Zbog kombinacije njegova šarmantnog javnog nastupa, enciklopedijskog znanja, darovitosti i žara za igru, Dean Kotiga postao je miljenik publike. Legendarni majstor kviza dosta je aktivan i na društvenim mrežama te svojim objavama uveseljava fanove. Ranije je izjavio da mu je svejedno za popularnost, ali da mu itekako gode pozitivne povratne reakcije, kad mu ljudi napišu da im je uljepšao dan ili ih nasmijao. Inače je, kazao je, veliki poklonik pozitivnih misli te smatra da bi svima dobro došlo malo više pozitive.

'Superpotjera' se pokazala kao pun pogodak što se publike tiče. Jeste li očekivali takav uspjeh?

Da se ne lažemo, jesmo. Taj luk se 'Potjerom' karamelizirao doslovno deset godina i velike su šanse da će, štogod krčkali na njemu, biti fino.

Koliko se emocionalno i intelektualno istrošite nakon jedne emisije kviza?

Mnogo više nego što bih htio. Jednostavno je izrazito stresno, ali pretpostavljam da to i doprinosi toj napetosti, zbog čega je 'Superpotjera' ono što jest. Čak su nam i neki gledatelji rekli da ne gledaju 'Superpotjeru' jer im je to previše stresno.

Koje osobine čine dobrog kvizaša – je li to brzo razmišljanje, samopouzdanje ili nešto treće?

Široki interesi i sposobnost povezivanja, odnosno zaključivanja.

Postoje li neki stereotipi o kvizašima i jesu li točni?

Postoji stereotip da su kvizaši izrazito seksi, duhoviti i skromni i na meni se najbolje vidi da je taj stereotip potpuno točan.

Na koje načine kvizaši skupljaju znanje – postoji li neka literatura, metoda koja može olakšati nastup na kvizovima?

Znanje je doslovno svuda oko nas, od ambalaže za sok, preko uputa za slaganje dječjeg krevetića, do opisa dodatne opreme automobila, da ne govorim o tekstovima pjesama ili fabulama računalnih igara - pitanje je jeste li vi to spremni primijetiti i zanima li vas to uopće. I, da se ne bismo pogrešno shvatili, potpuno je u redu ako vas ne zanima. (smijeh)

Ljute li se katkad kvizaši kad im ne ide?

Svi se mi ljutimo kad nam ne ide, zar ne?

Postoje li neke emisije, natjecatelji koji su vam posebno ostali u sjećanju, anegdote - i možete li neku prepričati?

I onda je on došao i to izjavio, ali baš na onaj svoj specifičan način, i tako smo se nasmijali, ali ne može se to prepričati, trebalo je biti tamo.

Može li se generalno reći kakav to profil natjecatelja dolazi u kvizove?

Kao i u svemu, ima stvarno najrazličitijih profila, teško je generalizirati.

Kakvi su kvizovi bili nekada i koliko su se promijenili s vremenom?

Bolji nego ikad! Silabus se svakim danom širi i to je sjajno, pitanja koja su do prije petnaestak godina bila nezamisliva danas su stalni i obavezni dio kviza, kako i treba biti. Postmodernizam je odškrinuo vrata svemu, pa tako i kvizovima, i stvarno nema nikakvog smisla da i dalje drvimo samo po Rodinovim kipovima, Ibsenovim dramama i bitkama iz grčko-perzijskih ratova kad možemo pitati i stvari vezane uz Stevea iz 'Minecrafta', destilaciju džina, pjesme Raye, cosplay itd. Došli smo do trenutka da se u pitanju spominje glazbeni hit 'Mamma mia', ali odgovor nije nužno ABBA, nego je možda i Grše, i to je super za sve.

Smatrate li da je procvat kvizova realan i hoće li takav eksponencijalni rast možda dovesti do zasićenja?

Od negdje 2016. do 2020. govorili smo o tome da je prenapuhani balon kvizova pred samim puknućem i da to sigurno ne može izdržati još dugo, ali on je na neki čudan način samo nastavio rasti i to tako da je sadašnji rizik od pucanja puno manji. Kvizovi su premrežili čitavu zemlju i postali jedan od najatraktivnijih oblika zabave. Dugačka je lista gradova koji imaju čak i više pub kvizova na tjednoj razini, a i ja sam kao njihov kreator i voditelj sve angažiraniji i to u najrazličitijim oblicima - nekad su to bili isključivo privatni team buildinzi ili javni eventi, a sada više nema pravila, pa sam tako npr. nedavno na poziv Zagrebačke županije radio kviz za učitelje i profesore osnovnih i srednjih škola koji odlaze u mirovinu, ovaj mjesec u Labinu radim kviz za maturante, a i održao sam već nekoliko kvizova za najranije uzraste u sklopu Tinker Labsa, gdje su se klinci od pet godina ljutili što ih pitam lagana pitanja, poput onog kako se zove planet na kojem živimo, što će reći da kviz vole igrati doslovno svi od 7 do 77.

Slično smo mislili i za 'Potjeru' kad smo u trećoj, četvrtoj i petoj sezoni pretpostavljali da bi to mogla biti i naša zadnja, dok nas sada, u jedanaestoj, nimalo ne čudi varijanta u kojoj idemo i sljedećih 20 godina, jer smo - poput američkog 'Jeopardyja' - postali mnogo više od kviza te je sada 'Potjera' neko opće mjesto za koje svi znaju što je i kako je: na 'Potjeru' se referira gospodin Plenković u Saboru, lovce 'Potjere' kao goste uzima Knjaz za protagoniste svoje epizode o praljudima, ja u 'Mrkomiru' glumim Kvizomira kao neku varijantu samog sebe itd., primjera je stvarno mnogo.

Mogu li hrvatski kvizaši biti konkurentni u europskim i svjetskim okvirima kao, recimo, u nogometu? Možemo li možda konkurirati globalno?

Pogotovo s obzirom na to koliko je naša scena 'ozbiljnih' kvizova ustvari mlada, imamo nevjerojatne rezultate na svjetskoj sceni - postoji niz svjetski izvrsnih kvizaša, kao i nekolicina izrazito perspektivnih mladih imena. Već smo nekoliko godina na Međunarodnom kviznom prvenstvu kao reprezentacija peti i vrlo nam malo fali za ulazak u Final Four, odnosno polufinale i završnicu, a doslovno nas do prije desetak godina tamo nije ni bilo, što su nezamislivi uspjesi i čvrsto vjerujem da je pitanje trenutka u kojem ćemo prijeći tu granicu te uzeti i neku ekipnu medalju.

Nedavno je krenuo novi kviz na konkurentskoj televiziji, jeste li 'bacili oko'?

Nisam.

U čemu uživate, što vas veseli? Kako izgledaju trenuci vašeg odmora?

More, briškula i trešeta, vino, riba, tim redom.

Kako se snalazite u ulozi tate?

Vidjet ćemo po količini sinovljeve psihoterapije za dvadesetak godina.