Iako je jedna od najangažiranijih glumica, umjesto o njezinim ulogama, u javnosti se u zadnje vrijeme više pisalo o njezinu ljubavnom životu. No zahvaljujući optimističnom duhu u svakoj situaciji, Ornela Vištica se izdigla iz svih neugodnosti koje su je snašle, a snagu je pronašla i u svojim najbližima i brojnim poslovnim projektima, među kojima je i snimanje sitcoma 'Dragi susjedi' te igranje u Kerempuhovoj predstavi 'Samoubojica'
Jednu od najljepših hrvatskih glumica publika je zavoljela zahvaljujući ulogama u televizijskim serijama 'Larin izbor', 'Vatre ivanjske' i 'Prava žena', a od nove humoristične serije očekuje velik uspjeh jer je to regionalni projekt u kojem se isprepliće balkanski humor. U sitcomu 'Dragi susjedi', u kojem je gledatelji trenutno mogu pratiti, Ornela Vištica glumi atraktivnu susjedu za kojom luduju svi muškarci u zgradi.
Paralelno sa snimanjem sitcoma 'Dragi susjedi' u Beogradu, radili ste na novoj ulozi u matičnom kazalištu Kerempuh, u predstavi 'Samoubojica' režisera Vite Taufera. Koliko vam je to bilo naporno?
Volim svoj posao i zahvalna sam producentima što su poštovali moje obveze u matičnom kazalištu Kerempuh i vratili me relativno brzo kako bih odradila posljednje pripreme za predstavu 'Samoubojica' u režiji Vite Taufera. Pomislila sam u jednom trenutku hoću li moći sve stići, no uz susretljive kolege i suradnike nije bilo problema.
U sitcomu se vaša uloga zove isto kao i vi. Imate li ikakve sličnosti s marketinškom stručnjakinjom Ornelom Becić?
Uživala sam u igranju Ornele Becić. Ona je cool i duhovita mlada žena. Živi sama na zadnjem katu, bavi se marketingom, snalažljiva je i brza. Dok je žene zezaju, muškarci je obožavaju i žele osvojiti raznoraznim trikovima.
Je li televizija najjednostavniji put za razvoj karijere glumca?
Za vrijeme druge godine Akademije uletjela sam u veliku televizijsku mašineriju i morala sam se brzo snaći i uhvatiti u koštac sa svim prednostima i izazovima koje nose veliki projekti. Dosad mi je bilo ugodno surađivati sa svakom televizijskom kućom u Hrvatskoj i izvan Hrvatske. No jasno vam je da takvi projekti zahtijevaju puno profesionalnosti i to da ste uvijek na visini zadatka. Svaki put je istodobno lagan i težak, a zahtijeva predanost, posvećenost i puno rada.
Stignete li pogledati kakvu seriju, sitcom na televiziji?
Iskreno ću reći da rijetko gledam televiziju. Ukoliko je riječ o dobrom igranom programu, a imam vremena, u tom ga slučaju neću propustiti. Volim humor i smatram da je u današnjem vremenu važan i potreban.
Koliko je slobode u biranju uloga, a koliko je to utrka za preživljavanje? Je li vam važna sigurnost?
Ovisi o vama. Sloboda je mogućnost izbora. Vjerujem da predan rad i vjera u sebe donose dobar rezultat i u konačnici sigurnost.
Koje osobine trebaju imati mladi glumci da bi opstali u borbi s velikom konkurencijom?
Ne bih komentirala konkurenciju, niti smatram da bi se ljudi trebali zamarati kvantitetom koliko kvalitetom u svakom poslu. Ljubav prema ljudima i prema onome što radite vas pokreće.
Kad želite pobjeći nakratko od glume, gdje volite nestati, kako se ispušete?
Glumu volim, a kad nešto volite, ne možete pobjeći od toga. Čak i kad niste na sceni ili ispred kamere, osjećaj za promatranje, zapažanje, upijanje je uvijek u vama. Naprosto taj unutarnji osjećaj vas tjera da sve što vidite oko sebe ponovno oživite na sceni. To je u meni od malih nogu i živim s tim.
Kako vi kao žena gledate na ovaj val konzervativizma kojim smo zapljusnuti i kakav je vaš stav o Istanbulskoj konvenciji?
Smatram da je obrazovanje izuzetno važno u svakom društvu, kao i tolerancija. Što se tiče tradicijskih vrijednosti, poštujem ih. Ljudi danas ne ulaze u razloge svojih zabluda i nejasnoća, popularne su podjele u društvu na lijeve i desne, ove i one. Mene to baš i ne fascinira. Više me zanima podjela na to koliko je netko čovjek ili nije. Prije nove podjele za Istanbulsku i protiv Istanbulske konvencije vjerujem da treba staviti naglasak na obrazovanje, kvalitetnije i zdravije društvo. Pratim sve što se događa, puno čitam, ali još ne dovoljno da bih mogla reći svoje mišljenje o Istanbulskoj konvenciji.
Trebaju li se umjetnici aktivirati u javnom životu, zalagati za neke ideje i politički opredjeljivati?
Svi trebamo biti uključeni u društvo, a umjetnici su tu da ukazuju na emocije i raznorazne promjene u ljudima i oko njih. Kultura, umjetnost i sport trebali bi biti iznad površinskih shvaćanja.
Je li vam, kao javnoj osobi, teško baš uvijek razmišljati kako izgledate jer vas uvijek netko može fotografirati i ljudi vas prepoznaju, ili se na to ne obazirete?
Nikada ne razmišljam o izgledu više nego o radu na sebi. Potpuno različitu odjeću i izgled imam kad idem na predstavu, kad idem na put, na premijeru ili na tržnicu. Kostime imam na sceni ili ispred kamere, a privatno ih ne nosim. Ovisno o ulozi. Nikada nisam davala prednost samo vanjštini i smatram kako ne funkcionira bez unutrašnjosti. Ukoliko ste iznutra mirni, to se uvelike odražava na vanjštinu. Ne ide to jedno bez drugog.
Kako zamišljate savršen trenutak sreće?
Sreća je mir. Meni za sreću uistinu ne treba puno.
Čega se najviše bojite?
Čega se bojim? Ljudske zloće.
Koja vas osobina najviše može zadiviti kod nekoga drugog?
Volim ono ljudsko u ljudima. To me može zadiviti. Sve izvan toga je lažno i prolazno. Od osobina cijenim uspjeh, poniznost i skromnost u isto vrijeme. Ne volim bahatost, pretjeranu ambicioznost i kad cilj ne bira sredstvo.
Nedavno ste na društvenim mrežama, na kojima ste vrlo aktivni, napisali da vas nerviraju pitanja koja nisu vezana uz poslovni dio vašeg života. Kako se trudite sačuvati privatnost?
Dosad sam uvijek štitila ljude koji pripadaju mom privatnom životu, a samim time nerado govorim o svom privatnom životu.
Je li vam ljepota dosad bila teret ili vam je pomogla u karijeri?
Ovisi o situaciji i o ljudima. Nekad odmogne, nekad pomogne.
Jeste li imali razdoblja kad ste bili nesigurni, nezadovoljni sobom, svojim izgledom?
Sretna sam i zahvalna životu. Sve što je negativno vrlo brzo odbacim od sebe. Volim osmijeh, rad, pozitivan pristup, čistu glavu i mirnu dušu.
Nedavno ste izjavili da su tijelo, glas i glava vaši jedini alati u glumačkom poslu. Kada biste mogli promijeniti samo jednu stvar na sebi, što bi to bilo?
Glumački rečeno, da, važni su glas, glava i tijelo, ali bez duše ne ide.
Je li vrijeme teških trenutaka i razdoblja koje ste prolazili sada iza vas?
Svi imamo teške i lijepe periode. Sastavni su dio života, a tako neprestano učimo o sebi i drugima.
Što ste naučili iz te zadnje neugodne situacije? Jeste li spremni otvoriti srce novoj ljubavi?
U mojoj duši uvijek žive ljubav i empatija za druge. Vjerujem u dobro u ljudima. Sve ostalo prepuštam Velikom redatelju, ipak sam ja samo čovjek, točnije trudim se biti.