Televizija se mijenja, radikalno, nepovratno. Istina, to ćete manje osjetiti ako živite u Hrvatskoj, gdje je šaltanje između nekoliko programa državne i pokoje privatne televizije još uvijek dominantna forma zurenja u mali ekran (koji odavno više nije baš toliko mali), ali čak i ako ne pratimo tempo velike akceleracije tehnoloških i kulturnih promjena, ne znači da tamo nećemo stići, jednog dana. Po običaju, kao zadnji klinac koji utrčava na nastavu.

Dio razloga jest i taj što se dobar dio televizijske revolucije odvija zahvaljujući Netflixu, servisu koji postoji u pedesetak zemalja, ali se među njima još uvijek ne nalazi i naša, a koji je unatrag svega godinu dana postao najvažnijim novim modelom gledateljskog iskustva, spremnim zauvijek dotući tradicionalni TV. Možda ne sâm, ali kao uzor koji već slijede horde drugih korporacija.

Prije desetak godina, Netflix je još bio servis za slanje DVD-ova na kućnu adresu, američka videoteka s dostavom filmova u kuvertama za laki povrat nakon konzumacije. Prije šest godina počeo je ubijati Blockbuster pokretanjem usluge streaminga, a prije dvije i pol godine, kada je postalo jasno da će streaming sadržaja posve zamijeniti fizički medij, crvene kuverte postale su sekundarne, dok je kompanija sav novac i energiju usmjerila na jedinice i nule. Danas, Netflix ne samo da emitira, već i producira, velike, uspješne projekte čija distribucija pokazuje smjer razvijanja nove televizije 21. stoljeća. U isto je vrijeme, uz diviks i DVD, uvelike je odgovoran za ono što su američki mediji nazvali 'binge viewing' – naviku da se TV serije, koje bi nekada gledali po jednu epizodu tjedno, odgledaju cijele u svega dan do dva, ponekad i nekoliko sezona u komadu za vikend.

‘Najbolja stvar koja se dogodila ulaskom u ovo stoljeće jest ideja duge forme. Devedeset minuta je malo vremena za pričanje priče. (...) Početkom stoljeća televizija je počela razvijati duge ideje i odjednom je televizija postala bolja od filmova’, izjavio je nedavno Penn Jillette, sumirajući sve što se događalo u prethodnih desetak godina, kao i to gdje se televizija razvijenog Zapada nalazi danas i u kojem smjeru planira ići, posebno nakon nedavne najave Amazona o snimanju čak pet serija po uzoru na Netflix. Stara televizija servira i dozira – nova televizija iskrca, a na gledatelju je da radi sve ostalo.

Danas, čak 70 posto sadržaja koje Amerikanci gledaju na Netflixu otpada na televizijske projekte, a svaki mjesec, 33 milijuna pretplatnika pregleda više od milijarde sati!

Stoga ne treba čuditi da je od poštanske videoteke i streaming giganta Netflix naglo evoluirao u producenta, s vlastitim projektima skovanima za vlastiti distribucijski servis. Prvi takav naslov, norveško-američka koprodukcija 'Lilyhammer' sa Stevenom van Zandtom kao njujorškim gangsterom koji traži novi život, lansiran je 2012, ali prvi veliki hit bio je 'Kuća od karata' ('House Of Cards'), politički triler čijih se 13 epizoda od po sat vremena moglo u komadu pogledati odmah, u jednom dahu. Kao i sa svakom personalizacijom iskustva, ovaj način gledanja ubija komunalni efekt, tj. njegovu prirodu iz prošlosti, ritam zajedničkog konzumiranja sadržaja i pretresanja istog dan kasnije u školi ili na radnom mjestu, iz epizode u epizodu, iz tjedna u tjedan. Ali pokazalo se da je danas, u eri potpune personalizacije i individualizacije iskustva svega, upravo ovo model koji pali.

Doduše, 'Kuća od karata' uspjela je i zbog velikih imena (David Fincher i Kevin Spacey), ali i zbog jedne značajne poslovne prednosti koju Netflix ima nad starom televizijom: tvrtka je kroz desetak godina posudbe filmova i serija prikupila ogromnu količinu podataka o navikama svojih korisnika, a kada su im ponudili remake istoimene BBC-jeve mini-serije, pristali su prvenstveno zato što je statistika pokazala da su ljudi i dalje u velikom broju 'iznajmljivali' izvornik iz njihove arhive.

Fanovi izvornika + novi klinci = hit, formula 90 posto današnjeg Hollywooda i ovdje se pokazala pobjedničkom pa nije čudno to da je Netflix krenuo u pravu ofenzivu – nakon Finchera, brat i sestra Wachowski sljedeće su zvijezde koje će snimiti seriju za njega, a riječ je o znanstvenoj fantastici 'Sense 8'. Deset epizoda trebalo bi biti spremno za 'binge viewing' krajem 2014, kao prvi TV projekt u karijeri autora 'Matrixa'.

Sitkom 'Arrested Development' Netflix je preoteo Showtimeu, plativši nevjerojatnih tri milijuna dolara po jednoj 30-minutnoj epizodi. Ova humoristična serija vratit će se u produkciju sedam godina nakon gašenja, a najavljuje se i posve novo, turbopersonalizirano iskustvo gledanja, s nelinearnim pristupom epizodnom nizu, potragom za easter eggovima i sl.

I to nije sve – Eli Roth ('Hostel') za Netflix producira 'Hemlock Grove', nove tinejdžerske vukodlake, a Jenji Kohan, autorica čuvenog serijala 'Trava' ('Weeds'), na ljeto kreće s 'Orange Is The New Black', novim dramedyjem snimljenim ekskluzivno za Netflix. Koji trenutačno razmatra i produciranje remakeova serija 'Terra Nova' i 'The Killing'.

Živimo u tzv. platinastom dobu televizije, gdje novi formati, sloboda i zrelost TV-a zasjenjuju minutažom limitirani i obiteljskim ukusom definirani profil kinoblockbustera. Do te mjere da i jedan Tarantino najavljuje napuštanje filma i prelazak na TV – tko zna, možda čak i na Netflix. Ili na neku od konkurencija.

Naime, ona itekako raste – svi razvijaju isti plan i program, pokušavajući preuzeti tron, od Applea preko HBO-a do Microsofta i Amazona, koji s istim konceptom odlazi još jedan korak dalje. Jeff Bezos i Amazon Studios lani su najavili produciranje nove humoristične serije za svoj streaming servis, a ganjajući žešću interaktivnost s publikom, pozvali su surfere da pošalju svoje scenarije. Iz gomile od pristiglih 2.700 komada izabrali su njih 25, a potom iz društva izabranih izdvojili i odobrili snimanje šest finalista. Ovaj ambiciozni 'crowdsourcing' projekt nastat će nakon što publika preko Amazona odgleda svih šest komada pa izabere što, kako i kada želi gledati u mjesecima koji slijede.

Televizija se mijenja, radikalno, nepovratno. Budućnost možda ne živi u Hrvatskoj, zasad, ali bilo bi glupo misliti da se ona neće dogoditi. Na kraju krajeva, nije bitno jesmo li na nastavu utrčali zadnji – važno je što smo na njoj naučili.