Hrvatska televizija ovaj nam je tjedan pripremila nekoliko dokumentarnih filmova i serijala u kojima se govori o novijoj povijesti i povijesnim ličnostima s ovih prostora. Dokumentarac o Tripalu tek trebamo pogledati večeras, ali sinoć emitirani (zapravo, kako stoji u programu HTV-a, reprizirani) dokumentarni film 'Enrigo 47' redateljice Ines Pletikos bez ikakve je sumnje i na svim razinama bio superiorniji trodijelnim 'Zločinima komunizma u Hrvatskoj'.

Zanimljivo je da jedan dokumentarac koji prije svega govori o glazbeniku i pjesniku - ali i o okolnostima u kojima je mali Sergio Endrigo 1947. s majkom morao otići iz Pule - na ekrane donosi mnogo pametniju, potresniju i ljudskiju priču o suludim stradanjima stanovništva netom nakon svršetka Drugog svjetskog rata negoli serijal koji je bio najavio da će se baviti žrtvama komunizma. Posebno je znakovita u tom kontekstu bila pjesma koju je za film 'Endrigo 47' otpjevala Tamara Obrovac, na tekst Milana Rakovca, 'Endrigo Blues', u kojoj se vrlo jasno i eksplicitno govori o tome kako su 1947. u Istri bili 'jadni mi i jadni vi' (Hrvati i Talijani), kako su ratne strahote izazvale i strahotne reakcije te kako su kroz posljedične progone prošli i nevini i krivi.

Uz to smo se još i prisjetili na jednog od najvećih talijanskih kantautora dvadesetog stoljeća te poslušali neke njegove pjesme u dirljivim obradama domaćih izvođača te o njemu i njegovu djelu poslušali nekoliko anegdota koje nam je ispričao dugogodišnji prijatelj Arsen Dedić

Da, sinoć se definitivno i u svakom moguće smislu mnogo više isplatilo pogledati dokumentarac 'Endrigo 47' nego nakon njega emitiranu, drugu epizodu 'Zločina komunizma u Hrvatskoj', gdje je panel povjesničara i dalje marno radio na tome da nam ispriča svoju verziju visokopolitičkih odnosa između Tita i Staljina, i opet se vrlo malo baveći žrtvama bilo kakvih, pa i komunističkih zločina.