Osim informativne i edukativne, kažu nam, televizija ima i zabavnu funkciju, a ono u čemu se svi fanovi TV-a (i šire) diljem svijeta slažu jest da su jedan od najboljih dijelova takve zabave – televizijske serije. Osim toga, zadnjih dvadesetak godina, još od pojave serija kao što su bili 'Twin Peaks', 'Život na sjeveru', 'Sopranosi' i 'Wire', televizija je kvalitetom sadržaja počela opasno konkurirati mainstream kinematografiji i televizijske mreže u inozemstvu međusobno se svake sezone natječu koja će izbaciti novu seriju čije će se prikazivanje nazvati 'prekretnicom' ili nekim manje revolucionarnim, ali jednako laskavim superlativom.

Kako se u takvoj situaciji snalaze domaće televizije? Donedavno neloše: HTV je dugo njegovao slavnu tradiciju otkupa najboljih stranih serija, a tu i tamo bi se isprsio i kakvom kvalitetnijom domaćom produkcijom. Komercijalne televizije isprva su gledateljstvo mamile upravo serijama – dijelom novima, a dijelom reprizama starih i popularnih klasika. No najprije je to kod komercijalaca degradiralo u beskonačno cikličko repriziranje dinosaurskih poluuspješnica (sjetimo se samo 'Dadilje' na RTL-u) i poplavu sapunica koju više ni laboratoriji za deterdžente iz reklama ne bi uspjeli razbistriti (Nova TV), a negdje u isto doba na HTV-u se dogodio totalni raspad programske sheme. Ista televizija koja je nekada imala love i za 'Sopranose' i za 'Montyja Pythona' i za 'Velo misto' i za sijaset drugih stvari, sada ono nešto serija koje ima kaotično razbacuje po programu kao da hrani kokoši kukuruzom, a na otkup se najboljih serija odlučuje teže nego na objektivno novinarstvo u informativnom programu. Kao, recesija je. Recimo da vjerujemo.

Aktualna situacija sa serijama u domaćem je televizijskom programu zato prilično jadna. Pritom, naravno, ne govorim o sapunicama i telenovelama, jer se ovaj tekst odnosi na ono što nas na televiziji zabavlja, a ne ono što nam ispire i zadnju moždanu stanicu iz lubanje.

Dvije najbolje serije iz cjelokupnog TV programa u Hrvata prikazuju se na Novoj TV: Doktor Huff i Na putu prema dolje. Prvo je hvaljena dvosezonka o psihijatru

Craigu Huffstodtu i njegovoj obitelji, pomalo na tragu senzibiliteta fenomenalne 'Dva metra pod zemljom' i s impresivnom glumačkom ekipom koju čini Hank Azaria, Oliver Platt, Blythe Danner i Laura Flynn Boyle. Serija je čista poslastica, inteligentan i pomalo depresivan pogled u suvremenu disfunkcionalnu obitelj, a Nova TV je njezinim otkupom učinila potez za notes. Stavila ju je na emitiranje u terminu u kojem je nitko živ tko ne pati od poremećaja spavanja nikada neće pogledati. 'Doktor Huff' na programu je, naime, ponedjeljkom u 2,50 ujutro i utorkom u 3,05. Uskoro će i završiti. Devedeset posto čitatelja ovoga teksta (a vjerojatno i više) nije je ni primijetilo.

Isti su manevar novajlije izvele i s velikim dramskim hitom Na putu prema dolje, čiji glavni glumac Bryan Cranston već godinama redovito pobire Emmyje za najboljeg glumca u TV seriji. No priču o srednjoškolskom profesoru kemije, koji, očajan zbog dijagnosticiranog karcinoma, obitelj nastoji izbaviti iz financijske nevolje proizvodnjom kristalnog metamfetamina – možete gledati samo ako srijedom ostanete budni do 2,55 ujutro. Možda takvi potezi ne bi trebali biti iznenađenje od TV kuće koja je navlas istu stvar izvela i s legendarnom serijom 'Dva metra pod zemljom', još manje od televizije na kojoj od deset ujutro do devet navečer svi konstantno plaču na španjolskom, ali, evo, ja bih ih ovom prilikom ljubazno zamolila da onda ni ne troše pare na kvalitetne serije, nego da ih ostave nekome tko će ih znati cijeniti

Vrlo je slična situacija i – očekivano – na Domi TV. Početak je obećavao: bili su otkupili i emitirali zbilja izvrstan pravni triler Opasna igra s Glenn Close i Željkom Ivanekom, tu su negdje bili i Tudori, ali sve se vrlo brzo raspalo u kaljužu telenovela, sapunica i serija C-liste, među kojima su jedine svijetle točke trenutačno aktualna Živa meta te repriza 'Prijatelja' i 'Seksa i grada', koji su, uzgred budi rečeno, reprizirani već stopedeset puta na HTV-u.

RTL juni po svim mogućim CSI-jevima kao da među serijama ne postoji ama baš ništa drugo osim ekipe koja pomoću bibo-štapića i dvije odrezane glave rješava sve probleme svemira, jednom tjedno ubaci ljigavu, ali ultrapopularnu seriju Uvod u anatomiju (što je de facto također sapunica, samo s nešto skupljim glumcima i eksterijerima), a na svojem drugom programu tu i tamo pokazuje naznake života emitiranjem Chucka, uvrnute serije o momku kojem se slučajno u mozak downloadala baza podataka supertajne obavještajne službe pa sada ima problema. Raduje me i druga sezona Trave, koju možemo gledati subotom i nedjeljom navečer (premda su je već emitirali na matičnom kanalu), izvlačenje 'Raymonda' iz naftalina isto nije tako jako loša ideja, ali inače smo i ovdje u kaljuži telenovela (pa k tome još i, o užasa, 'Zabranjene ljubavi', kao da je TO zaslužilo da se ikada više uprizori pred očima ijednog živog bića na Zemlji) i repriza superprastarih sitcomova ('Princ iz Bel Aira'? Dajte, molim vas…).

HTV, iako u gadnom padu od nekadašnjeg imidža televizije koja zna odabrati i kvalitetno prezentirati najbolje svjetske serije, u takvom je okruženju još uvijek najbolji, jer u programu trenutačno ima čak tri pristojne serije – britanski spinoff 'Mućki', 'Trava zelena', ultrapopularne 'Lovce na natprirodno' i biserčić s KyromSedgwick, 'Završni udarac', koji je vjerojatno jedina pametna serija o detektivima koja se trenutačno snima na američkim televizijama (jer konačno imamo nekoga tko za rješavanje slučajeva koristi mozak, a ne bibo-štapiće). No osim što je u zadnjih nekoliko godina debelo zanemario humoristične serije, a one koje otkupljuje emitira u egzotičnim popodnevnim i kasnonoćnim terminima, čak i ti lovci i udarci s kojima sada predvodi utrku pred komercijalnim konkurentima nisu serije s A-liste svjetske produkcije, na kakve smo navikli od prisavske ekipe. Sigurna sam da su face koje to inače biraju itekako svjesne serija kao što su 'Modern Family', 'Parks and Recreation' i svih onih ozbiljnih drama koje im komercijalci otimaju da bi ih emitirali pred zoru, ali netko ondje očito odlučuje da se za to nema love. Za glupave telenovele, dnevnike plavuša i slične gadarije, međutim, uvijek, izgleda, ima love. A ti se, publiko, zabavljaj uz 'Kapelske kresove'. K'o da je sedamdeset osma.