Čovjek koji je najznačajniji dio svoje filmske karijere ostvario u Danskoj govorio je o svojoj vezi s Hrvatskom, o tome zašto još uvijek glumi u malim, nezavisnim kazališnim projektima te što to Danska ima, a Hrvatska nema i obratno.

"Mi imamo malo krivu sliku o Hollywoodu. Meni je jako ugodno iznenađenje bilo kad sam došao tamo i radite s nekim režiserom za kojeg znaš da radi blockbustere zbog čega misliš da je samo u tom mainstreamu. Ali oni jako prate europski art film i to mi je bilo ugodno iznenađenje. I to nije samo pristojnost nego oni stvarno to gledaju. Hollywood je jedan drugačiji način proizvodnje filma nego što je to europski i ide se nekim drugim stepenicama", rekao je Burić u emisiji u kojoj je objasnio i svoj netipični put prema glumi. Naime, Zlatko se proslavio kroz rad danskom trileru Pusher (1996.) u kojem je igrao jednu od vodećih uloga

"Kasno sam postao glumac. Sebe sam vidio kao radikalnog kulturnog aktivista. To je iskustvo mene formiralo. U toj grupi nismo govorili o glumci, govorili smo da smo proizvođači slike, glazbe,... Jasno da je to bila gluma, ali nismo o sebi razmišljali kao o glumcima. Meni je to bila neka vrsta redukcionizma... Ja sam prvi put donio odluku da sam glumac nakon filma Pusher u kojeg sam ušao i pomalo nevoljko. Taj susret s Refnom, režiserom, je bio odlučujuć u mom životu", rekao je glumac o filmu u kojem je glumio jednog srpskog kriminalca u Danskoj i koji mu je lansirao karijeru.

"Doživio sam nakon tog Pushera omladinski ushit, kao kad praviš bend... Sad smo grupa, pomislio sam! Vjerovali smo da ćemo nakon toga filma nastaviti raditi zajedno filmove... To se raspalo i nismo uspjeli, ali taj trenutak mi je bio čaroban i prvi put sam doživio taj čin filmske glume, koja je različita od kazališta. Vidio sam da se tu otvara jedno veliko područje u koje se može ući i postao sam glumac s 44. godine", rekao je Burić, dodajući kako mu je ranije ideja studiranja na Akademiji bila odbojna, stoga do danas nema formalno glumačko obrazovanje. No, rastao je, kako kaže, u Osijeku 60-ih godina, kada je Osijek bio "čudan grad, a bila su i čudna vremena".

"Bio je propuh novog vremena, lupilo je to i Branka Mešeka, Gavellinog učenika koji je protestno napustio HNK gdje je bio direktor drame i napravio mini-teatar, prvu ili drugu okruglu scenu, repertoar... Osnovao je omladinski studio, vrlo ozbiljan, radili smo iza škole, spremali predstave. Pružio nam je neku vrstu glumačkog obrazovanja", rekao je Burić.

Stanković je Burića upitao i o čuvenoj svađi s redateljem Pushera.

"U to vrijeme je bilo puno izbjeglica iz Jugoslavije, bili su na "trpljenom boravištu". To znači da su dobili hranu, smještaj, ali nisu se smjeli uključiti u dansko društvo. To je trajalo 2-3 godine i bilo je strašno. Imaš 12 godina, a ne ideš u školu uopće. I onda je jedna udruga danske pomoći izbjeglicama, koja je izvan Vlade ali ima veliku moć, organizirala jedan paralelni poluilegalni sustav obrazovanja. U to vrijeme sam ja radio s jednom ukrajinskom režiserskom, mi smo držali katedru ona film, a ja o kazalištu. I tamo sa načuo da Refn traži neke ljude za taj film. I napravio sam probno snimanje, nakon toga je Refn došao i počeo me provocirati na tu neku foru stranaca i Danaca, meni je to bilo mučno, jer sam došao iz danskog sustava. Tako da sam reagirao agresivno, upali smo u svađu. Ali kad je to završilo, shvatio sam da me on provocirao kao režiser da vidi reakciju. To je ta čuvena 'svađa' koja je ostala zapamćena", rekao je Burić, koji je govorio i o političkoj situaciji u Danskoj.

"Dansko društvo je bilo jako zanimljivo. Bilo je to jedno liberalno društvo, ali ne neoliberalno. Odluke su se donosile u lokalnoj zajednici, to je sve funkcioniralo, bilo je tolerantno. Postojali su mjehurići promjena prema društvenoj pravdi, jednakosti...", rekao je Burić, dodajući da je nova stranka stigla na vlast a s njome i pogled na imigrante kao na parazite. Socijalna država odjednom je postojala samo za Dance, rekao je Burić.

"I jezik se mjenja, jedan ksenofobični refleks je postao legitiman. To je bilo nezamislivo 70-ih i 80-ih u Danskoj", rekao je Burić koji je za svoj "loš danski" dobio nagradu za promicanje danskog jezika.

"Valjda ima istine u tome da jezik nije mrtva kokoš. Ja pričam danski s jakim akcentom. Ali surađujem s režiserima koji taj moj jezik znaju upotrijebiti," rekao je Burić, dodajući kako njegov loš danski nije politički stav.

Govoreći o stereotipima kojima podliježu redatelji, da glumci s ovih prostora igraju samo ruske kriminalce, Burić koji i sam igra ruskog oligarha u posljednjem hit filmu Rubena Ostlunda "Trokut tuge", je rekao:

"Umjetnost upotrebljava stereotipe, samo je pitanje da li to odradiš dobro ili loše. Manirizam u umjetnosti, cijela barokna umjetnost jest da se igraš sa stereotipima, da ih razvijaš. Dakle, važno je što si ti napravio s nekim stereotipom, o tome je važno razgovarati", rekao je Burić, koji je u emisiji kazao i kako se nikad nije trsio postati slavan, ali to se naprosto dogodilo.

"Dobro je jer te ljudi jako priznaju i otvaraju ti se mogućnosti da dalje radiš. (...) To je jedna strana, a ovo drugo zahtjeva puno snage. Kad izađeš vani pa ljudi žele pričati. To je tako," rekao je Burić koji je otvoreno komentirao i kako je odbijao uloge koje su mu bile "loše i nezanimljive".

"Ne kažem da su sve uloge bile super. To je bila ta teška odluka kad sam odlučio postati glumac. Da bi postao glumac u Danskoj, moram imati ili njihovu kazališnu akademiju ili moram dokazati s poreznim papirima da najmanje 3-4 godine živim samo od glume. Ako je tako, onda sam morao pristati i da igram filmove koje bi možda izbjegao. Nije to tako komplicirano. Imam ipak osjećaj da sam lagodno prošao kroz život, jer puno su mi prilazili ljudi i koji su mi bili interesantni", Rekao je Zlatko Burić - Kićo.

Govoreći o radu redatelja Rubena Ostlunda, Burić je kazao kako voli i cijeni njegovo tvrdoglavo ustrajanje na načinu produkcije filmova.

"On je izbor glumaca radio skoro dvije godine. Meni su kao glumcu ti susreti sa Rubenom bili jedno od najljepših iskustava koje sam doživio u životu. Ja sam išao na casting i dobio sam tekst i mislio da sam da ću nešto izvesti, no tamo je bio Ruben od prvog dana i to je bio jedan razgovor od dva i pol sata gdje smo mi improvizirali. Više puta smo se tako sastajali. Zapravo sam mislio da neću dobiti taj film, ali sam već bio zadovoljan činjenicom da sam imao to iskustvo u kojem smo postajali prijatelji," komentirao je glumac koji je upravo za ulogu u filmu "Trokut tuge" švedskog redatelja osvojio europskog Oscara za najboljeg glumca.

Glumac u u emisiji nije krio svoju ljevičarsku političku orijentaciju. U razgovoru je rekao i kako vjeruje da umjetnost mijenja svijet te kako misli da je svojim radom doprinio nekim pozitivnim koracima.

"Vjerovao sam da se s nekom mekanom strategijom mogu mijenjati percepcije ljudi, da će oni izaći iz nekog patrijarhalnog, klasnog sustava i da će početi graditi neki bolji svijet. Možda je to sve bio krivi put i možda smo trebali biti pametniji te se organizirati politički. To me ozbiljno mučilo. Da li su nam dani uzalud prošli? Sad ipak mislim da umjetnost mijenja svijet. Kada me prošlo taj depresivni trenutak shvatio sam da smo napravili neke velike korake", rekao je Burić.