I ovoga je puta Eric Roberts uspio u svom naumu da pridobije simpatije javnosti, posipajući se javno pepelom u memoarima pod nazivom 'Runaway Train: Or, the Story of My Life So Far'. Unatoč tome da je snimio nevjerojatnih 738 filmova, svih ovih godina ponajviše je bio poznat kao stariji brat holivudske glumice s najljepšim osmijehom Julije Roberts, a sve zbog problema u koje je upadao tijekom godina.

Ovisnost o drogama i alkoholu odvela ga je daleko od zacrtanog puta, ali i dovela do nesmotrenih izjava i postupaka zbog kojih s Julijom, ali i drugom sestrom Lisom, ne razgovara već desetljećima. Sada je sve nade položio u memoare te se nada vratiti slavu, ali i pomiriti se s obitelji.

68-godišnjeg glumca ove ćemo godine imati prilike gledati u američkoj inačici popularnog showa 'Ples sa zvijezdama', no mala je vjerojatnost da će iz publike za njega navijati Julia ili njegova kći Emma Roberts, koju je napustio kada je bila tek beba. Narušeni odnos s obitelji uvelike ga je obilježio, a evo kako je došlo do toga da više od tri desetljeća nisu imali gotovo nikakav kontakt.

Odvojeno odrastanje

Eric, Lisa i Julia Roberts rođeni su u braku Waltera Gradyja Robertsa i Betty Lou Bredemus. Kada su njihovi roditelji 1971. donijeli odluku o razvodu, obitelj se raspala na dva dijela. Majka je sa sobom povela kćeri Lisu i Juliju, a Eric je ostao živjeti s ocem alkoholičarom i zlostavljačem.

Takvo odrastanje nije nimalo pomoglo odnosu Erica sa sestrama te su se s godinama udaljili. Čak i kada je pobjegao od oca i odselio u New York, gdje je počeo ganjati glumačku karijeru, nije se zbližio s majkom i sestrama, a sve je eskaliralo kada je u počecima svoje karijere izjavio da je 'njegova majka mrtva'.

Godinama je šutio i tek je sada, u memoarima, Eric otvoreno progovorio o boli i ljutnji koju je osjećao prema majci nakon razvoda roditelja, a ono zbog čega je zažalio je to što je u svoju ljutnju ubacio i sestre, jer one nisu imale nikakve veze s time.

'Tek sada počinjem shvaćati kakav je to utjecaj moralo imati na Julie i Lisu, koje su imale 11 i 13 godina i živjele s našom mamom, ali su čule svog starijeg brata kako u javnosti govori da im je mama mrtva. Time je uništen moj odnos sa sestrama. Nisam mario za njih i fokusirao sam se samo na to da moja mama svugdje pročita da sam je ubio. Bilo je to tako sebično od mene', stoji u memoarima.

Ovisnost o drogama i alkoholu

Tijekom 80-ih i 90-ih Roberts je upao ovisnost o drogama i alkoholu, a sve je kulminiralo 1987., kada je uhićen zbog posjedovanja kokaina i marihuane. Godine 2018. izjavio je za Vanity Fair kako misli da su ti problemi ono za što vjeruje da je glavni uzrok njegova otuđenja od sestara.

'Ne bih to okarakterizirao kao svađu. Bio sam lud za svojim sestrama. Svi smo se osjećali zaštitnički jedni prema drugima, ali osoba od koje se najteže zaštititi ste vi sami', dodao je, priznajući kako je svjestan da je svima u njegovom društvu bilo teško i iscrpljujuće.

Rođenje koje je promijenilo sve

U istom tom intervjuu za Vanity Fair otkrio je kako je trenutak koji je promijenio odnos između njega i slavne mu mlađe sestre rođenje njezinih blizanaca Hazel i Phinnaeusa u prosincu 2004. godine. Prisjetio se trenutka u kojem je stigao u bolnicu sa suprugom Elizom, koja je nosila darove, misleći da će ih samo ostaviti i otići.

'Umjesto toga uveli su me u njihovu sobu i odmah me preplavila ljubav koju osjeti svaki brat i ujak.' Glumac je rekao da su nakon toga postali bliski, pa su počeli izmjenjivati mailove i zajedno provoditi blagdane.

No taj intervju ostao je upamćen i po suludoj izjavi koju je tada izrekao - da je on zaslužan za uspjeh svoje sestre Julije, ali i kćeri Emme. 'Da nije bilo mene, nikada ne bi postojala ni Julia Roberts ni Emma Roberts, ni kao celebrity ni kao glumica, i jako sam ponosan na to', rekao je tada i dodao:

'Kada je Julia došla u New York, otišao sam kod Williama Morrisa i rekao: 'Tko će od vas potpisati ugovor s mojom sestrom Julijom?' Ponosan sam jer svi znaju da sam ja bio prvi. Bio sam prvi koji je dobio nominacije za Zlatni globus i Oscar, i na to sam jako ponosan.'

U svojim memoarima odlučio se ispričati zbog svega izrečenoga: 'Jedna stvar zbog koje bih se u ovoj knjizi želio javno ispričati je to što sam više nego jednom izjavio: 'Da nije bilo mene, ne bi bilo ni Julije Roberts.' To nije samo žalosno, već i neistinito. I nadam se da će Julia prihvatiti ovu javnu ispriku. Bilo je glupo reći to.'