Sandra Elkasević je na Olimpijskim igrama u Parizu, osvojila je broncu i ujedno svoju treću olimpijsku medalju. Većina medalja nalazi se kod njezine mame.

'Nijedna mi nije posebno draža od druge zato što svaka ima svoju priču. I ova, iako nije zlatna...nekako mi je nakon tog Tokija, nakon tog pljuska i nesretnog finala, vratiti se opet na olimpijsko postolje je prekrasno, tako da svaka ima svoju težinu', ispričala je na TOP RADIJU.

Najgori dio i najstresniji trenutak

Pričala je i o tome koji joj je najgori dio treninga. 'Iskreno volim sve i sve mi je zanimljivo. Najgori dio treninga mi je svaki trening koji radim kad sam skroz skroz premorena i kad ne mogu stajati, a moraš napraviti trening i baciti puno hitaca. I to mi ponekad bude previše, ali naravno, radimo i po tome se prepoznaju sportaši i rezultati', rekla je kroz smijeh. Kao najstresniji trenutak u bacanju diska je rekla da je 'kada se savršeno zavrti hitac, a on ne leti daleko'.

Ispričala je i čime bi se bavila da nije profesionalna sportašica. 'U srednjoj školi sam već počela sanjati da budem vrhunska sportašica i slično, a u osnovnoj školi sam bila uvjerena da ću biti profesorica matematike.'

Dotakla se i izazova kroz koje je prošla - četvrto mjesto u finalu bacanja diska na Olimpijskim igrama u Tokiju, povredu Ahilove tetive, nemogućnost treniranja i odlaska sedam dana na atletski stadion zbog korone.

'Nisam mogla vjerovati da nakon deset godina osvajanja zlatnih odličja na svjetskim i europskim olimpijskim medaljama, mogu tako izgubiti samopouzdanje...Onda ti još neki ljudi govore: 'Ma njezino vrijeme je prošlo'. A ljudi moji, ništa nije prošlo, samo ću vam to reći!'. Idem ja dalje! Bit ću vam toliko dostupna... ako je sportaš zdrav, ako je zdrav u glavi, ako je fizički zdrav i ako je motiviran, mislim da ne treba odustajati. Ako fizički nije dobar, ako ne može pratiti kontinuitet treninga koji zahtijeva vrhunski rezultat onda je bolje da se povuče i da se jednostavno umirovi', smatra Sadra.

U planu joj je odlazak na Olimpijske igre u Los Angeles 2028. godine.

'Volim ovo što radim, zdrava sam, mislim da nisam još sve rekla. Prošla sezona mi je bila dosta teška i ova godina je bila dobra. Ove godine sam postala sedmi put europska prvakinja što nitko nikada u povijesti nije napravio, naravno, osvojiti treće olimpijsko odličje i nadam se ne moje zadnje. ...vjerujem da u sebi imam još daljina, odličje je moglo biti i srebrne boje da se sudbina nije tako poigrala da smo nas dvije bacile istu daljinu. Volim sportski način života, imati ciljeve i motive za što se borim, volim spavati na vrijeme, volim se ustati na vrijeme, volim biti u strogom režimu. Tada sam najsretnija i tada sam najmirnija. Dokle god mi disk stvara sreću i dokle god s osmijehom završavam treninge i natjecanja, voljela bih se i željela baviti time', poručila je sportašica.