Američka hard rock četvorka Halestorm, dobitnici Grammyja za najbolju hard rock/metal izvedbu, predvođeni Lzzy Hale (ne Lizzy), nastupit će 22. studenoga u rasprodanoj zagrebačkoj Tvornici kulture. Godinu dana nakon što su nastupili kao specijalni gosti grupe Alter Bridge i održali koncert za pamćenje u Domu sportova, Halestorm dolaze na samostalni nastup u Hrvatskoj uz predgrupu Black Veil Brides.

Povratak benda u Europu označit će i cijeli niz velikih koncerata, među kojima je i onaj u Wembley Areni u Londonu.

Halestorm dolazi iz Red Liona u Pennsylvaniji, a uz bubnjara Arejaya Halea, inače Lzzyinog brata, gitarista Joea Hottingera i 'naše gore lista', basista Josha Smitha, čija je obitelj iz Zadra, danas uživaju ugled moćne rock live atrakcije.

Na sceni su aktivni od kraja 90-ih, ali su pravi proboj doživjeli 2005. godine, kada kreću na intenzivne turneje. Dosad su svirali s mnogim poznatim izvođačima, kao što su Alice Cooper, Evanescence, Disturbed, Avenged Sevenfold, Bullet For My Valentine, Alter Bridge...

Na aktualnoj turneji predstavljaju album 'Back From Dead', koji je dobio puno pohvala, a ugledni Metal Hammer uvrstio ga je na popis najboljih metal albuma prošle godine.

Simpatična 40-godišnja glazbenica, koju mnogi navode kao najbolji ženski rock vokal današnjice, raspričala se za tportal o mnogim temama, a između ostalog prisjetila se prijašnjeg posjeta Hrvatskoj te otkrila kako je to izgledalo kad su se našli u društvu slavnih na dodjeli nagrada Grammy 2013. godine.

Kako biste opisali novi album 'Back From The Dead?'

Mislim da je ta sveopća vibra albuma 'Back From The Dead' negdje na tragu rekreiranja svega onoga što smo propustili posljednjih nekoliko godina, od koncerata pa do turneja i druženja. Jednostavno smo željeli ponovno biti dio te naše rock and roll zajednice, tako da mislim da je taj album nenamjerno završio kao svojevrsna himna ili posveta tom osjećaju.

Kada su Halestorm prvi put nominirani za Grammy za najbolju hard rock/metal izvedbu za pjesmu 'Love Bites (So Do I)' 2013. i osvojili ga u vrlo jakoj konkurenciji, u društvu Anthraxa, Iron Maidena, Megadetha, Lamb of God i Marilyna Mansona, bili ste jedina žena u toj kategoriji. Kako ste se osjećali?

O moj Bože, da! To je bilo nevjerojatno iskustvo. Bili smo totalno izvan sebe jer nismo mogli pojmiti da smo bili nominirani. Nismo ni pomislili da bi itko iz američke Akademije za diskografsku umjetnost i znanost, koja dodjeljuje tu nagradu, uopće znao tko smo, pa smo bili prilično uzbuđeni i šokirani. A kad smo osvojili Grammy, bili smo još više šokirani - nismo mogli vjerovati. Naravno, bili smo jako sretni jer je to bilo veliko priznanje za nas četvero koji smo u ovom poslu više od 20 godina.

I da, bili smo pozvani na sve te zabave na Grammyju… Nalazite se u društvu Quincyja Jonesa, Katy Perry, Stinga, Johna Mayera, Dite Von Teese… Svi ti slavni i poznati, u čijem ste društvu i vi - wow, osjećala sam se stvarno kao mali čudak (smijeh). Kao da smo odjednom našli u nekom cool dječjem klubu, kao neki mali čudaci među najcool ekipom, ali sve u svemu - bilo je to jedno od nevjerojatnih iskustava. I jako sam zahvalna jer je to bilo potpuno nestvarno.

Svake godine možemo vidjeti puno mladih cura s gitarom u ruci koje entuzijastično ulaze u svijet rock glazbe. Koji je vaš savjet za sve te hrabre djevojke koje vole hard rock ili metal glazbu?

Mi cure iz hard rock i metal bendova uvijek smo krojile vlastiti put, čak i više nego dečki u ovom poslu, jer se nekako očekuje i uobičajeno je da dečki vole ovu vrstu glazbe, a u početku je bilo puno seksizma u tome. Toliko su mi puta rekli da ne pripadam ovom žanru jer sam cura u rock bendu. Rečeno mi je da cure ne znaju svirati gitaru na taj način, a bio je i jedan učitelj gitare koji je odlučio da me neće podučavati jer sam - djevojka! U svakom slučaju, suočile smo se s puno zidova i puno puno zatvorenih vrata na koja morate ne samo kucati, već obiti bravu ili razbiti vrata, da to tako kažem… Morate imati snage pronaći svoj put kroz ta vrata, tako da bih savjetovala svim mladim curama koje se spremaju baviti rock glazbom da je u redu ako si ti jedina u tome i u redu je ako se možda osjećaš drugačije, što zapravo postaje tvoja supermoć. I nikako se nemoj uspoređivati s drugima, ni s dečkima ni s curama: radi ono što te čini sretnom. Uzmi tu gitaru i sviraj, pa čak i ako nemaš pojma kako je svirati, stvaraj buku i nastaviti je stvarati dok ne nađeš buku koju voliš proizvoditi. I to je sve što trebaš učiniti i sve što trebaš postići. I nemoj se brinuti zbog onih koji kažu 'ovo je čudno' ili 'to nije dobro'. To je dobro dok jednostavno ne nađeš nešto što je zaista tvoj stil i uživaš u tome.

Jesu li vam roditelji bili podrška kada ste odlučili postati glazbenica?

Pa tata je svirao bas i bio je u nekim bendovima prije nego što sam se rodila, a onda je odlučio pronaći pravi posao i baviti se 'normalnim' životom (smijeh). Da, moji su roditelji bili vrlo ohrabrujući kad smo brat Arejay i ja odlučili uzeti instrumente u ruke. Počela sam svirati klavir kad sam imala pet godina i počela sam pjevati još kao sasvim mala djevojčica. Zbilja jako volim pjevati i bila sam zagrijana za to, no nisam počela s tim dok nisam imala 12. Bend smo osnovali kad sam imala 13 godina i tada mi se život promijenio jer odjednom je, kao što sam već rekla, ovaj bend postao ono što bih mogla nazvati baš svojim, što me činilo sretnom. I tako je to s vremenom postalo opsesija i ovisnost, nešto bez čega ne bih mogla živjeti. Moji roditelji su uvijek bili velika podrška u tome da mi dopuste raditi ono što me čini iznimno sretnom. Ono što mi u početku nisu rekli je da su bili prestravljeni za mene i da su se jako bojali jer je ovaj posao vrlo nepredvidiv i suočavate se s puno razočaranja, a nema jamstva da ćete uspjeti. No rekli su: 'Vidimo ti u očima da ćeš ionako odlučiti ići u to, što god mi rekli.' Tako da su me odlučili podržati i biti puni ljubavi i podrške, a na tome sam im jako zahvalna.

Što mislite o položaju rock glazbe danas jer je nema baš jako puno na top ljestvicama posljednjih nekoliko godina?

Pa rock and roll je uvijek bio negdje na mračnim mjestima i povremeno će imati svoje blistave trenutke, kad i mi dobivamo mjesto za stolom s cool djecom (smijeh). Kao što su naprimjer 90-e bile sjajne za rock glazbu ili 80-e, tako da je tih godina bilo malih blistavih trenutaka… Ali rock'n'roll nikada neće nestati. Dakle to je ono što je neka klasika i još uvijek je i način života… Da, još uvijek nešto znači kad obučete kožnu jaknu i slušate Alice In Chains ili ako volite Metallicu - to je više od glazbe, to je dio nečijeg identiteta. Osobno sad slušam dosta različite glazbe. Za mene je dobra glazba sve ono što mi se sviđa i pokreće me. Tako da slušam sve od Nine Simone preko Jasona Isbella do Lady Gage… Pretpostavljam da i turneje na mene utječu u tom nekom smislu…

Kako se osjećate kad ste na turneji?

Zbilja uživam na turnejama. Kad sam kod kuće, imam dojam kao da je taj stvarni život puno čudniji od života na turneji, tako da mi je prilično ugodno putovati i održavati koncerte… Sviđa mi se ta rutina, sviđa mi se činjenica da postoje ljudi koji žele čuti našu glazbu i koji se tome vesele. Evo, nevjerojatno je to da imamo fanove svugdje u svijetu. Da ste mi rekli kao tinejdžerici da ću jednog dana imati obožavatelje u Hrvatskoj, ne bih vam vjerovala.

Tko osmišljava vaše modne kombinacije za pozornicu?

Reći ću samo da imam ogroman ormar jer sam puno stvari koje nosim na pozornici skupila tijekom svih ovih godina s bendom. Posebno sam slaba na odjeću koju sam sama osmislila. To je zbilja zabavno, veseli me kao curu u rock glazbi to što se mogu igrati odjećom. Ovisno o svom raspoloženju, i dalje se sama stiliziram i šminkam, tako da je to gotovo kao da oblačite svoj 'oklop' i stavljate 'ratničke' boje prije nego što izađete na pozornicu. Najbolje je biti ono što jeste i u čemu se dobro osjećate.

Postoji li neka profesija koju biste odabrali da niste glazbenica?

U ovom trenutku ne znam imam li ikakve druge vještine (smijeh). U bendu sam od 13. godine. Dakle, u glazbi sam jako dugo i to je moj život. Pa mislim da bih se, da nisam u rock bendu, bavila nečim što je malo opasno jer mislim da moj posao ima neke elemente opasnosti, tako da bih možda mogla biti boksačica ili baviti se glumom. Prije nego što smo se počeli baviti glazbom željela sam pisati knjige ili poeziju. Evo, mogla bih biti i striptizeta jer imam jako puno takvih cipela (smijeh).

Idete li često na koncerte ili radije ostajete kod kuće?

Teško mi je mirno sjediti i ne raditi ništa. Jedan dan, npr. ponedjeljak, samo ću pogledati film i čitati. Ali problem je to što, ako ništa ne radim, osjećam se kao da moram nešto činiti, pa će to završiti tako što ću se natjerati da malo predahnem, a onda ću sjesti i početi pisati pjesmu ili sl. Imam tu neku potrebu da stalno idem naprijed. Stoga uživam kad sam na turneji i u tom nekom movingu, iščekujući što će se sljedeće dogoditi.

Nemoguće je ne dotaknuti se i politike. Podržali ste aktualnog predsjednika Joea Bidena na prošlim izborima. Mislite li da bi Donald Trump mogao opet postati predsjednik?

Pa mislim da je sve moguće jer vidimo da se izvukao puno puta… Ne tvrdim da znam što bi se moglo dogoditi, mi ne znamo tko tu drži ključeve svega… Ali sve što ja mogu učiniti je promicati zajedništvo i to je nešto za što mislim da je vrlo važno za ljude poput mene, koji su dovoljno sretni da ih ljudi slušaju… Mislim da je svima nama, bez obzira gdje živimo, vrlo bitno poštivati jedni druge, voljeti se i pokušati zadržati negativnost dalje od nas. Dio je to i naše odgovornosti jednih prema drugima… Još kad sam počinjala kao tinejdžerica, jedino što sam željela raditi je svirati rock glazbu, popeti se na pozornicu, širiti radost i ljubav. Sretna sam što imam mogućnost biti na pozornici i neka takva događanja budu sigurno mjesto, utočište, odredište na kojem sve loše prestaje… I jednostavno treba slaviti tu činjenicu da smo svi na rock showu, usprkos našim različitostima. Mislim da je postalo važno da ljudi imaju taj izlaz jer je previše negativnog oko nas. I svi mi to zbilja trebamo…

Sjećate li se nekog zanimljivog iskustva s obožavateljima?

Ima ih naravno, i to jako puno. Kad smo se posljednji put družili u vašem gradu, otišli smo u dugu šetnju i na kraju smo se sprijateljili s nekoliko obožavatelja, s kojima smo pili pivo i popričali. Razgovarali smo i s nekim fanovima ispred našeg tour busa i svi su bili sretni i uzbuđeni što smo im donijeli rock nastup. Naravno, super je imati takve uspomene, a sad se veselim stvaranju novih.

Imate li kakvu poruku za hrvatske obožavatelje?

Moja poruka je veliko hvala za prvi put kada smo došli u vašu zemlju jer smo osjetili veliku ljubav i prihvaćanje. Nismo mogli ni vjerovati da imamo publiku i kod vas. Set lista na ovoj turneji definitivno je jedna od naših najboljih koje smo sastavili. Svirat ćemo pjesme sve od početka naše karijere, tako da postoji nešto za sve i jako se radujem.