Serija 'Zmajeva kuća' u Hrvatskoj, ali i u cijelom svijetu od početka prikazivanja izazvala je ogromno zanimanje i stekla vjernu publiku. Iako je radnja smještena 200 godina prije radnje megapopularne 'Igre prijestolja', vrijedi naglasiti da se radi o posve novoj seriji koja je s 'Igrom prijestolja' povezana samo radnjom i likovima. Od konca kolovoza možete je pratiti na streaming platformi HBO Max, na kojoj svakog ponedjeljka izlazi nova epizoda, ali i na kanalu HBO ponedjeljkom u 20 sati.

Podaci HBO-a govore da je prvu epizodu odmah pogledalo gotovo 10 milijuna ljudi pa ni ne čudi da serija obara rekorde gledanosti. Zanimljivu ulogu tumači i engleski glumac Paddy Considine, kojeg ste već mogli upoznati gledajući filmove 'The Third Day' i 'The Outsider'. Nagrađivani Englez u intervjuu nam je otkrio više o svom liku, ali i svom doživljaju važnosti ove serije. Također, dotaknuo se vlastitih nesigurnosti i doživljaja koje je stekao sudjelovanjem u stvaranju ove priče.

Tko je Viserys?

On je kralj Westerosa, ali sasvim drugačija vrsta kralja jer je miroljubivi vladar. Naslijedio je miroljubivost jer je prethodni kralj Jaehaerys bio miroljubive prirode. Viserys smatra da mu je dužnost održavati mir u kraljevstvima, a ne voditi ratove i slično. Dakle to je njegova misija. Ipak, misija uzima svoj danak jer biti kralj u tom kraljevstvu nije lak posao.

S kojim se izazovima suočava na početku 'Zmajeve kuće'?

Pa budući da je kralj, ljudi uvijek nešto traže od njega. Morate biti odličan diplomat i dobar slušatelj. Ne zvuči baš kao najuzbudljivija stvar. Ali kada ste vladar, ljudi žele da se ponašate onako kako bi oni voljeli da se ponašate. Žele da djelujete i reagirate kako biste postigli njihov cilj. I upravo zbog toga on mora biti diplomat.

Zašto ste priželjkivali ulogu u 'Zmajevoj kući'?

Jako mi se svidjela 'Igra prijestolja', za početak. Zbilja sam mislio da je odlična – bila je svojevrstan spektakl, oduzimala je dah. Čini mi se da sam čekao ulogu poput ove kralja Viserysa već nekoliko godina. Želio sam neki izazov. Taman sam završio s predstavom na West Endu i na Broadwayu i osjećao sam da sam puno naučio igrajući je. Htio sam primijeniti naučeno na drugom liku. Budući da nikada nisam pohađao školu glume ili nešto slično, čak ni tehniku glume, često sam se osjećao kao uljez. Rekao bih da imam neke vrlo naturalističke kvalitete u nekim aspektima kao glumac, ali mislio sam da moja gluma ima i nedostatke. Neke tehničke stvari. Rad na predstavi mi je dao disciplinu, naučio me više o tome kako biti glumac jer nisam imao školu i bojao sam se određenih uloga, teksta i sličnih stvari. Pomogao mi je da se nosim s time. Kada se šuškalo o 'Zmajevoj kući', znao sam da sam spreman za takvu ulogu.

Odahnuo sam kada sam dobio tekst za seriju i kada sam pročitao Viserysa: mislim da ima karakter, ima razum i ono nešto zbog čega mogu raditi na njemu. Lik je kompleksan, tragičan i kombinacija je bezbroj različitih osobina. Bio sam polaskan što su me pozvali i vjerovali u mene da mogu utjeloviti ovog lika. Već na ranim čitanjima teksta jedna od bilješki Miguela Sapochnika bila je: 'Trebamo više Paddyja u tome!' Pomislio sam: 'Hvala! Dok to govorite, otvarate mi vrata i dajete dozvolu za igru.' Tako sam tada mogao ukrasiti svoj lik s puno više osobina koje zapravo nisu bile zapisane.

Kako je biti dio produkcije ove veličine?

Već sam dolazak na set i njegovi veliki razmjeri bili su pravi užitak za mene. Set Red Keep bio je ogroman – mogao si se doslovno preseliti i živjeti na njemu. Bilo je to nevjerojatno – nikad nisam bio vidio nešto tolikih razmjera. A tek Soba prijestolja… Prvi put kada sam vidio željezni tron, prišao mu i sjeo na njega, bilo je ludo! To je pravo prijestolje u Sobi prijestolja! Ali na kraju dana, još jedna sjajna stvar u scenariju je da je to, u konačnici, vrlo ljudska drama o obitelji. Čak i ogromni razmjeri scene na kraju se svedu na likove u seriji. No postoje trenutci kada se okreneš oko sebe, ugledaš nešto veličanstveno i pomisliš: 'Opa, nikad u životu nisam vidio nešto ovakvo.'

Koja je veza između 'Zmajeve kuće' i 'Igre prijestolja'?

Volio sam tu seriju i ne bismo bili ovdje da je nije bilo. Igram ulogu kralja i uvijek mi je u glavi ono što se prije događalo. Ipak, ovo je naš doživljaj, moramo ga prihvatiti i iznijeti ga. Doživljaj svake osobe ovisi o njima samima, ali znam da smo mi dali sve od sebe. Mislim da se odnosimo s poštovanjem prema originalu: ne radimo spin off i to je vrlo važno napomenuti. Sigurno nisam imao takav osjećaj. To je jednak svijet i to ćete shvatiti već u prvim epizodama. Stvari koje se događaju, primjerice kopanje lubanje, pripadajuće nasilje i drama, već su poznati u tom svijetu.