Euforija koja ih već dulje vrijeme prati u susjednoj Srbiji na velika vrata dovela ih je i do nas. Jedna od najvećih regionalnih koncertnih senzacija prije dvije godine imala je rasprodan nastup u Saxu, a sada se spremaju za čak pet termina u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu od 24. do 29. rujna. Popričali smo s njima za tportal
Buč Kesidi možda je i najznačajnije novo regionalno ime na glazbenoj sceni unazad nekoliko godina, a čine ga gitarist i pjevač Luka Racić i bubnjar Zoran Zarubica. Mlad i energičan autorski 'ljevoruki disko rokenrol elektro boj bend' iz Pančeva (kako se sami opisuju) nastao je 2013. godine. Iza sebe već imaju album 'Posesivno-ospulsivni hospul', ali pravu ekspanziju popularnosti doživjeli su nakon izlaska albuma 'Euforija', s kojeg spotovi dobacuju do milijunskih pregleda. Pozitivne kritike na njihov račun pljušte sa svih strana, a za koncerte se bez izuzetka traži karta više. Luka inače studira ETF, tj. Elektrotehnički fakultet, Zoran kazališnu režiju, a ime benda izabrali su jer je zvučno, zapamtljivo i asocira na vesterne.
Prvi put od 80-ih i kultne serije koncerata grupe Azra u Kulušiću jedan bend će nastupati više od tri dana zaredom u Zagrebu. Što zagrebačka publika može očekivati na tim koncertima, hoće li svi izgledati isto ili...?
Buč Kesidi: Sigurno da neće, sastav predgrupa, kostimi, set lista, svašta će varirati od večeri do večeri. Nijedno neće biti repriza niti će se moći ponoviti.
U Srbiji ste velike zvijezde. Jeste li zadovoljni dosadašnjom karijerom i trenutnim statusom? Smatrate li da bendovi poput vašeg dobivaju dovoljnu medijsku pozornost?
Buč Kesidi: Zadovoljni smo dosadašnjim rezultatom, ali smo svjesni da je ovo tek početak. Volimo se pojavljivati na televiziji, radiju, odgovarati na pitanja raznih online portala i popularnih ili studentskih novina. Mislimo da to stoji u opisu posla ako svoj bend promatraš na profesionalnom nivou. Živimo u eri medijske ekspanzije i treba to iskoristiti, a bendovi, umjetnici i izvođači su ti koji trebaju dati povod da se piše o njima.
Kada ste se zaljubili u glazbu?
Buč Kesidi: Luka tako što je na kućnom hi-fi sistemu kao klinac s tatom i bratom slušao prve albume Strokesa, Red Hot Chili Peppersa, Hot Hot Heata, Oasisa... Zoran je za rođendan od roditelja dobio CD player s dva albuma - najbolji hitovi Jamesa Browna i grupe Queen. Kao klinac pokušavao je plesati kao James i pustiti brkove kao Freddie. Ništa od toga nije uspio.
Kako ste se upoznali? Je li glazba uvijek bila centralni dio vaše priče?
Buč Kesidi: Upoznali smo se u gradu, i tada su glavna stvar bili blejanje po centru Pančeva, pijančenje i kućne žurke. Kretali smo se u istim krugovima i u nekom trenutku počeli smo svirati u sličnim i na kraju istim bendovima. Muzika je postala glavna kada je Zoran otkrio Arctic Monkeyse i onda smo zajedno nastavili pratiti indie scenu, odakle se rodila ideja da i sami krenemo pisati pjesme.
Koncertni nastupi i rad u studiju - što vam je važnije ili je jednako važno i jedno i drugo?
Buč Kesidi: Jednako je važno. Vrlo su različiti uglovi iste stvari i jedno bez drugog ne bi napravilo ovo što imamo.
Možete li pretpostaviti kako će publika primiti neku pjesmu ili je to potpuni rulet? Postoji li pjesma za koju ste se prevarili u očekivanju – da je izrazito dobro prošla kod publike, a da to niste očekivali i obrnuto?
Buč Kesidi: Gotovo za svaku pjesmu možemo kazati da je mnogo bolje prošla kod publike nego što smo se nadali. Otkad je izašao album 'Euforija', publika pjeva svaku pjesmu, naprimjer 'Idemo do hodnika' postala je okosnica svakog nastupa iako uopće nema standardnu strukturu pop pjesme, samo je napisana iz ljubavi, tako da poučeni time što manje kalkuliramo.
Gazite i u vizualno. Vidite li budućnost benda više kao performativne nastupe u kojima je inovacija u vizualnom smislu također ključan dio priče?
Buč Kesidi: Radimo ono što nam prirodno dolazi kao način da se izrazimo i što vidimo kao dio Buč Kesidija. Vizualni i performativni moment je velik dio te vrste glazbe koju stvaramo i svakako ćemo nastaviti razvijati priču i u tom smjeru, uz muziku.
Dolazite iz Pančeva – postoji li pančevačka scena?
Buč Kesidi: Postoji, premda je bila dosta jača kada smo mi bili klinci, ili barem tako pamtimo. Dosta kultnih koncertnih prostora je od tada zatvoreno ili prenamijenjeno i čini nam se da više nema toliko podrške za klince koji žele osnovati bend. U našem se gradu krenulo događati nešto novo kad se otvorio studio Krokodil. Tu su braća Stevanović iz Ljubičice i vjerojatno trenutno najtraženiji producent u regiji - Milan Bjelica. Spremaju se albumi u Pančevu, muzičari i autori iz drugih gradova dolaze ovdje pripremiti svoje projekte, a neke od njih moći ćete čuti početkom sljedeće godine.
Pratite li hrvatsku glazbenu scenu i tko vam je zapeo za uho?
Buč Kesidi: Od nove hrvatske muzike jako volimo Z++-a, on nam je vjerojatno omiljena rastuća zvijezda hrvatskog popa, svaka pjesma mu je hit. Svemirka slušamo od prvog albuma, on nam je bio i jedna od referenci za uspjeh dok smo se pokušavali probiti s novim pjesmama. Pocket Palma nam je strava i, naravno, svaki novi singl Vojka V nas 'oduva'.
I dakako za kraj, iako je nezahvalno u ovo vrijeme govoriti o planovima: Kako dalje? Odnosno ima li nekih suradnji na vidiku, novih materijala u pripremi, spotova…?
Buč Kesidi: Trenutni plan je da se kad završimo s koncertima u Zagrebu malo odmorimo i povučemo zbog rada na novim pjesmama. Planiramo novi singl i spot do kraja godine i već za narednu turu koncerata u 2022. planiramo imati i po neku novu stvar spremnu za sviranje.