Sin pjevača Siniše Vuce, 21-godišnji Vilibald, za razliku od oca glazbenika, odlučio je graditi nogometnu karijeru. 'Balunom' se počeo baviti kao sedmogodišnjak u splitskom Dalmatincu, a nastavio u mlađim kategorijama Hajduka. No kad je imao 15 godina, obitelj se preselila u Zagreb, došao je u Hrvatski dragovoljac, klub vrlo blizak njegovu ocu, za koji je on napisao i himnu. 

Vilibald je kratko bio i na probi u Švicarskoj, vratio se u Dragovoljac, a onda je prešao u NK Rudeš. Trenutno je u Španjolskoj te igra za Alaves (druga njihova momčad).

'Ljudi se prvo čude kad shvate tko sam, a prezime samo pojačava dojam onoga što radim. Ako odigram dobro, onda je to što sam Vucin sin stvarno dobro, a kad odigram loše, onda je zbog toga još lošije', izjavio je ranije Vilibald, dodajući da je naslijedio očevu ljubav prema pjevanju te naučio svirati bubnjeve, ali lopta mu je ipak draža od mikrofona.

'Volim inače nogomet kad se roka, grmi, je l' tako Bane, sa svih strana, kad se šutira i, eto, fala Bogu, prvi smo opet. Uvijek je teže djeci poznatijih ljudi jer su pod posebnim povećalom. Meni je veliko zadovoljstvo što se već neko vrijeme priča o Vilibaldu kao igraču, gdje nije on više Vucin sin, nego sam ja Vucin ćaća', izjavio je glazbenik u INMagazinu.

Košarkaš, obiteljski čovjek, glazbenik, sve je to Roko Leni Ukić. U 15. se godini zaposlio, u 21. oženio, a danas je otac kćeri Sare i sina Luke. Prvo je naučio svirati bubnjeve, a onda igrati košarku, što nije ni čudno jer mu je tata bubnjar legendarne Daleke obale i grupe Diogen, Zoran Ukić. 

Otac mu je usadio ljubav za glazbu, a drugo ime Leni dao mu je po američkom glazbeniku Lennyju Kravitzu (prvo ime dobio je po djedu). Bubnjeve, kaže, svira otkad zna za sebe, s tim da je tijekom tinejdžerske dobi uzeo pauzu. Roko, trenutačno igrač zagrebačke Cedevite, ih nosi sa sobom od Španjolske i Italije, preko Amerike, do Turske i Grčke. Glazbenici koji su ga čuli tvrde da je splitski playmaker vrlo talentiran, gotovo jednako kao i za košarku. Kad su ga pitali vidi li se jednog dana kao bubnjar na svadbama rekao je: 'Može, ali na svadbama prijatelja i samo u setovima koji imaju rock repertoar.'

S devet godina odlučio se baviti sportom, ali bubanj je ostao njegova ljubav. 'Kad god imam vremena, uvijek malo zasviram ili sebi za gušt ili s ekipom. To je moj hobi i dobra rekreacija', izjavio je.

U prvu momčad Splita kod Jasmina Repeše ušao je kao 15-godišnjak. Kao 16-godišnjak je počeo rješavati utakmice, poput Cibone u Zagrebu u jesen 2001. Sa 17 je već splitsku momčad predvodio kapetanski te debitirao za hrvatsku reprezentaciju u kvalifikacijskom dvoboju u Makedoniji.

Filip Krušlin nije naslijedio glazbene gene Željka Krušlina Kruške.

Pred njim je velika košarkaška karijera, a uz to je student VERN-ovog studija ekonomije poduzetništva. Košarku je zavolio kao dijete, najprije igrajući u zagrebačkom Zrinjevcu, a tijekom seniorske karijere nastupao je za Dubrovnik, Bosnu, Zabok i Split. Nakon nekoliko kriznih godina i problema s ozljedama stigao je u Cibonu zahvaljujući pozivu Slavena Rimca, kod kojeg je postao hrvatski reprezentativac. Nakon sjajne sezone u Ciboni izborio se za mjesto u reprezentaciji koja je nastupala na Olimpijskim igrama u Riju nakon čega je potpisao višegodišnji ugovor za Cedevitu s kojom je postao prvak Hrvatske prošle godine.

Filip je vješt u kuhinji, što je naučio od oca, a kad ima slobodnog vremena, čita i putuje.

Jurij Novoselić je član grupe Psihomodo pop, a svojevremeno je svirao saksofon u grupi Film, no geni ni u ovom slučaju nisu prevagnuli na glazbenu stranu. Njegova 28-godišnja kći Sofija Novoselić odlučila se za skijanje. Nekad vrlo uspješna hrvatska skijašica s nastupom na FIS utrkama i onima Svjetskog kupa, 2014. godine oprostila se od mjesta u hrvatskoj skijaškoj reprezentaciji. Iste godine se preselila u Salt Lake City (Utah), no i dalje skija.

'Voljela bih jednog dana biti fizioterapeutkinja ili uspješna menadžerica. Možda čak i na klupskoj sceni. Da se mene pita, oživjela bih kultne zagrebačke klubove Lapidarij i Kulušić – ali time ne mislim ni na kakav povratak u osamdesete i novi val, nego jednostavno na dobar biznis', svojevremeno je izjavila Sofija.