sam u dvoje i volim obiteljski život. Volim da se netko brine za mene i volim se brinuti za nekoga. No ljubav se ne naručuje, ona se jednostavno dogodi.

Kakva je Nina privatno, voli li više izlaziti i družiti se ili biti u svoja četiri zida, Netflix and chill?

Volim sve to što ste nabrojali. Ovisno o raspoloženju. No ipak su mi malo draža kućna druženja i intimnija atmosfera.