Legendarni francuski glumac Jean-Paul Belmondo, neprikosnovena zvijezda francuskog kina New Wave, koji je tu titulu zaradio nakon revolucionarne izvedbe u filmu 'Breathless' Jean-Luca Godarda 1959. godine, preminuo je u ponedjeljak u svom domu u Parizu u dobi od 88 godina, piše francuska novinska agencija AFP.

Tu vijest potvrdio je glumčev odvjetnik. 'Bio je vrlo slab u posljednje vrijeme. Ugasio se mirno", rekao je odvjetnik Michel Godest za agenciju France presse.

Karizmatični glumac, koji je glumio u osamdesetak filmova i ostavio iza sebe nezaboravne uloge, vrlo često je sam izvodio odvažne scene. Šezdesetih godina prešao je na mainstream filmove i postao jedan od vodećih francuskih komedijskih i akcijskih junaka. Njegova odluka da nastavi karijeru u komercijalnim filmovima i izbjegava umjetničke kuće izazvala je veliki broj kritika da je potratio svoj neprikosnoveni talent - nešto što je on uvijek poricao.

'Kad je glumac uspješan, ljudi mu okreću leđa i kažu da je odabrao lakši put, da se ne želi truditi niti riskirati', rekao Belmondo jednom prilikom. 'No, da je tako lako napuniti kina, filmski svijet bi bio mnogo boljeg zdravlja nego što je. Mislim da ne bih tako dugo ostao u centru pažnje da radim bilo kakvo staro smeće. Ljudi nisu toliko glupi.'

Iza sebe je ostavio skoro 80 filmova, a tijekom duge karijere napisao je i dvije knjige. Belmondo, kojem je francuska publika dala nadimak Bébel, postao je jedna od najvećih kino zvijezda 60-ih i 70-ih godina, a njegovo lice bilo je u potpunom kontrastu isklesanim crtama lica njegovog suparnika i nekadašnjeg suradnika Alaina Delona. Poput Delona, Belmondo je bio ključna osoba te izuzetne generacije europskog filmskog stvaralaštva, a s Godardom je snimio niz filmova, uključujući 'A Woman Is a Woman' i 'Pierrot le Fou' koji su ostavili neizbrisiv trag u svijetu filma.

Rođen 1933. godine u dobrostojećem pariškom predgrađu Neuilly-sur-Seine, sin kipara Paula Belmonda, Belmondo je pohađao niz elitnih privatnih škola, no s lošim rezultatima. Pokazao je više interesa za sport, a kao tinejdžer čak je započeo kratku amatersku boksačku karijeru. Nakon što je obolio od tuberkuloze, zainteresirao se za glumu te se prijavio na elitnu Nacionalnu akademiju dramskih umjetnosti, gdje se na kraju i upisao 1952. godine.

Nakon diplome, Belmondo je počeo glumiti u kazalištu, pojavljujući se u predstavama 'Anouilh', 'Feydea'u i 'Georgea Bernarda Shaw'. Imao je i niz malih filmskih uloga: u jednoj od njih, komediji Marca Allegreta iz 1958., ' Un Drôle de Dimanche', uočio ga je Godard koji je tada još bio kritičar u Cahiers du Cinéma. Godard ga je ubacio u 12-minutni kratki film 'Charlotte and Her Boyfriend', a sastojao se od Belmondovog lika koji viče na svoju djevojku u hotelskoj sobi. Glas liku je dao sam Godard, nakon što je Belmondo regrutiran u vojsku te pozvan da služi u Alžiru.

Prije nego li se Godard snašao, njegov kolega kritičar Claude Chabrol angažirao je Belmonda u svom trileru ' A Double Tour' iz 1959. godine gdje je glumio zaručnika žrtve ubojstva. Ime lika, Laszlo Kovacs, ponovilo se u filmu 'Breathless' kao lukava šala. Naime, upravo glavna uloga u Godardovom filmu 'Do posljednjeg daha' u ljeto 1959. i učinila ga je prepoznatljivim licem francuskog novog vala. Temeljen na obradi Françoisa Truffauta i Chabrola, 'Do posljednjeg daha' je inspiriran stvarnim životom ubojice Michela Portaila. Mnogo se pisalo o neobičnoj produkciji filma, od toga da Godard svaki dan piše nove dijaloge, pa do toga da se snima bez osvjetljenja kako bi se potaknula spontanost kod glumaca; Belmondo je sjajno reagirao na Godardove taktike, a film je postao značajan komercijalni hit 1960. godine.

Belmondo je također prihvaćao jednostavnije uloge: u' Classe Tous Risques', također peikazanog 1960. glumio je mladog gangstera koji pomaže naoružanom pljačkašu da pobjegne s djecom u Pariz. Međutim, uspjeh filma 'Do posljednjeg daha' lansirao ga u slavu i od njega stvorio međunarodnu zvijezdu. bacio ga je u središte pozornosti i brzo je postao međunarodna zvijezda pojavljujući se u adaptaciji Petera Brooka 'Moderato Cantabile' i igrajući uz Sophiju Loren u filmu Two Women, talijanskog redatelja Vittoria De Sice.

No, poput Delona, radije se koncentrirao na francusku kinematografiju, proširujući svoj odnos s Godardom snimajući film 'Woman Is a Woman' 1961. godine, a dobro je surađivao i s a s Jean-Pierreom Melvilleom, miljenikom kritičara Novog vala. Belmondo se specijalizirao za igranje gangstera i pripadnika nižih klasa, iako je 1962. postigao veliki hit s Cartoucheom, glumeći otmjenog mačevaoca iz 18. stoljeća.

Odustao je od glume 1967., ali se vratio za godinu dana, a počeo je raditi i kao producent na nekim filmovima. Radio je puno sporijim tempom s nimajući filmove za Truffauta (Mississippi Mermaid), Claudea Leloucha (Love Is a Funny Thing) i Jacquesa Deraya (Borsalino).

Belmondo je nastavio s nizom popularnih hitova u Francuskoj do sredine 80-ih, s komedijama, akcijskim filmovima i kriminalističkim dramama, no krajem desetljeća tempo rada mu se značajno usporio te se vratio u kazalište.

Njegova najistaknutija filmska uloga devedesetih bila je u Lelouchovoj adaptaciji 'Les Misérables', a s Delonom se ponovno sastao filmu 'Une Chance Sur Deux' 1998.

Ipak, najzapaženije su mu uloge u Godardovim filmovima zbog kojih će ostati upamćen kao lice francuskog novog vala (Nouvelle Vague) – uz 'Do posljednjeg daha', sa slavnim redateljem surađivao je i u 'Ludom Pierrotu' i 'Žena je žena'.

2001. godine bio je hospitaliziran uslijed moždanog udara te nije snimao filmove sve do 2009. godine kada je snimljen film ' A Man and His Dog' koji nije skrivao posljedice njegovog zdravstvenog stanja. U lipnju prošle godine viđen je na sahrani komičara i scenarista Guya Bedosa u Parizu.