Iako ima i više nego zavidnu glumačku karijeru, a među brojnim nagradama tu je i ona najprestižnija, europski Oscar za najboljeg glumca, pojavljivanje Zlatka Burića u novom holivudskom hitu 'Wolfs' ponovno ga je plasiralo u medije.

Iako se pojavljuje tek u jednoj sceni s Georgeom Clooneyjem i Bradom Pittom, koji, vjerojatno zahvaljujući upravo Buriću, tečno izgovara 'Pi*ku materinu!', njegova pojava je i više nego upečatljiva.

Zlatko Burić rođen je 13. svibnja 1953. u Osijeku, a upravo je u rodnom gradu započela njegova ljubav prema glumi i to na 'daskama koje život znače'. Svoje prve glumačke nastupe imao je već 1968. u sklopu Omladinskog studija osječkog Miniteatra, a potom se školovao u Dramskom studiju Osijek.

Sedamdesete je proveo u Zagrebu te je pokrenuo jednu od najvažnijih kazališnih, multimedijalnih i interdisciplinarnih umjetničkih skupina, Kugla glumište, zapravo prethodnicu nekolicine zagrebačkih kazališnih kuća i trupa.

Selidba u Dansku

'Kasno sam postao glumac. Sebe sam vidio kao radikalnog kulturnog aktivista. To me iskustvo formiralo. U toj grupi nismo govorili da smo glumci, govorili smo da smo proizvođači slike, glazbe... Jasno je da je to bila gluma, ali nismo o sebi razmišljali kao o glumcima. Meni je to bila neka vrsta redukcionizma... Prvi put donio sam odluku da sam glumac nakon filma 'Pusher', u koji sam i pomalo nevoljko ušao. Taj susret s Refnom, režiserom, bio je odlučujući u mom životu', rekao je gostujući prošle godine u emisiji 'Nedjeljom u 2'.

No život mu je namijenio nešto drugo, pa se u jednom trenutku sa suprugom Dankinjom odselio u zemlju u kojoj su i zasnovali obitelj. Kako piše u Wikipediji, prvih godina radio je fizičke poslove, a potom se, početkom 90-ih, vratio na kazališne daske.

Tada su u Dansku počeli pristizati izbjeglice s područja bivše Jugoslavije, a danske nevladine udruge reagirale su pokušavajući pomoći izbjegličkoj djeci. U to su spadali i satovi glume za djecu, a davao ih je upravo Burić. Nekako u to vrijeme, točnije 1996., dobio je jednu od vodećih uloga u danskom trileru 'Pusher'. Uloga srpskog narkobosa Mila bila je njegov prvi veliki uspjeh, a za nju je nagrađen i najuglednijom danskom filmskom nagradom Bodil za najboljeg sporednog glumca.

Studiranje na akademiji bilo mu je odbojno

U Danskoj je tako postao glumac s 44 godine jer mu je ideja studiranja na akademiji bila odbojna. Zbog toga i danas nema formalno glumačko obrazovanje.

'U to vrijeme bilo je puno izbjeglica iz Jugoslavije, bili su na 'trpljenom boravištu'. To znači da su dobili hranu, smještaj, ali nisu se smjeli uključiti u dansko društvo. To je trajalo dvije, tri godine i bilo je strašno. Imaš 12 godina, a uopće ne ideš u školu. I onda je jedna od danskih udruga za pomoć izbjeglicama, koja je izvan vlade, ali ima veliku moć, organizirala paralelni, poluilegalni sustav obrazovanja. U to vrijeme radio sam s ukrajinskom režiserkom i držali smo katedru - ona film, a ja kazalište.

I tamo sam načuo da Refn traži neke ljude za taj film. Imao sam probno snimanje, a nakon toga je Refn došao i počeo me provocirati na tu neku foru stranaca i Danaca, a meni je to bilo mučno jer sam došao iz danskog sustava. Tako da sam agresivno reagirao i upali smo u svađu. Ali kad je to završilo, shvatio sam da me on provocirao kao režiser da vidi reakciju. To je ta čuvena 'svađa' koja je ostala zapamćena', prisjetio se Osječanin kod Aleksandra Stankovića.

Uloge iseljenika

Kako to već biva, i Burić je većinom dobivao uloge iseljenika s Balkanskog poluotoka ili iz bivših sovjetskih republika, a u Hrvatsku se vratio u drugoj polovici 2000-ih, kada je u režiji Branka Brezovca na daske Teatra &TD postavljena Krležina drama 'U agoniji'.

'Ne kažem da su sve uloge bile super. To je bila ta teška odluka kad sam odlučio postati glumac. Da bih postao glumac u Danskoj, morao sam imati ili njihovu kazališnu akademiju ili sam morao dokazati poreznim papirima da najmanje tri, četiri godine živim samo od glume. Onda sam morao pristati igrati i u filmovima koje bih možda izbjegao. Nije to tako komplicirano. Imam ipak osjećaj da sam lagodno prošao kroz život, jer puno su mi prilazili ljudi koji su mi bili interesantni', ispričao je Burić.

Iako je u karijeri snimio brojne filmove i serije diljem svijeta, u Hrvatskoj je prvi put na filmu dobio priliku 2014. u 'Koscu' Zvonimira Jurića. Pojavio se i u filmu Nevija Marasovića 'Comic Sans', 'Ne gledaj mi u pijat' Hane Jušić, ali i u Matanićevoj seriji 'Šutnja'.

Za film 'Trokut tuge', koji je proglašen najboljim europskom filmom te je u Cannesu osvojio i Zlatnu palmu, a u kojem je glumio s Woodyjem Harrelsonom, Burić je dobio europskog Oscara, nagradu Europske filmske akademije.