'Nisam ljutit otišao s pozornice (kao što neki mediji izvještavaju), već sam procijenio da je vrijeme da odem nakon što sam čestitao pobjednicima. Naime, voditelji su zaboravili da bi bilo u redu da se i meni zahvale zbog sudjelovanja, a i to je ipak bio Darijin trenutak, pa smatram da sam postupio ispravno. Nikome ništa ne zamjeram, ali tako je bilo...

Nisam se ni povukao iz javnog života nakon osvojenog drugog mjesta u finalu. Moj odlazak u London, odmah nakon finala, bio je ranije dogovoren i, unatoč velikom umoru, odlučio sam otići na put i profesionalno odraditi unaprijed dogovorene obaveze. Ne osjećam se gubitnikom, kao što ni u jednom trenutku nisam uvrijedio nikoga od natjecatelja Dore, a ni na kraj pameti nije mi bilo i neće biti osporavanje uspjeha i pobjede Darije Kinzer.

Prihvativši novi koncept natjecanja, svjesno sam prihvatio i sve njegove moguće prednosti i nedostatke, ipak vjerujući da će mi moja ljubav prema glazbi, iskrenost i entuzijazam s kojima ulazim u svaki novi projekt te brojna i vjerna publika pomoći u ostvarenju mog dugogodišnjeg sna - da predstavljam svoju zemlju na izboru za najbolju pjesmu Starog kontinenta.

Iako je to vrlo čest slučaj u mom poslu, moje obraćanje i nezadovoljstvo nikada neće biti potaknuto kuloarskim naklapanjima, 'rekla-kazala', već samo i uvijek argumentiranim činjenicama, a smatram da, nakon dva mjeseca besplatnog rada i ulaganja svog truda i vremena u projekt Dora 2011, imam pravo i na svoje mišljenje, odnosno ukazivanje na nepravilnosti u nadi da će se one ispraviti u budućnosti za druge sudionike Dore', piše Jacques.

Jacquesova 'istina'

'Moja 'istina' vezana je isključivo uz tehničke nepravilnosti i, vjerujem, nenamjerne organizacijske propuste koji su mi onemogućili ravnopravno nadmetanje te potaknuli poklonike moje glazbe da sumnjaju u regularnost završnog telefonskog glasanja. Nadam se da će ekipa Dore uvažiti neke od mojih primjedaba i možda dogodine unaprijediti sustav za glasanje.

Naime, još tijekom glasanja u superfinalu počeli su meni i mojem timu preko mobitela, elektroničke pošte i društvenih mreža pristizati brojne poruke nezadovoljstva zbog nemogućnosti glasanja, bilo preko poziva, bilo SMS-a, za mene i moju izvedbu. Ne radi se ovdje o nekoliko pritužaba, već o stotinama poruka (dio njih donosim u privitku) koje sve govore o sličnom problemu, a taj je da moja publika u većini pokušaja nije uspjela ubilježiti svoj glas. Dopustit ćete da primijetim da to nije pošteno ni prema meni, kao ni prema kojem drugom izvođaču, ukoliko je imao istih problema.

Organizacijska nastojanja da se svakome osigura jednak tretman ovdje su za mene završena, jer vjerujem svojoj publici i, ponajprije iz poštovanja prema svim tim ljudima, obraćam se sada vama. Nedopustivo je da, ako se već prihvaća petominutni sustav telefonskog glasanja, taj isti zakazuje u tolikom broju slučajeva da potiče spekulacije o regularnosti izbora i finalnog ishoda te su opravdani prigovori moje publike koja je nezadovoljna činjenicom da njeni glasovi nisu mogli biti ubilježeni. Ovako, zbog netransparentnosti, nitko nikada neće znati koliko je glasova prikupio ili mogao prikupiti u pet (!) minuta', nastavlja pjevač u pismu, navodeći 'činjenice za koje osnovano sumnja da su dovele do nerealnog broja glasova'.

'Broj 065 500 512 i SMS sadržaj DORA12, koji je bio ubilježen uz moje ime svih šest eliminacijskih emisija i na koji je moja publika već bila naviknuta glasati, u finalnoj je emisiji pridružen Dariji Kinzer i njenoj izvedbi pjesme 'Lahor', stoga su mnogi ljudi bespotrebno bili zbunjeni ili nisu uočili zamjenu brojeva (napominjem da je dodjela tih brojeva dvama finalistima bila predviđena pravilnikom, ali gledateljstvo s time nikada nije bilo upoznato, pa možemo sumnjati da je dovedeno u krivu vjeru). Taj isti broj još uvijek stoji na internetskoj stranici Dore kao broj na koji se glasa za Jacquesa Houdeka!

Dariji Kinzer je, uz moj 065 500 512 za 'Lahor', za pjesmu 'Stotinama godina' ponovno dodijeljen i broj 065 500 513, broj na koji njeni glasači za nju, već naviknuti, glasaju šest tjedana!

Voditeljica je tijekom emisije krivo pročitala brojeve za glasanje (umjesto 065 broj je započela sa 060). Kao izravna posljedica toga, slušatelji Hrvatskoga radija su isto glasali na krivi broj! Javilo nam se nekoliko takvih slučajeva', naveo je pjevač.

'Smatram da bi broj glasova s jedne te iste linije trebao biti limitiran, kao što je to bilo ranijih godina u sličnim projektima, jer je to jedini način da se, usprkos manama televotinga, ipak dobije realnija slika glasanja publike i poštuje normalna distribucija glasova', ističe Jacques.

Nije angažirao rodbinu i prijatelje da glasaju

'Mnogi su mi govorili - organiziraj glasanje, pa svi to rade, kupi kartice ljudima, zamoli rodbinu i prijatelje, djeda, baku da glasaju... Ne pada mi na pamet! To je možda u redu u slučaju mladih i neafirmiranih pjevača, ali za mene to nikako nije bilo prihvatljivo – ja sam odlučio, ako ću pobijediti na Dori, pobijedit ću prirodno i pošteno – glasovima mojih fanova iz cijele Hrvatske, a ne pomoću stotinjak telefona obitelji i prijatelja. Čemu taj izbor u tom slučaju služi? Što meni kao glazbeniku, koji živi i radi u RH već deset godina, takva nerealna pobjeda ustvari vrijedi? Takva pobjeda može imati neku vrijednost samo onima koje zadovoljava krajnji rezultat, bez obzira što su svjesni da nije stvaran i što itekako znaju koliko ih je ta 'pobjeda' financijski stajala.

Zašto ne žalim za pobjedom? Ponajviše zbog činjenice da su upravo mene i moj tim nerijetko prozivali zbog namještanja ovogodišnjeg natjecanja, iako sam ušao u ovaj projekt čista srca i mirne savjesti te se ponašao na najprofesionalniji mogući način tijekom čitava natjecanja – nisam pobijedio, što je, nadam se, dovoljno da se razuvjeri sve zlonamjerne jezike koji su tjednima naklapali o političkim strankama i lobijima koji navodno stoje iza moje unaprijed dogovorene pobjede. Isto tako, smatram da pobjednička pjesma 'Lahor' bolje odgovara Dariji nego meni, čini mi se da sam ja nešto slično pjevao na početku karijere i da nema smisla vraćati se na staro.

Smatram apsurdnim da glasovi tročlanog žirija, pa čak da u njemu sjede Quincy Jones, David Foster i Clive Davis, mogu pobiti tisuće glasova publike! Onda ne treba čuditi činjenica da gledatelji slabo glasaju – kako i bi, kada se uvijek nakon glasanja osjećaju prevarenima? Moram još primijetiti da je isključivanje tog istog glasa struke pri odabiru izvođača u najmanju ruku čudno. Struka, odnosno žiri, ima presudno pravo pri odabiru pjesme, ali ne i kod odabira izvođača. '

Na koncu je Jacques još jednom čestitao Dariji na pobjedi i svim svojim glasačima.