NovaTV s uništavanjem je kvalitetnih i popularnih stranih serija počela još u doba dok je bila novorođenče pa je tako, primjerice, negdje početkom milenija seriju 'Buffy, ubojica vampira' emitirala po sistemu možda u deset, možda u jedanaest navečer, možda u petak, možda u subotu, a možda i nikad, ali još se neko vrijeme barem u nekim slučajevima trudila održati privid da zna što čini sa sastavljanjem rasporeda. Jedan od prvih pouzdanih znakova da su potpuno poludjeli i zaglavili u vodama gdje nikoga nije briga za kvalitetu, nego se samo štanca šunderski sadržaj u udarnom terminu dok se sve ostalo baca u poslijeponoćnu opskuriju bila je serija 'Dva metra pod zemljom', koju i publika i kritika diljem svijeta unisono proglašavaju jednim od najvećih ikada snimljenih televizijskih remek-djela. NovaTV prikazivala ju je oko tri ujutro (i oko podneva). Taj je potez bio početak jedne predivne romanse između NoveTV i gledatelja koji vole dobre strane serije.

U desetak godina otkad je NovaTV (ruku na srce, zajedno i s ostalim komercijalcima u zemlji i okolici) otkrila čari vodoravnog programiranja (kada se TV raspored slaže tako da se svaki dan u isto vrijeme prikazuje isto) i otkad se termini vertikalno (po sistemu 'jednom tjedno u isto vrijeme') slažu eventualno vikendom - gore opisanu sudbinu pod sjekirom su novajlijskih slagača rasporeda doživjele i brojne druge serije, među kojima je možda najpoznatija 'Na putu prema dolje' ('Breaking Bad'), emitirana u takvom terminu da je gledatelji koji ne skidaju torrente nisu ni zamijetili. Najnovija u tom nizu hvaljena je, nagrađivana i izvrsna serija 'Muškarci u krizi' ('Men of a Certain Age'), TNT-ova dramedija o trojici muškaraca na pragu pedesete te njihovim previranjima u krizi srednjih godina.

Pametan mali dragulj iz 2009. prepun je životnih i vrlo uvjerljivih priča o onoj strani 'tipično muškoga' života o kojoj se rijetko kada govori u televizijskim serijama - o njihovim borbama sa starenjem, vezama, obitelji, financijskim tegobama i zdravljem, a za televiziju neobično prokrvljene glavne junake sjajno su odglumili Ray Romano (domaćim gledateljima poznat kao glavni junak sitcoma 'Raymond'), Scott Bakula (kapetan Archer iz 'Enterprisea') i za ulogu u seriji Emmyjem nagrađen Andre Braugher. Serija, doduše, ni na matičnoj američkoj stanici nije poživjela baš predugo - snimljene su i emitirane dvije sezone, a onda je TNT prije dvije godine objavio da neće više naručivati treću. Takvo se što moglo i očekivati - i američke široke mase mnogo više na televiziji vole gledati policajce koji se bore protiv narkobosova negoli obične ljude koji pate zbog problema s prostatom, a ako joj se već priča o krizi srednjih godina, mnogo su zadovoljnije kada to čini pijani Charlie Sheen sa svojim neumornim nizom seksističkih šala i ljubavnica kojima bi mnogo bolje pristajao kao otac.

Ipak, 'Muškarci u krizi' unatoč su otkazivanju imali vrlo pozitivan odjek među (mnogobrojnim) kritičarima i (malobrojnom) publikom pa su zbog toga vjerojatno, dvije godine nakon zadnje klape, i stigli do NoveTV. U raspored su dotične televizije, međutim, sletjeli negdje oko dva poslije ponoći, čime su face koje sastavljaju program na Novoj bez greške osigurali situaciju u kojoj ih nitko osim noćnih portira i besaničara nikada neće pogledati. Zahtjevnija publika? Ljudi koji vole pametnije serije? Navikavanje gledateljstva na kvalitetnije sadržaje? Ma, dajte, molim vas.

S jedne strane, ne može im to čovjek previše zamjeriti. Oni su ipak komercijalna televizija, što znači da im zapravo puca prsluk za gledatelje, osim u onom obliku u kojemu ih mogu prodati oglašivačima. Nije, dakle, važno, hoće li se publici pružiti kakav pažnje vrijedan sadržaj - samo je bitno hoće li joj se servirati lakoprobavljiva roba na koju će se zalijepiti što više 'grla', pa će se onda oglašivačima moći reći: 'Evo, ovo gleda XY ljudi u dobi od toliko do toliko godina, u tom vam se terminu isplati emitirati reklame'. To je jedini način na koji komercijalne televizije uopće MOGU funkcionirati pa je pomalo deplasirano kenjkati zbog toga što im je u takvoj rutini preživljavanja - takav način razmišljanja i sastavljanja programa pomalo postao i smisao postojanja. Postavlja se, međutim, pitanje - zašto onda uopće otkupljuju serije kao što je ova? Što će im to?

Zbog ugleda? Kakvog vražjeg ugleda, kada nitko zapravo i ne zna da su ikada emitirali takve serije? Zbog prednosti pred konkurencijom? U čemu? U tome da nitko NE GLEDA 'Muškarce u krizi' na njihovu kanalu, a ne propušta ih na nekom drugom? Zbog toga što nemaju čime ispuniti program u kasnim noćnim satima? Sigurno postoje i jeftiniji treševi koje bi se dalo razbacati po eteru, a i pokoju reprizu imbecilnih komedija domaće proizvodnje moglo bi se prebaciti iz dnevnog u noćni termin. Nije, dakle, sasvim jasno što žele postići takvim tretmanom kvalitetnih serija, ali kada bih se morala kladiti, kladila bih se na 'ništa'. I pritom još dodala da ništa NE MISLE.

Rekoh već, glupo je od komercijalnih televizija očekivati da funkcioniraju bilo kako drugačije nego onako kako moraju funkcionirati. Isto je tako od komercijalnih televizija očekivati da vode računa o zahtjevnijim gledateljima i njegovanju ukusa publike. No kada im to već nikako ne ide u modus operandi, NovaTV mogla bi na neki drugi način pridonijeti stvaranju boljega televizijskog svijeta u domovini. Primjerice, tako što bi se manila otkupljivanja kvalitetnih serija kao što su 'Muškarci u krizi', prepustila ih nekome tko će ih emitirati u koliko-toliko ljudskom terminu, a sama se posvetila onome što joj najbolje ide - emitiranju šunda za raju. Ali za to bi si trebalo priznati tko su i što su. Dok za to ne budu spremni, Ray Romano i njegova krasna serija očito im služe kao alibi pomoću kojega se pravdaju da su kvalitetna televizija.