Televizijske i filmske ekranizacije romana i priča Stephena Kinga neobična su i nepredvidljiva sorta. Na svako remek-djelo, kao što su 'Isijavanje', 'Misery' i 'Ostani uz mene' bez problema može se nabrojati jednak broj totalnih podbačaja, kao što su... pa, 'Isijavanje' (TV-serijska verzija), 'Christine' i 'Djeca kukuruza'. Kingove maštarije i nimalo jednostavne zaplete, atmosferu i likove, čini se, nije nimalo jednostavno uprizoriti za male i velike ekrane, no njegova je popularnost tolika da nitko neće prestati pokušavati sve dok hiperproduktivac iz Maina bude imao puls i normalnu tjelesnu temperaturu.

'Pod kupolom' je jedan od najnovijih takvih pokušaja i iako je super što ga je HRT otkupio te nam ga od ovoga tjedna prikazuje na svojem drugom programu, nažalost, nije jedan od najboljih. Serija je snimljena po romanu od 1100 stranica, u kojemu Stephen King, na svoj karakteristično NEsuptilan način alegorizira Ameriku za vrijeme i nakon Busheve administracije, raspredajući priču o malom gradiću na koji se jednoga dana, iz neobjašnjivog razloga i na neobjašnjiv način spušta golema nebeska kupola. Nitko iz gradića ne može izaći kroz kupolu, ništa izvan nje ne može ući, a svi pokušaji završavaju loše, tragično, ponekad čak i krvavo. Pojava kupole, ne bi živ čovjek vjerov'o, izaziva svu silu problema, kako onih koji su jasni svakom bedaku (ne mo'š van ni da si Superman), tako i onih malo manje predvidljivih, a vezanih uz psihološke, emotivne, pa i političke posljedice u samome gradiću. Jedan je kritičar Kingovu knjigu nazvao Gospodarom muha o odraslima i to donekle drži vodu. Osim što ne drži. Barem ne u slučaju serije.

Kao i u mnogim drugim primjerima ekranizacije Kingovih djela - od kojih su neki navedeni u prvom odlomku - 'Pod kupolom' je s papira na televiziju prešla efektno, ali ne naročito pametno. Svi iole oštriji dijelovi Kingove alegorije izgubili su se u podilaženju nezahtjevnom nepcu šire televizijske publike, pa smo kao gledatelji uskraćeni za ono u čemu je King najbolji - dočaravanje života i dinamike maloga američkog grada, čiji su stanovnici u seriji preobraženi u sladunjave ljepotane i ljepotice koji krase kadar, ali ga više-manje ničim drugim ne ispunjavaju. Izgubljena je i još jedan Kingov forte - dobro tempiranje zastrašujuće priče prilično kićenom, ali sporom naracijom, koja je ovdje, unatoč tome što je riječ o 13 epizoda TV serije, a ne o kratkom filmu - vrtoglavo nakrcana u popriličan džumbus, zbog kojega se na kraju prve epizode teško prisjetiti tko kome mater, oca, svekrvu, zašto i po kojoj cijeni. Kupola se spušta, krave se raspolavljaju, pacemakeri eksplodiraju, nema telefona, nema struje, ovo-ono i to bi nam, kao, trebalo biti dovoljno?

Mnogima će i biti. Serija, naime, nije baš najveći krš ni glupost koji je na naše ekrane stigao s američkih. Jedan je od ljetnih hitova koji su ljudi izvorno i gledali zato da bi prikratili vrijeme do novih epizoda 'ozbiljne' televizije, koje tradicionalno počinju na jesen. U tom je smislu 'Pod kupolom' sasvim zadovoljavajuća serija. Šteta je jedino što se na HTV-u, eto, našla u jesenskom terminu, terminu u kojem čekamo upravo te, 'ozbiljne' serije. Zato - pohvala HTV-u što ipak koliko-toliko hvata korak s aktualnom svjetskom produkcijom i evo, s ovom serijom kaska samo jednu sezonu za američkom braćom. No bilo bi divno kada bi se u takvim tendencijama možda ipak uhvatila i koje punokrvne, doista kvalitetne i hvaljene serije.