Tamara Despot odrasla je u Banjoj Luci, a tijekom Domovinskog rata doselila se u Zagreb. Iskazala se na svjetskom prvenstvu u standardnim i latinoameričkim plesovima, a sada je 38-godišnja sportašica, koja je sedam godina pjevala u klapi, završila u nogometu. Majka je petogodišnje kćeri Anje, koju je dobila s nogometnim trenerom Dinkom Jeličićem. Gledatelji je pamte i po sudjelovanju u showu 'Zvijezde pjevaju', a trenutno je mogu pratiti u 'Plesu sa zvijezdama' na Novoj TV.

Jeste li dugo razmišljali o ponudi za žiriranje u showu 'Ples sa zvijezdama'?

Nisam dugo odlučivala o tome. Dobila sam poziv Nove TV, otišla na audiciju, prošla - i to je to. Meni je to novi izazov u životu i zaista uživam u njemu.

Tko od zvijezda ima najveći plesački potencijal?

Po meni - Viktorija Đonlić Rađa.

Kako danas gledate na svoje sudjelovanje u tom showu, ali i pjevačkoj emisiji u kojoj ste se natjecali?

Sudjelovanje u toj emisiji omogućilo mi je da se naučim nositi s porazom jer sam godinama bila prvakinja Hrvatske. Uvijek si negdje među najboljima i onda u showu, ako nemaš partnera s kojim možeš prezentirati nešto, doživiš frustraciju. Mislim da sam kao osoba ojačala svih tih sezona 'Plesa sa zvijezdama'. Ovaj show mi je drag i zbog toga što se svi mi, plesna ekipa, plesači, rijetko viđamo u plesnoj dvorani, a sada nekoliko mjeseci živimo zajedno i to mi je genijalno jer me vrati u početke karijere i druženja s plesačima po cijele dane.

Kakva je atmosfera na snimanju? Družite li se i nakon što se ugase kamere?

Atmosfera je super, družimo se ako imamo vremena, ako nemamo nekakvih obaveza u ponedjeljak ujutro, ali ja se s Almirom znam vidjeti i preko tjedna na ručku.

Koliko je po vama 'Ples sa zvijezdama' pridonio popularizaciji plesa u Hrvatskoj?

Mislim da show dosta doprinese, ali ljudi koji rade u plesnim klubovima još to nisu iskoristili na pravi način jer nije dovoljno da 'Ples sa zvijezdama' traje tri mjeseca i da se dogodi nešto. Kada se dogodi nešto, onda to i potakne, ali to onda treba održavati projektima, upornošću tih plesnih djelatnika itd.

Vidimo u showu da mnogi stvarno jako dobro nauče plesati - može li to svatko?

Mislim da ne može baš svatko, pogotovo ljudi koji nemaju osjećaj za ritam, koji jednostavno ne čuju glazbu, ali oni koji mogu, treba im dosta vremena za sve to. Uvijek je pitanje vremena i za koliko će netko savladati nešto jer je sve stvar broja ponavljanja s obzirom na to da je to estetsko-tehnički sport, tako da nije baš jednostavno ući u plesnu dvoranu i očekivati da će se nešto značajno promijeniti u ljudskom tijelu za dva tjedna.

Koji je vaš omiljeni ples?

Rumba.

Šesnaest godina ste u službi Dinama. Kondicijska ste trenerica mlađim uzrastima. Koliko vam u tom poslu pomaže dug staž etablirane plesačice nacionalnog rejtinga?

U Dinamo sam došla kao plesačica jer su tražili trenericu koja će raditi na koordinaciji nogometaša. S obzirom na to da sam završila fakultet i usmjerila se na kondicijsku pripremu, ostala sam i mislim da sam sagradila svoju nogometno-kondicijsku karijeru na poznavanju kretanja ljudskog tijela jer sam u tome cijeli život i što se tiče nogometaša, zapravo najbolje vladam tom biomehanikom sporta.

Imaju li nogometaši smisla za ples?

Oni koji su selekcionirani, a to su naši nogometaši u nogometnoj akademiji, definitivno imaju jer je vrlo visoka korelacija kinestetičkog osjećaja s loptom i osjećaja za ritam, samo ih treba prebaciti iz tog filma rada s loptom u nekakav ritam kretanja kukovima i stopalima.

Kako održavate vječnu mladolikost i dobru liniju? Je li to stvar genetike, dobrog prehrambenog režima, trenirate li što?

Nekako još uvijek vučem te svoje fore iz plesne karijere - kada trebaš izgledati dobro, onda izgledaš dobro. Bacim se u nekakav prehrambeni režim, ali svaki dan nešto radim. Prvenstveno u teretani radim s našim nogometašima u Dinamu, onda ja odradim trening, tri puta tjedno imam plesne treninge. Uvijek se trudim izgledati OK zato što sam plesačica.

Čega god da se prihvatite, uspješno to radite. U čemu ne biste bili dobri?

Ne prihvaćam se stvari za koje mislim da ne bih bila dobra u njima. Sve što radim u životu radim s puno strasti, jako sam uporna i jako puno radim na sebi, tako da stvarno ne mogu odgovoriti na to pitanje. Inače sam crno-bijeli tip, ne volim prosjek u životu - ili si za nešto ili nemoj to raditi.

Diplomirali ste na Kineziološkom fakultetu. Razmišljate li i o doktoratu?

Već sam na doktoratu, sportskom plesu. Nadam se da ću sljedeće godine doktorirati.

Je li vaša kći naslijedila gene za ples ili ima neke druge interese?

Mislim da jest. Što više raste, više to uočavam kod nje. Kako se kod nas stalno sluša glazba, a ja sam plesala i kada sam bila trudna s njom, definitivno ima osjećaj za ples.

Što vas još zanima u životu osim plesa i nogometa? Imate li kakve strasti ili hobije kojima se rado prepuštate?

Pjevam u zborskom sastavu i jako to volim. Imam jako velik krug prijatelja s kojima se družim, pijemo, jedemo… Inače sam umjetnički tip, tako da me sve to opušta – pjevanje, ples, kazalište, putovanja…