U ponedjeljak je na Veleučilištu VERN održan panel na temu 'Televizija 21. stoljeća' u sklopu kojega su svoje ideje i stavove o sutrašnjicama (ponešto) i današnjicama (znatno više) javne i komercijalnih televizija iznijeli čelnici naših najvećih televizijskih kuća Goran Radman, Johannes Züll i Dražen Mavrić
'Uz mogućnosti komentiranja na primjerice Facebooku te opcije koje omogućuju gledanje odabranih emisija unaprijed ili nakon emitiranja, trenutačno vidim više mogućnosti nego opasnosti za televiziju', optimistično je krenuo u razmatranje televizijskih današnjica i sutrašnjica Johannes Züll, predsjednik Uprave RTL Hrvatska
Utjecaja tehnologije na televiziju dotaknuo se i Dražen Mavrić, predsjednik Uprave Nove TV. 'Tehnologija u mnogočemu definira razvoj televizijskog biznisa. Već sad sve više ljudi dok gleda televiziju konzumira i drugi ekran, a razvoj tehnologije će sve više omogućavati interakciju s gledateljima', rekao je dodavši kako ipak ne vjeruje da će gledatelji u bliskoj budućnosti preuzeti u svoje ruke kreiranje vlastitih programa. 'Mislim da će ta mogućnost postojati, ali vjerujem da gledatelji konzumiraju i da će konzumirati određeni televizijski kanal zbog brenda, jer su sigurni da im taj kanal pruža najbolju zabavu i informaciju u danom trenutku.'
Dok budućnosti nude vlastite uređivačke politike putem daljinskog upravljača, HRT je konačno odlučio početi 'uređivati svoj program kao programske kanale', istaknuo je glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman, dodavši: 'HRT i dan danas uređuje svoje programe tako da redakcije pune odgovarajuće termine sadržaja na različitim kanalima. Nitko ne brine o kontinuitetu i cjelini programa od 0-24 sata. Od sutra (utorak, 26. veljače) prelazimo na uređivanje programa po programskim kanalima. Glavni urednici programskih kanala bit će osobe koje će odgovarati za program.'
Toliko o tehnološkoj budućnosti televizije. Ponešto o konceptu HRT-a u budućnosti: 'HRT vidim kao proizvođača programa, a tek sekundarno kao onoga koji program emitira. Ne vidim budućnost HRT-a u varijantama u kojima je on samo kanal za prikazivanje programa. Ključan je ne samo sadržaj, već proizvodnja sadržaja', rekao je Radman podcrtavši razlike između javne i komercijalnih televizija:
'U odnosu na komercijalnu televiziju, javna televizija mora proizvoditi sadržaj. Također, za razliku od kolega koji vrlo dobro znaju što im je činiti – postići što veću gledanost, naša javna zadaća je ponešto kompleksnija. Mi moramo raznovrsnošću svojih programa doći do svakog gledatelja i slušatelja. Istovremeno, kad proizvodimo specifične sadržaje, moramo znati kome te sadržaje stvaramo i moramo doseći do zainteresirane publike.'
Što se tiče trenutačnog stanja na HRT-u, Radman nije pretjerano zadovoljan. 'Mislim da je program HRT-a značajno ispod one kvalitete koju bi trebao imati, ako imamo u vidu resurse i potencijal kojim televizija raspolaže. Dobar dio razloga leži u činjenici da su ti resursi potpuno neprimjereno poslovno i organizacijski rasipani i da se još uvijek rasipaju. Čini mi se da HRT proizvodi previše onog programa koji u širem smislu možemo nazvati informativnim. To je onaj program za jednokratnu uporabu.'
Kad smo kod informativnog programa, ali i HRT-a u cjelini, problemi nisu trenutni niti površni, već sežu u prošlost i dubinu. Jedan od takvih je gubitak vjerodostojnosti HTV-ovog centralnog Dnevnika. 'Posljedica je to ozbiljnog i dugotrajnog nasljeđa nagomilanih i internih problema te gubitka vjerodostojnosti i kredibilnosti HRT-a u moru različitih razloga. Put do vraćanja kredibiliteta nije mijenjanje voditelja, već treba ozdraviti cijeli sustav', istaknuo je Radman dotaknuvši se i pitanja broja i kvalitete zaposlenika HRT-a:
'Ima li nas previše? Ima za ono što ovoga trenutka radimo. Mislim da možemo puno više proizvoditi i osloboditi silne potencijale koje imamo. Hoće li to rezultirati spoznajom da imamo preveliki broj ljudi za ono što možemo optimalno raditi javno raspoloživim sredstvima, pokazat će plan restrukturiranja. Više od broja brine me struktura zaposlenih. Trenutačno imamo previše starijih radnika i relativno lošu kvalifikacijsku strukturu u ukupnom broju. Ako se želimo razvijati u pravcu televizije 21. stoljeća, morat ćemo strašno brzo i kvalitetno ulagati u ljude.'
Radmanove kolege s Nove TV i RTL-a ne brine ljudstvo, već stari vrući kesten – mješoviti model financiranja HRT-a: javni i komercijalni.
'Iznos koji hrvatski građanin plaća za pretplatu jedan je od najvećih u Europi. Stavi li se to u kontekst veličine Hrvatske i hrvatskog tržišta, HRT dobiva značajnu moć s kojom se komercijalne televizije ne mogu uspoređivati. S takvom financijskom moći HRT ne bi smio imati mogućnost oglašavanja. Iza toga sam stao prije pet godina, stojim i danas', rekao je Mavrić dodavši kako je 'rješenje pitanja komercijalne prisutnosti HRT-a od bitnog značenja za cijelu medijsku industriju, ne samo za televiziju'.
Züll se slaže s Mavrićem te u 'brisanju' oglasa na HRT-u vidi dobitak za sve televizije. Uz činjenicu da RTL i Nova TV dobivaju veći dio marketinškog kolača, 'HRT-u bi bez reklama porasla gledanost'. 'Reklame', naime, 'predstavljaju pauzu u programu, a HRT bi bez njih dobio na programskom kontinuitetu'.
Radman se ne slaže s kolegama, no samo djelomice. 'Mislim da je dobro zadržati miješani model javnog i komercijalnog financiranja, ali i dijelim mišljenje da javni prostor u programima treba značajno ograničiti kada je riječ o oglasima. Mislim da treba dozvoliti HRT-u da komercijalizira svoje prihode, ali ne kroz oglašivanje, već proizvodnjom javno korisnog, istovremeno kvalitetnog dugoročnog sadržaja čija mu prodaja i licenciranje može donijeti vrlo lukrativne prihode. Taj segment je na HRT-u apsolutno nerazvijen.'
'HRT kao javni servis mora postati politički i ekonomski posve nezavisan ako želi ostati respektabilan. Svi kompromisi koji su povučeni u prošlosti rezultirali su samo gubitkom povjerenja. HRT je suviše moćan, važan i utjecajan da bi ignorirao loše stanje društva. On ne smije biti samo kroničar i promatrač, već treba svesrdno raditi i pomagati društvu da izađe iz tog stanja', zaključio je Radman.
Za kraj diskusije, sudionici su se dotaknuli televizijskog biznisa danas. 'Nažalost, u ovom trenutku situacija u gospodarstvu je takva da firme ne gledaju na marketing kao investiciju, već kao trošak. Situacija u medijima i televizijskom biznisu ići će proporcionalno s oporavkom gospodarstva i izlaskom iz krize u kojoj je Hrvatska. Želim vjerovati da će se pojaviti svjetlo na kraju tunela, rekao je Mavrić, a 'potpisao' Züll.