Skoro godinu dana snažan je dio novinarskog tima N1 televizije. Gledatelji je mogu vidjeti i na terenu i u studiju kako neumorno prati ono što joj najviše leži - vanjsku i unutarnju politiku. Mila Moralić u razgovoru za tportal ispričala je kako se zaljubila u svoje omiljeno novinarsko područje, osvrnula se i na situaciju koja vlada današnjim televizijskim prostorom, otkrila zašto voli raditi na N1 televiziji i kako najradije provodi vrijeme sa svoja dva voljena muškarca
Ugodna i šarmantna Splićanka osim što je istinski zaljubljena u svoj posao, koji s velikim žarom i profesionalnošću obavlja već dug niz godina, sretna je i u privatnom životu uz supruga, za kojeg kaže da je njezin superheroj, i njihovog sina. Svojom najvažnijom životnom ulogom smatra upravo onu - majčinsku.
Već 15 godina pratite unutarnju i vanjsku politiku. Izvještavali ste s brojnih važnijih domaćih i međunarodnih događaja i uređivali specijalne emisije. Odakle ljubav prema politici?
Otkad znam za sebe, kod nas se doma raspravljalo o politici, a brat i ja ravnopravno smo sudjelovali u raspravama čim smo dovoljno odrasli. Društvene teme oduvijek su mi više ležale, a već početkom srednje škole znala sam da je studij političkih znanosti moj izbor. Odmah nakon studija upisala sam poslijediplomski, odnosno prijelazni doktorski studij komparativnih politika, i da se mene pitalo, ja bih samo čitala knjige, pisala radove i studirala. Međutim roditelji su u jednom trenutku rekli: 'Dobro, misliš li ti nešto i raditi?' (smijeh) Otišla sam na prvu audiciju koja se nudila, a bila je novinarska, na Obiteljskom radiju, odnosno Media servisu, misleći da će mi novinarski posao ostaviti dovoljno vremena da se bavim i drugim stvarima. Ostalo je povijest. Novinarstvo je postalo moja profesija, akademski dio nadogradnja, a knjige vječna ljubav.
Na N1 stigli ste u veljači. Osjećate li sad da ste kao kod kuće i planirate li ondje dugoročno razvijati svoj karijerni put?
Nakon Fulbrightove stipendije i godine koju sam provela u Walter Cronkite School of Journalism u Phoenixu, u SAD-u, neko vrijeme tražila sam novi posao. Pokušala sam izaći iz svoje zone komfora i probati nešto drugačije. Obavila sam niz testiranja i intervjua na različitim mjestima i bila u dilemi što dalje. Ali onda se dogodilo baš to što ste rekli. Prihvatila sam poziv N1 televizije i news direktora Tihomira Ladišića, a kada sam prvi put ušla u redakciju, osjetila sam se kao da sam došla kući. Dobro poznata lica i odlična radna atmosfera prve su stvari koje sam osjetila na N1 televiziji i ovdje se definitivno vidim u idućim koracima karijere.
Koje su najveće prednosti rada na N1?
Na N1 televiziji radi se pravo novinarstvo. Nema ama baš nikakvih ograničenja kada su u pitanju teme ili izbor gostiju. Nema zabranjenih pitanja. Jedini kriterij su profesionalnost i objektivnost. Između ostalog, zato i najbolji novinari Hrvatske rade ovdje. Ovdje se informacija saznaje prva, prati ju se, obrađuje i nadograđuje kroz cijeli dan. Namećemo teme, namećemo ritam drugima, ne odustajemo od postavljanja pitanja, od nas se na terenu očekuje da gurnemo korak dalje. To je prava radna atmosfera i poticajno okruženje u kojem se svaki novinar može razvijati do punog potencijala. Osim toga, rad na news kanalu daje priliku da se, za razliku od standardne forme priloga, ipak nešto kaže dublje, šire i sveobuhvatnije.
U posljednje vrijeme bilo je dosta prelazaka s jedne na drugu televiziju i to ne samo na N1. Koliko je tome razlog situacija u konkurentskim kućama, a koliko radni uvjeti na N1?
Televizijsko tržište postalo je dinamičnije nego što je bilo, ima dosta prelazaka s jedne televizije na drugu, ima i više formata nego što je bilo, pa se i u tom smislu mogu dogovoriti različiti uvjeti. Mislim da je to dobro, zdrava konkurencija uvijek je poželjna, a tržišna vrijednost novinara raste. Ipak, mislim da su i vlastite novinarske škole, kao što ih imamo mi na N1, odličan način da se stvori dobar novinar. Naše tri najmlađe kolegice, koje su potekle iz nje, danas su top reporterke koje se mogu nositi s bilo kojim sugovornikom i na bilo koju temu.
Postoji li dobar novinar 'opće prakse' ili svaki dobar novinar mora imati svoje uže područje rada?
Veliki sam pobornik praćenja sektora, iako sam svjesna da to u dnevnoj organizaciji, pogotovo na N1, nije moguće. Ali kada si u temi, kada nešto pratiš duže vrijeme, imaš bolje kontakte, a samim time i bolje informacije. Znaš kontekst i možeš kvalitetnije odraditi reporterski dio te otići u dubinu i vidjeti pozadinu. Rekla bih ovako: možeš biti dobar novinar opće prakse, ali možeš biti još bolji kada se specijaliziraš u užem području.
Koji dio novinarstva (tematski i žanrovski) ne biste voljeli raditi?
Moram priznati da sam kroz cijelu svoju karijeru imala sreću s dobrim urednicima koji su znali prepoznati moje afinitete. Nikad u životu nisam radila prilog s placa niti mislim da sam propustila nešto zbog toga. Moj prvi teren 2004. godine bilo je tadašnje Ministarstvo europskih integracija, ministrica je bila Kolinda Grabar Kitarović. Prvi intervju radila sam s tadašnjim šefom Delegacije Europske komisije u Hrvatskoj Jacquesom Wunenburgerom. Dobila sam tada ekskluzivu vezanu uz status Ante Gotovine, a sjećam se da me na povratku u redakciju čekao zahtjev iz Dnevnika HTV-a da prenesu našu izjavu. Bila sam izvan sebe od sreće. Drugim riječima, politika, vanjska i unutarnja, moj su domaći teren. Tematski nikad ne bih radila show business, a žanrovski mi paše sve. Radio sam apsolvirala, na televiziji se dobro snašla, a print oduvijek volim. Volim sve što ide odmah iz glave na papir ili ekran. Iz Phoenixa sam slala reportaže za naše novine, priču s granice SAD-a i Meksika, a Slobodna Dalmacija objavila ju je na naslovnici.
Kako biste ocijenili informativni program ostalih televizija?
Svi mi s N1 imamo specifičnu osobinu, a to je da kada dođemo navečer kući znamo ama baš sve što se taj dan dogodilo jer smo ili tamo bili ili slušali o tome u našem programu. Svaki događaj i svaku izjavu. Ništa nas navečer u informativama drugih televizijskih kuća ne može iznenaditi, osim možda neki gost u dnevnicima. Dnevnike ili slušam dok radim nešto drugo po kući ili kasnije prevrtim na internetu. Veliki sam fan Provjerenog Nove TV, Potrage na RTL-u i Labirinta - jedine emisije na HRT-u koju pogledam s guštom. Volim te istraživačke formate, mislim da su u rangu sličnih formata na svjetskim televizijama i priželjkujem nešto slično na N1.
Vidite li se do mirovine u ovome poslu s obzirom na tempo koji nameće i stres koji nosi sa sobom?
Idućih pet godina da, dalje ne znam. Radimo planove u petoljetkama. (smijeh) Voljela bih ponovno živjeti vani neko vrijeme i vidjet ćemo kako će se posložiti karte. Tempo na televiziji je naporan, ali ja na to volim gledati iz druge perspektive jer u kojem drugom poslu možeš svaki dan raditi nešto posve novo? Što se stresa tiče, njega ima u svakom poslu i treba njime ovladati, prihvatiti ga i prilagoditi ga sebi.
Kako se uopće nosite sa stresom, jenjava li on s godinama iskustva?
Novinarski posao nosi tu opasnost da se ne znaš isključiti, da vidiš vijest u svemu oko sebe, tražiš reakciju na reakciju, non-stop provjeravaš mobitel, visiš po društvenim mrežama da bi bio 'prisutan' ili da ne bi slučajno nešto propustio. Živiš u konstantnom stresu, a da toga nisi ni svjestan. S godinama shvatiš da je život - život, a posao - posao. Naučila sam to odvojiti. Roditeljstvo puno pomogne u tome da se poslože prioriteti u životu.
Koliko vam ostaje prostora za privatni život, hobije, vježbanje? Imate li vi neki osobit interes izvan posla i za čime?
Radimo četiri dana u tjednu po deset sati, što znači da tim danima nema vremena za puno toga izvan posla. Ali tri dana, koliko ne radim, potpuno sam posvećena obitelji, 5-godišnjem sinu i mužu. Imamo ritual subotnjih kavica u kvartu i placa, a nedjeljom idemo na izlete u prirodu i družimo se s prijateljima.
Kako zamišljate savršen odmor?
Već 18 godina ljetujem na Lošinju, na kojem suprug ima kuću, što je za mene, Dalmatinku, kada sam došla prve godine, bila čista avangarda. Sada je to mjesto naše apsolutne sreće, ljetno utočište koje nam je drugi dom. Plaža, vrtne zabave i roštilji, dragi prijatelji iz Amerike, Italije, Njemačke koji se okupe svako ljeto – ne mogu zamisliti to da provodimo odmor bilo gdje drugdje.
Što vam je najteže, a što najljepše u roditeljstvu?
Biti roditelj najljepša je i najvažnija uloga u mom životu. Osmijeh moga sina, zagrljaj i poljubac najveći su izvor sreće. Najteže u roditeljstvu je ne spavati noću. (smijeh) Zbog specifičnog radnog vremena ne mogu doći po njega u vrtić, odvesti ga na aktivnosti, biti doma za sve praznike. Srećom, moj muž je obiteljski superheroj koji stigne sve to.
