Europu dva mjeseca prije spektakularnog Eurosonga uvijek obuzme neka posebna energija. Uzbudljive pripreme, nagađanja o plasmanima, polemike o kvaliteti pjesama i izboru izvođača, kao i nestrpljenje i iščekivanje noći u kojoj će sve početi. Sloveniju ove godine predstavlja Klemen Slakonja.

Uz pjesmu 'How Much Do We Have Left' on veže iskrene i duboke osjećaje jer je inspirirana izazovnim razdobljem u njegovu životu. Posvetio ju je supruzi Mojci, koja se borila s rakom, a promišlja o krhkosti života slaveći put do njezina izlječenja.

Inače, Slakonja je rođen u Krškom, a odrastao je u Brežicama. Televizijsku karijeru počeo je 2007. godine serijom imitacija slovenskih pjevača u showu 'Hri-bar'. Iza njega je vođenje brojnih emisija, a poslije devet godina stalnog glumačkog angažmana u Slovenskom narodnom gledališču otisnuo se u samostalnu karijeru. Počeo je stvarati autorsku glazbu o svjetski poznatim ličnostima uz videe koji su na YouTubeu skupili milijune pregleda diljem svijeta.

Cijeli album osobnih pjesama

Javnost vas poznaje u malo drugačijoj ulozi - kao glumca i sjajnog zabavljača. Kako to da ste se odlučili natjecati i predstavljati Sloveniju?

Emu, slovensku Doru, do sada sam vodio četiri puta, a kako sam si uvijek dao oduška pjevačkim nastupima dok sam vodio, bilo je i poziva da idem na Euroviziju. To mi se usadilo u mali mozak. Tijekom godina rodile su se mnoge ideje o potencijalnom nastupu, ali nikad nisam mislio da ću na Euroviziju otići s baladom. Ipak, kad je nastala pjesma 'How Much Time Do We Have Left', sinulo mi je da bih mogao dirnuti ljude tako da se obraćam direktno njihovim srcima. Pjesma govori o razdoblju u kojem se moja partnerica Mojca suočila s neizlječivom bolešću. No uzela je stvari u svoje ruke i pobijedila.

Napisali ste tekst na engleskom. Smatrate li da se lakše izražavate na tom jeziku?

Zapravo sam napisao cijeli album osobnih pjesama na engleskom. Vjerojatno je to povezano i s činjenicom da sam ranije stvarao razne imitacijske videe na engleskom jeziku, čime sam stekao i brojne pratitelje iz inozemstva. Volim slovenski. Hrvatski također. Kao dijete sam svake godine s obitelji išao na hrvatsko more, a najveći gušt mi je bio čitati Alana Forda na plaži (smijeh). Da se vratim na pitanje o mojoj pjesmi za Euroviziju, mislim da je plus to što je na engleskom. Tako se od samog početka može uspostaviti emocionalna veza sa slušateljem i gledateljem iz bilo koje zemlje.

Zašto vam je bilo važno u pjesmi otkriti intimne trenutke iz privatnog života? Je li to za vas bila svojevrsna terapija?

Na neki način, svakako. Kada sam pisao pjesme za album, pokušavao sam izliti svoje emocije. Ovu pjesmu definitivno nisam napisao misleći na Euroviziju. Ali kada sam vidio kako su moji najmiliji, koji su je prvi čuli, bili dirnuti, kako im se naježila koža, kako su im zasuzile oči, pomislio sam da bi ova poruka mogla biti terapeutska i za druge, ne samo za mene.

Što očekujete od Eurovizije? Što mislite, kako će publika reagirati na vaš nastup?

Želim ljudima preko ekrana donijeti ljubav i nadu. Nešto što nam nedostaje u posljednje vrijeme.

Dirnuti i inspirirati što više ljudi

Kako doživljavate Euroviziju i što vam znači to natjecanje?

Euroviziju pratim od sedme godine, kada je pobijedila pjesma 'Insieme'. Bila je to ljubav na prvi pogled. Vodeći Emu, još sam se više uključio, a od ove godine nadalje, pogotovo nakon videa dojmova svih eurovizijskih pobjednika, kojima sam htio pokazati svoju ljubav prema ovom festivalu - nerazdvojni smo.

Ima li, po vašem mišljenju, Slovenija realne šanse pobijediti na Euroviziji?

Mislim da Slovenija, uz Hrvatsku, spada u isti krug zemalja kojima se ne daje puno prilika. Ali Baby Lasagna je prošle godine dokazao da se može. Mogu li to učiniti s pjesmom koja je žanrovsko sasvim suprotna od 'Rim Tim Tagi Dim', ne znam. Sve što znam je da želim dirnuti i inspirirati što više ljudi. Osim toga, jedna od mojih davnih želja je voditi Euroviziju (smijeh). Bilo bi to super.