Padu voljenog Sulejmanovog velikog vezira najviše su pridonijeli sukobi sa sultanijom Hurem i prevelike osobne ambicije.

Sa sultanijom Hurem bio je u dugogodišnjim lošim odnosima. Razlog njihovog sukoba bio je taj što je Ibrahim podržavao najstarijeg sultanovog sina Mustafu (sin Sulejmanove prve žene Mahidevran), a Hurem je vidjela nekog od svojih sinova kao budućeg sultana.

Sulejmanu se zamjerio tijekom rata sa Safavidima, gospodarima Perzije. To je bio prvi Sulejmanov pohod na istok. Godine 1533. sultan je opet imenovao Ibrahima za seraskera (vrhovnog zapovjednika vojske). Poslije toga su se javile glasine da je Ibrahim-paša pripremao zavjeru protiv sultana.

Sulejman je došao na ratište 1534. i s Ibrahimom zauzeo Bagdad. Do sultana je dospjelo pismo pisano Ibrahimovom rukom u kojem se potpisao kao serasker-sultan. Svjestan velikih ambicija svog velikog vezira, Sulejman je (možda i na nagovor Hurem) naredio da se Ibrahim-paša pogubi. Kako se prethodno zakleo Ibrahimu da nikad neće stradati od njegove ruke, Sulejman je prvo morao osigurati fetvu, tj. izgraditi džamiju da bi se iskupio zbog prekršene prisege.

Prema pisanju Sulejmanovih biografa, najavio je fetvu sedam dana prije Ibrahimovog pogubljenja i tih sedam dana je večerao s njim dajući mu tako priliku da pobjegne ili da ga ubije. Iako njegova pisma svjedoče o tome da je znao što ga čeka, Ibrahim-paša nije se pokušao spasiti ostajući pokoran svom sultanu do kraja. Nađen je zadavljen u Sulejmanovim odajama 15. ožujka 1536. Pokopan je bez ikakvog obilježja u dvorištu jedne tekije u Galati.

Pogledajte video OVDJE.