Profesionalni život mnogima omiljenog lica, Sanje Doležal, pjevačice Novih fosila i (prije toga) grupe Prva ljubav, u kojoj je početkom osamdesetih započela karijeru, već je više od četiri desetljeća vezan uz glazbu i pozornicu. Na onoj u KD-u Vatroslava Lisinskog 18. travnja će s Marinkom i Zecom prirediti još jedan koncertni spektakl podsjećajući publiku na svevremenske, nezaboravne melodije Novih fosila.

Na prošlogodišnjem koncertu u Lisinskom uglas s vama pjevalo je gotovo 2000 ljudi. Kako ćete ponoviti tu super atmosferu, a dodati nešto što publika nije vidjela, što ne očekuje? Što pripremate za ovogodišnji koncert?

Jako se veselimo ponovnom koncertu u Lisinskom jer je prošlogodišnji zaista bio nevjerojatan. Spremamo neka iznenađenja, ali ako odam tajnu, onda to neće biti iznenađenje. Sigurna sam da će Lisinski pjevati s nama od prve do zadnje pjesme, kao i prošle godine.

Novi fosili su nesumnjivo jedan od najvećih pop bendova u regiji. Postavili ste neke standarde koji se dandanas teško mogu dostići. Kad se čuje neka vaša starija pjesma, kao da je napravljena po današnjim standardima. Nekad ih je bilo, no zašto više nema bendova poput vas?

Drugačija su vremena, drugačija tehnologija... drugačija pravila u glazbi. Osim jednog - dobra pjesma uvijek nađe svoj put do publike. Mislim da danas, više nego ikad, ima izvrsnih pjevača, instrumentalista, ali čini mi se da fali autora. Nema više pjesnika, tekstopisaca, dobrih autora glazbe. Sve je nekako postalo potrošno, konzumerizam je pojeo glazbu.

Sjećate li se svog prvog zarađenog honorara od gaže i na što ste ga potrošili?

Od prve turneje s Fosilima u Sovjetskom Savezu kupila sam polovni auto, mali crveni, koji se raspao nakon nekoliko mjeseci. (smijeh)

Nakon prestanka rada Novih fosila 1990. krenuli ste u solo karijeru. Kako je uopće došlo do okupljanja stare, izvorne postave?

Početkom rata prestali smo s radom. Ja sam tih godina izdala solo album, rodila dvoje djece i prebacila se na televiziju. Tek nas je 2005. godine okupio producent Ozren Kanceljak, s idejom da napravimo tri velika koncerta. Od tada nastupamo.

Kako danas izgledaju probe i odlasci na koncerte? Kakav je osjećaj?

Danas se više nego ikad veselimo probama i koncertima. Ne nastupamo puno, pa nam je svaki odlazak na koncert kao maturalac. Spoham piceke ako idemo dalje na put, sjednemo u kombi i blebećemo o dobrim starim vremenima. Koncertima se jako veselimo jer je taj osjećaj dijeljenja emocija s publikom zaista neopisiv.

Rekli ste da se ne penjete više na Sljeme brzinom kao prije, ali da na koncertu taj problem ne osjećate. Čemu to zahvaljujete?

Na binama nema uspona, a na Sljeme ima... Imam kondiciju za koncerte, ali publika nas ponese, pa lakše izdržimo i ono što možda ne bismo mogli.

Mnoge zadivljuje vaša vječna mladolikost, što vam nerijetko i pišu u komentarima na društvenim mrežama. Pravi ste primjer žene kojoj su godine samo brojke na papiru. Kako vam to uspijeva?

Ako kažem da je stvar u genima, nitko mi neće vjerovati. Ali zaista, moj tata će uskoro napuniti 84 godine, a ima lice kao beba. Imam bora, imam viška kila, ali ni ne nastojim izgledati kao da imam 25 godina, jer to zaista nije moguće. Dobro se osjećati i prihvatiti godine, mislim da je to tajna. Naravno, nastojim paziti na sebe, mackati se kremicama, ali ne preskupim, dosta spavati i što više vremena provoditi u prirodi, bez šminke.

Što je potrebno da bi se čovjek dobro osjećao u svojoj koži?

Prihvaćanje sebe, spokoj, mir i zahtjevan lovački pas koji te svakodnevno tjera u šumu. Bolje terapije nema. (smijeh)

U kojoj je fazi knjiga o Fosilima? Tko od vas zadužen za izvlačenje uspomena i arhiviranje?

Mario Mihaljević skicira knjigu, Marinko se najbolje prisjeća svega... Treba nam malo više druženja s Marijem, pa da konačno knjiga ugleda svjetlo dana.

Iza vas su dvije uspješne predstave. U onoj drugoj, 'Ljubav, gubitci i moda', i dalje nastupate, a publika je mogla vidjeti vašu svestranost jer briljirate u njoj. Čemu nas uče ljubav i gubitci?

Život se sastoji od ljubavi, gubitaka, sretnih i nesretnih trenutaka. Upravo u prihvaćanju i savladavanju takvih trenutaka najviše učimo o životu.

Već dugo radite rubriku 'Kuhanje je IN'. Planirate li možda recepte koje ste ondje pokazali jednog dana i ukoričiti?

Možda nekad u dogovoru s Novom TV to i napravim.

Kako kombinirate život uz Mrežnicu i u Zagrebu?

Uspješno... Mrežnica me puni energijom, Zagreb prazni... pa je kombinacija super.

Tko ili što vas baš uvijek inspirira ili motivira – bez obzira bio u pitanju posao ili neke privatne želje i ambicije?

Ljudi kojima se divim, poznati ili nepoznati... koje pokreće strast u bilo kojoj životnoj dobi.

Kako se opuštate kad uhvatite vremena za sebe? Imate li neku guilty pleasure seriju, film kojem se uvijek vraćate?

Opušta me jedino priroda i kad god mogu, pobjegnem u šumu i zagrlim neko drvo.