Suparništvo moćnih obitelji inspiriralo je autora serije Juliana Fellowesa, zaslužnog za još jedan dobro poznat kostimirani hit, seriju 'Downtown Abbey'.

U središtu radnje serije je Marian Brook (Louisa Jacobson) koja se nakon očeve smrti odluči preseliti iz Pennsylvanije u New York te živi s dvije bogate tete koje glume dobro poznate glumice: Christine Baranski, koju znamo iz serije 'Dobra žena', i Cynthia Nixon, Miranda iz 'Seksa i grada'.

U HBO-ovoj seriji gospođa Russell (glumi je sjajna Carrie Coon) ima samo jedan cilj: postati prihvaćena u visokom njujorškom društvu. To nije lak zadatak iako gospođa ima hrpu novca, ali riječ je o novostečenom (i stoga pogrešnom) novcu na koji 'stari' bogataši ne gledaju blagonaklono.

Njezino bogatstvo nimalo ne impresionira staru gardu New Yorka, koja prima naredbe od svoje 'vladarice', gospođe Astor, a ona priznaje samo društvo starih obitelji koje su od rata za nezavisnost zauzimale najmoćnije položaje u gradu. No gospođa Russell ne odustaje i priređuje zabavu na koju gotovo nitko ne dolazi.

Nije pozvana da sjedi u odborima pomodnih dobrotvornih društava, a kada ponudi svoju veliku plesnu dvoranu, i to besplatno, za dobrotvorni događaj, odbijaju je zbog daleko lošijeg mjesta za koje je potrebno platiti.

Čak i kada ostavi svoju posjetnicu u vili gospođe Astor, ona je bez razmišljanja baci u vatru.

Iako bi se moglo pretpostaviti da je riječ o nekakvoj fikciji, to nije tako. Ovi izmišljeni likovi i događaji zapravo se temelje na činjenicama!

Tvorac serije Julian Fellowes nije se ni potrudio sakriti identitet Caroline Schermerhorn Astor, u to vrijeme poznatije kao gospođa Astor.

Nakon Američkog građanskog rata, kada su imigranti i stanovnici Srednjeg zapada željni bogatstva hrlili u New York, gđa Astor i njezin prijatelj Ward McAlister sastavili su popis od 400 uglednih Njujorčana koje su smatrali elitom u društvu (400 je inače bio broj ljudi koji su mogli doći u plesnu dvoranu gospođe Astor u Newportu).

Zahvaljujući bogatstvu svog supruga u trgovini krznom, kao i vlastitom podrijetlu (gđa Astor bila je potomak bogate nizozemske aristokracije koja se doselila u New York), ona je odlučivala tko je poželjan, a tko ne.

Da biste nazočili jednoj od njezinih zabava, morali ste biti vlasnik/ica njezine 'vizit karte'.

A oni koji nisu imali tu karticu? Bili su to nouveau riche, odnosno novi bogataši, uključujući W.K. Vanderbilta i njegovu suprugu Alvu.

Ovaj bračni par doista nevjerojatno podsjeća na izmišljene Russellove iz 'Pozlaćenog doba': obitelj Vanderbilt je u to vrijeme bila vlasnik te je upravljala željeznicom New York Central, što im je donijelo ogromno bogatstvo, baš kao i Russellovi. Vanderbiltovi su također izgradili veličanstvenu vilu, po uzoru na Château de Blois Louisa XII, u središtu grada tijekom ranih 1880-ih (Alva je voljela sve francusko).

Unatoč svemu tome, Astorovi i njihova društvena grupa držali su Vanderbilte 'po strani', no Alva je znala da će jedna stvar ipak svima promijeniti mišljenje: novac.

Tako su se nastavili bogatiti i gomilati hrpe novca sve dok ih stara garda nije više mogla zanemariti.

'Bogatstvo obitelji Vanderbilt postalo je toliko veliko i moćno u New Yorku da su mnoge tvrtke ovisile o financijskoj potpori Vanderbiltovih, pa su najstarije obitelji postupno bile prisiljene na predaju', objavio je svojedobno The New York Times.

Alva Vanderbilt 1883. odlučila je u čast kćeri organizirati veliki bal pod maskama - procjenjuje se da je zabava koštala 240.000 dolara - od čega je 11.000 dolara potrošeno samo na cvijeće, što bi danas bio iznos u milijunima.

Čak su i najodaniji saveznici obitelj Astor prihvatili poziv Vanderbiltovih. Crowninshield je rekao da je kći gospođe Astor, Caroline, pod pretpostavkom da je i ona bila na popisu, marljivo vježbala kadrilu.

No zbog prijašnjeg ignoriranja pozivanje kćeri gospođe Astor na taj 'party godine' bilo je nezamislivo. Astorovi su shvatili da se bez ovog poziva suočavaju s društvenom irelevantnošću pa je gospođa Astor prvi put nazvala dvorac gospođe Vanderbilt, uspostavljajući nešto poput prijateljstva posvađanih obitelji Montecchi i Capuleti iz 'Romea i Julije'.

Astorovi su na kraju proširili svoj krug od 400 ljudi te uključili Vanderbilte i druga poznata imena iz pozlaćenog doba, poput J.P. Morgana. Prikladno, 1892., kada je Vogue osnovan kao svojevrstan društveni bilten, Cornelius Vanderbilt bio mu je prvi dioničar.