U sklopu 'Usijanju dana' na Kurir televiziji Olivera Balašević pričala o svom stvaralaštvu te o tome i kako mu je kazala da je počela pisati.

'Sjećam se svih trenutaka. Razmjenjujemo ideje, stavove, emocije, strasti već 40 godina i to ne dolazi tako 'sad mi je to kliknulo'. Kada bi mi nešto značilo, djeci bih ispričala priču iz svog odrastanja. Oni bi rekli: 'To je kao da gledam film, zašto ti to ne zapišeš?', a on bi rekao: 'Moraš biti jako strpljiva, ti si nestrpljiva, pomoći ću ti, ali moraš biti strpljiva.' Ruka koja me 40 godina držala na ramenu nije me zastrašivala. Uvijek me je podržavao, njegova ruka je i dalje tu. Teret koji sam nosila, a koji je ovakav i onakav, dodjeljuje se ljudima koji lete previsoko', izjavila je.

Među ostalim se prisjetila kako ju je Đorđe jednom prilikom zamolio da s njim na pozornici zapleše uz 'Laloški valc'.

''Hajde, ti i ja, ti znaš koreografiju.' Ulovio me na izazov. Mislila sam da će zaboraviti, kad budu ovacije, publika. Do jednog trenutka kad je krenuo instrumental, on silazi, pruža ruku, sad nema nazad. Pružila sam ruku i zakoračila, i dva - tri koraka, stavila sam ruku na njegovo rame, on je to fino odradio, okrenuo me i spustio prema sjedalu da siđem s pozornice. Kad me okrenuo toj publici, silazeći sam promašila stepenicu. Završilo se to: 'Što piše na ulaznici, imaš li neke primjedbe?', pitao je. 'Nikad više ti neću reći', rekla sam. To je bio trenutak otkrivanja njegove pozicije i s čim se on to, ne samo igra, već i bori. Što je njegov talent i kapacitet', rekla je Olivera.

Uz to je otkrila i kako je legendarni kantautor morao vratio stan koji je mogao naslijediti od svog oca.

'Neki je dan došla ženica mojih godina i rekla: 'Potpisala sam rješenje o mirovini. Prvi radni dan u općini došao je Đole vratiti ključeve od stana.' Mi smo živjeli u stanu Đoletova oca, koji je on dobio preko diplomacije. Mi smo prešli ovdje, u kuću kod bake, Đole je tad rekao, to je bila 1988. godina: 'Tata je umro, znaš, mislio sam da taj stan, 118 kvadrata, da mi to vratimo.' Rekla sam 'Kako drukčije, molim te. Ne budeš li vratio, ne vraćaj mi se na oči.' Ta žena je došla i rekla: 'Mi se toga sjećamo, da vrati ključeve od stana. Svi smo ostali u čudu. To je najljepši trenutak u mom stažu, u mojoj karijeri'', opisala je Balaševićeva udovica.