Budući da on uvijek naglašava da nikad nema novca te nosi većinom poderanu odjeću, Marko i Krešo su ga pitali zašto ne radi neke posliće kako bi ipak imao nekakve prihode. On je na to odgovorio da mu rad na projektima ne ostavlja vremena za takvu vrstu stalne obaveze.

On je napustio studij u Italiji, za koji je čak primao stipendiju, a koji je upisao nakon što nije uspio na prijemnom ispitu u domovini. Kaže da se sad bavi izradom projekata za razne natječaje te da mu je baš gušt crtati po cijele dane. Kako kaže, ne želi ništa raditi konkretno jer mu se od toga smuči. Nekoliko mjeseci imao je stalan posao, ali ga je napustio jer mu je to išlo na živce. On je i prije nabrajao na kojim je sve natječajima pobijedio, naglasivši da je čak bio bolji od ljudi koji su ga rušili na prijemnom ispitu.

Danas je pak elaborirao svoj zazor prema formalnom obrazovanju, izjavivši da on ionako ne može ništa naučiti od profesora, jer oni svi redom samo pričaju o arhitekturi i prepričavaju pisane izvore, dok sami nisu ništa izgradili.

On smatra da je plodonosnije sam uzeti monografije o svjetskim arhitektima (kao primjer je naveo Dalija (?!) i Gaudija, jedinstvene pojave u svjetskoj povijesti umjetnosti), pa kod kuće pročitati i sam shvatiti smisao njihovih djela.

Dodao je: da je slušao profesore, roditelje, pa čak i prijatelje, nikada sam ne bi ništa napravio. Saša priznaje da nikad nije slušao nijedno predavanje, a ipak je dosta ostvario i to mu je baš fora.

Dečki su ga malo zbunjeno gledali, valjda ni njima nije jasno kako se Saško stalno žali na manjak novca te relativizira njegovu vrijednost, a ne da mu se raditi.

Naravno, njegova želja za vlastitim kretivnim razvitkom je svakako hvalevrijedna. No jedna stvar su natječaji za idejne projekte na koje radove može svatko slati (pa i dvadesetogodišnji studenti arhitekture), a sasvim druga je izvođenje istih. Za to je ipak potrebna licenca, a nju se bez diplome baš i ne može dobiti.

Pratite live stream Big Brothera na tportalu