‘Iskreno, nisam ni čuo za videoigru kada sam dobio poziv za audiciju, a i njihova je uputa bila jasna i glasila je da je ne igram. Naravno, ignorirao sam upozorenje, no jako sam loše odigrao. Stvarno sam se trudio, ali nakon samo nekoliko minuta morao sam prepustiti igru svom nećaku koji je odličan u tome.’

Riječi su to Pedra Pascala, izrečene mjesecima nakon što je dobio ulogu u HBO-ovoj hit seriji ‘The Last of Us’ i kojom je postigao nevjerojatan uspjeh. Riječ je o seriji nastaloj prema popularnoj videoigri, a radnja je smještena u postapokaliptičnu civilizaciju u kojoj preživjeli čovjek mora na sve načine zaštititi 14-godišnjakinju koja bi mogla biti zadnja nada čovječanstva.

A baš poput nekog ludog scenarija, od kojeg bi nastao hit film, tako se može opisati život ovog 47-godišnjaka koji je daleko dogurao od odrastanja u rodnom Čileu.

Punog imena Jose Pedro Balmaceda Pascal, rođen je 2. travnja 1975. u glavnom gradu Čilea, Santiagu, dvije godine nakon što je izvršen vojni puč. Sa starijom sestrom Javierom, mlađim bratom Nicolasom i mlađom sestrom, transrodnom glumicom i aktivisticom Lux, odrastao je u obitelji dječje psihologinje Veronice Pascal Ureta i ginekologa Josea Balmacede Riera.

Njegovi roditelji bili su pobornici tada svrgnutog predsjednika Salvadora Allendea, boreći se protiv krvavog režima diktatora Augusta Pinocheta. Budući da mu je majka bila rodbinski povezana s ubijenim Allendeom, završila je na crnoj listi, zbog čega je bila stalno pod policijskom prismotrom. Nije pomoglo ni to što je njezin suprug jednom prilikom pomogao nekom ranjenom disidentu, kojeg su naknadno uhitili i mučili, zbog čega se on izlanuo i otkrio njegovo ime.

‘Po mog su oca stigli u bolnicu u kojoj je radio. Iskrao se kroz stražnja vrata i otrčao po moju majku dok je njegova sestra mene i mlađu sestru sakrila u svojoj kući. Bili su svjesni da im preostaje jedino prvo se pritajiti, a potom i pobjeći’, prisjetio se svog odrastanja Pedro Pascal.

Nakon toga su, dočekavši smjenu straže, njegovi roditelji preskočili zid venecuelskog veleposlanstva, u kojem su proveli idućih šest mjeseci, a prvu priliku iskoristili su da dovedu djecu i da svi pobjegnu iz zemlje. Kratko su živjeli u Danskoj, a potom su svoju sreću pronašli u teksaškom gradu San Antoniju, u kojem je Pedrov otac, specijaliziran za liječenje neplodnosti, otvorio kliniku s dvojicom kolega. S godinama je stekao iznimnu reputaciju i sve je bilo i više nego dobro, živjeli su pravi američki san, dok se 1995. nije otkrilo da je umiješan u skandal s nelegalnom zamjenom zamrznutih jajašaca i embrija, kao i da je utajio milijun dolara poreza.

Kako bi izbjegao sudski progon, sa suprugom Veronicom i dvoje od četvero djece pobjegao je u Čile, a Pedro i Lucas, koji je kasnije promijenio spol i postao Lux, ostali su u Americi. Pascalova oca uhitili su 2001. na aerodromu u Buenos Airesu. Nakon prijetnje izručenjem Americi, uspio je pobjeći, a tek se lani nagodio i američkim vlastima platit će sve svoje dugove.

Inače, Pedro se u Americi prvo bavio plivanjem i bio je iznimno uspješan u tome, no onda se zaljubio u glumu te se priključio školskoj dramskoj trupi. Iako se isprva predstavljao svojim pravim imenom i prezimenom, nakon što je njegova majka 1999. počinila samoubojstvo, njoj u čast počeo je koristiti njezino djevojačko prezime.

‘Okolnosti majčine smrti bile su jako teške za nas, zbog čega nam je bilo teško pamtiti je kao osobu kakva je bila. Ponekad osjećam mučninu i pokušavam se nositi s tim na najbolji mogući način jer znam da moja majka ne bi htjela da to radim na drugi način. Bila je uvijek nevjerojatna podrška i uvijek sam osjećao da zna puno više nego što ja znam. Mog uspjeha ne bi bilo bez nje.’

Iako mu je nakon majčine smrti trebao popriličan period da se oporavi, od glume nije odustao.

‘Ona je bila ljubav mog života i svakoga dana mislim na nju. Budući da se ne molim, ne mogu reći da osjećam njezinu prisutnost, ali živim i dalje za nju iako je više nema. Izgubiti najvažniju osobu u životu i otkriti da je tako nešto uopće moguće, shvatiti da se ono čega se najviše bojiš može dogoditi, to me zauvijek obilježilo.’

Zanimljivo je i kako je razmišljao o tome da, osim prezimena, promijeni ime u Alexanderjer mu je dozlogrdilo da ga stalno ispituju kako to da se zove Pedro, a izgleda kao bijelac. Iako se, upravo zbog boje kože, nikada nije uklapao u rasne stereotipe, priznao je da su mu ipak konstantno nudili klišeizirane uloge gangstera i dilera s područja Latinske Amerike, no sve se promijenilo kada je dobio ulogu princa Oberyna Martella u seriji ‘Igra prijestolja’. Na audiciji nije bio prisutan fizički, već je poslao snimku nastalu mobitelom, za koju kaže da bila amaterski snimljena.

Nakon toga stigla je ponuda za ‘Narcos’, a potom i za ‘The Mandalorian’, da bi na kraju dobio ulogu u HBO-ovom hitu. Najbolja stvar od svega je da mu je trenutak kada je doznao da je dobio ulogu Joela Millera u potpunosti u magli jer je neposredno prije negoli su ga producenti nazvali i priopćili mu sretne vijesti popio tablete za spavanje. ‘Bio sam uzbuđen. Zapravo, barem mislim da sam bio, jer se ne sjećam. Probudio sam se idućeg jutra i prvo što sam pomislio je kako bih baš volio dobiti tu ulogu.’

I dok je o svom odrastanju i više nego iskren i otvoren, o privatnom životu, točnije onom ljubavnom, nerado govori. Ono što se zna je da je, zbog sestre Lux, veliki zagovornik prava LGBT zajednice, kao i da mu je najbolja prijateljica u Hollywoodu glumica Sarah Paulson, s kojom je iznimno blizak. Na posljednjim predsjedničkim izborima u Čileu javno je podržao Gabriela Borica, političara hrvatskog podrijetla, čije stavove rado dijeli.