Glazba je njezin način razmišljanja i pjevanja i nema tog pravca koji ona ne može interpretirati, a da slušatelje ne ostavi bez daha. Jedinstvena i neponovljiva glazbena umjetnica čija karijera traje skoro 30 godina, Ivana Vrdoljak Vanna pričala je za tportal o ženama u showbussinesu, pjesmama koje izvodi, koncertu koji uskoro sprema u Lisinskom, ali i o djeci, prijateljima i malim stvarima koje je čine sretnom
Singl 'Izmiješane boje' vaša je treća autorska pjesma. Kad ste ili kako otkrili da se u vama krije i skladateljski potencijal?
Ha, nije treća nego peta, ali tko broji. Kreativno smo se međusobno uvažavali i u bendu ET, pa smo tako zajedničkim snagama stvorili sve naše pjesme i tako ih i potpisivali. U zadnje vrijeme samo malo odlučnije uspijevam realizirati svoje ideje nego što sam to činila prošlih godina. Nadam se da će mi to uspijevati i ubuduće, što ne znači da ne planiram više pjevati pjesme svojih uvaženih kolega autora.
Kod nas je općenito jako malo ženskih skladatelja, a iza najvećih hitova, pa i vaših, stoje muškarci. Što mislite, kako je moguće da muškarci tako dobro pogađaju ženske osjećaje?
Zaista ne pogađaju svi, ali mislim da oni s kojima ja radim uspijevaju. To što ima malo žena autora nije iznenađujuće, žena ionako na svim vodećim pozicijama ima manje, a autorstvo u glazbi svakako jest vodeća pozicija. No to ne sprečava moje kolegice da budu hrabrije. Doduše, ni ja nisam ni dovoljno hrabra ni odlučna u realizaciji svojih pjesama, ali znam da žene mogu biti jednako uspješne u tome. Ako mogu u svjetskom showbusinessu, mogu i kod nas.
Smatrate li da je pritom nužno da se izvođač i autor dobro znaju ili je važnije da se izvođač prepozna u tekstu?
Mislim da je dobro ako se poznaju, ako znaju narav i karakter osobe za koju se piše pjesma, iako to nije presudno. Ponekad je emocija koju pjesma nosi univerzalna. No ima i dosta uspješnih prevara gdje pjevači uvjerljivo govore riječi koje niti misle, niti žive, niti ih te riječi opisuju; čak su sušta suprotnost tekstovima pjesama koje govore. Usprkos vjerovanju da je interpretator uvjerljiviji, a time i uspješniji ako zaista proživljava pjesmu koju pjeva, kod nas ima gomila suprotnih primjera.
Jednom ste izjavili da vam više leže brže pjesme. Jesu li balade zapravo složenije za izvođenje i ako jesu, zašto?
Ma kakvi. Stvar je u tome da osmislite kako želite da vaš glas zvuči za pojedinu pjesmu jer tako odabirete kanal do publike. Obožavam snimati brze, plesne pjesme, u kojima se morate poigravati s ritmizacijom, tempom, snagom i emocijom. Sve to vrijedi i za balade. Konkretno, 'Izmiješane boje' sam otpjevala sotto voce iliti šoto voće - ispod glasa. Tako je pasalo pjesmi, pa sam se prilagodila.
Koliko ste aktivni na društvenim mrežama i koliko vam današnje suvremene platforme pomažu u plasiranju pjesme?
Ja sam FB tip, što se Instagrama tiče, to je za mene previše fotki koje ljudi traže, a tu vrstu samoljublja nemam. Društvene mreže su nužnost, ali svi smo svjedoci da na slabiji odjek nailaze svakome zaista važne objave vezane uz posao, nego one objave koje služe isključivo za pokazivanje sebe u nekoj atraktivnoj pozi. O slikanju djece, ljubimaca i ostalih intimnosti da ne pričam.
Na prvi dan proljeća održat ćete i koncert u Lisinskom koji je humanitarnog karaktera. Koliko se često odazivate takvim akcijama?
Kao i uglavnom svi moji kolege glazbenici - često. Ovoga puta imam fantastičnu mogućnost održati solistički koncert uz pratnju velikog orkestra i pritom se osjećati odlično jer znam da prihod od ulaznica ide u svrhu osposobljavanja asistenata za djecu rođenu s Downovim sindromom. Svatko tko kupi ulaznicu za taj koncert je napravio veliku stvar i hvala unaprijed.Ja ću napraviti najbolje što mogu, a što mogu, mogla je vidjeti divna publika koja je bila sa mnom i Zagrebačkom filharmonijom na mom koncertu 'Ispuni mi želju'. Nema razloga da i ovoga puta ne budemo tako dobri.
CD + DVD 'Ispuni mi želju' s vašeg prošlogodišnjeg koncerta u Lisinskom, ove je godine nominiran za Porin u kategoriji najboljeg koncertnog albuma, a za pjesmu 'Jedina' Ante Gelo je nominiran u kategoriji najboljeg aranžmana. Koliko dobivanje Porina i takvih sličnih nagrada može pomoći u prodaji i promociji albuma?
Nemam o tome podatke, to bi mogli znati diskografi koji prijavljuju svoja diskografska izdanja. Nisam sigurna da se osvajanje Porina osjeti u prodaji CD-a i DVD-a jer je prodaja ionako svugdje u svijetu loša. Radi se o prestižu, popularnosti, uvažavanju.
Medu vašim obožavateljima je dosta mlađe generacije. Pomažu li vam mišljenja vašeg sina i kćeri što se tiče pjesama, stylinga…?
Mlada generacija je vitalna za popularnost i važnost glazbe jer su najveći konzumenti i na neki način kreatori promjena, oni odabiru što slušaju i zato je važno da imaju ukusa. Ukus se kreira, formira, usavršava, polira i nikad ne možete imati previše ukusa. Nosite ga od kuće, od roditelja, nadograđujete s količinom znanja koje stječete, s vrstom estetike koja vas okružuje i morala u koji se ugledate.
Kakav odnos imate s Lukom i Janom?
Odličan na svim razinama.
Uspješna ste pjevačica, živite u skladnom braku i odgojili ste djecu bez svjetala reflektora, pratite nogomet i nedavno ste pokazali da možete biti i komentator utakmica, pratite kinematografiju... Kako sve to uspijevate?
Ma dajte, sad ste me opisali kao neku superženu. Ja zaista ne mislim da radim nešto izuzetno, jednostavno balansiram s karijerom i privatnim životom kao i mnoge druge žene, nisam po tome izuzetna nimalo. Što se nogometa tiče - ja samo biram vrstu i način zabave koji mi odgovaraju. Što se filmova tiče, eto, baš sam ove godine primijetila da su kinodvorane u kojima su se prikazivali kandidati za Oscara bile skoro pune i to treba veseliti.
S kakvim se ljudima okružujete? Što najviše cijenite kod svojih prijatelja?
To su ljudi koji imaju slabe ili nikakve poveznice s mojim showbusinessom, a važno mi je da su u svom poslu - moralni, da daju najbolje od sebe, da ne varaju ili kradu i da ne rade protiv načela zdravog razuma. Smisao za humor i zajedničko smijanje je ponekad sasvim dovoljno. Uz dobru klopu, naravno.
Što vas čini sretnom, jeste li od onih ljudi koji kažu da male stvari čine život?
Naravno. A dobra je i ona da je život ono što vam se događa dok radite planove za isti. Treba toga biti svjestan, iako nikome nije zabranjeno da sanja velike stvari i trudi se ostvariti te snove.
Dio žena hrvatske javne scene ne izlazi iz dizajnerskih komada, a dio ih se s druge strane s ponosom hvali dobrim komadima iz second hand shopova. Gdje ste vi u toj priči? Je li vam bitan potpis na etiketi?
Hm, kako odgovoriti na ovo pitanje a da ne ispadnem modni ignorant ili s druge strane polusnob. Iskreno, u second hand dućanima ne tražim odjeću ili obuću, ali dizajnerski potpis mi zaista nije važan. Ne znači da mi moda nije zanimljiva, manje mi je zanimljiva cijena visoke mode. Biram ono u čemu mislim da izgledam OK, ali mi je i važno da nije ultra trendi jer mi gomilanje trendovske odjeće izaziva nervozu. Naravno, bolje izgledam u kvalitetnijim materijalima stručne izrade nego u sličnoj, jeftinijoj inačici tog modela.
Osjećate li možda određeni pritisak, budući da ste javna osoba, da uvijek morate izgledati savršeno i biti dotjerana?
Ponekad osjećam taj pritisak, ali uglavnom se volim 'rihtati' i to me veseli. A savršen izgled ionako ne postoji.