'Glas Jovanke Broz', izložbu nastala u suradnji Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu i Fondacije Jovanke Broz iz Zagreba možete pogledati sve do srijede, 30. travnja 2025. Nepoznatu Jovanku Broz koju pamtimo kao partizanku i prvu damu Jugoslavije možete upoznati kroz ovu izložbu čiji je povod 80. obljetnica završetka Drugog svjetskog rata, te nedavnih stotinu godina od rođenja Jovanke Broz.

Izložba na kojoj se može čuti i glas Jovanke Broz i to iz intervjua koji je 2012. godine vodio novinar i diplomat Dragan Bisenić, vraća, kako navode organizatori, pravo glasa samoj Jovanki, ali i svim ženama koje su se borile za ravnopravnost u NOB-u.

Osim osobnih stvari poput haljina, torbi, rukavica, na izložbi se mogu vidjeti osobni dokumenti, fotografije, predmeti iz svakodnevnog života koji su za ovu izložbu posuđeni iz Muzeja Jugoslavije i Arhiva Jugoslavije. O detaljima koncepta, za tportal govori Davorka Perić, povjesničarka umjetnosti i kustosica izložbe.

Iako je ovo prva izložba posvećena Jovanki Broz u Zagrebu, Perić ističe kako se nada da glavni grad Hrvatske neće biti jedini koji će je ugostiti.

“Na izložbu dolaze radnici u uniformama“

“Vjerujem da su građani širom Hrvatska zainteresirani za ovu izložbu, što pokazuje velik broj posjetioca, i ono što mi je posebno drago da publika nije iz isključivo kulturnih krugova, već da u pauzama s radnih mjesta na izložbu dolaze radnice i radnici u svojim uniformama i radnim odjelima. Posjetitelji se fotografiraju, komentiraju, pitaju. Također interes medija je vrlo velik“, ponosno kaže za tportal Davorka Perić, kustosica.

Izložba, dodaje, ima namjeru Jovanku Broz prikazati kroz tri životne faze kao snažnu i borbenu osobu, vratiti joj glas prisilno oduzet nakon udaljavanja od Tita.

“Posebno joj vratiti glas nakon Titove smrti i raspada Jugoslavije kada živi u izolaciji i šutnji, a što tumačim kao njezinu svjesnu odluku, dostojanstven oblik suprotstavljanja društvenom i političkom okruženju koji ju je odbacilo“, dodaje.

Izložbu je nazvala „Glas Jovanke Broz“ jer je, čula od radnika i radnica iz Arhiva Srba u Hrvatskoj da je istoimeni Arhiv otkupio višesatni intervju koji je novinar i diplomat Dragan Bisanić vodio s Jovankom od 2010. do 2012. godine.

“A kako nam je u kolektivnoj svijesti Jovanka Broz ostala kao osoba koja je prisutna, u pratnji Josipa Broza Tita, koja samo stoji u pozadini, učinilo mi se zanimljivim da se na te nijeme snimke montiraju dijelovi intervjua s njom. Ovom prilikom bih zahvalila Filmskim novostima na ustupanju arhivskih materijala. Na izložbi se može pogledati intervju dio tog intervjua s Jovankom u trajanju od sat i pol, također objavljen je i na Vida TV kanalu i čujem da je zapalio Internet“, napominje Perić.

„Haljine su joj poklanjali Dior, Lanvin, Chanel, za nju je šila i Žuži“

Cipele, torbe, rukavice, haljine, sve su to predmeti koji su dio ove izložbe, a u Zagreb su 'dopremljeni' zahvaljujući Fondaciji Jovanka Broz koju vodi supruga njenog nećaka Zorana Aleksića. Te je osobne predmete sama Jovanka dobila pravnim putem od Muzeja Jugoslavije, odnosno, osamdesetih godina od Memorijalnog muzeja Josipa Broza Tita.

“Jovanka je u velikoj mjeri dobivala haljine na poklon, kao prva dama socijalističke samoupravne Jugoslavije, plijenila je pažnju svojim izgledom i stvarala sliku moderne zemlje. Haljine su joj poklanjali Dior, Lanvin, Chanel, šila joj je i Žuži Jelinek. Jovanka je odudarala svojim mladenačkim izgledom i načinom odijevanja od drugih supruga predsjednika, čiji stil je bio puno suzdržani i konzervativniji, tako da je pedesetih i šezdesetih godina bila vrlo popularna i doprinosila duhu nove Jugoslavije“, smatra Perić.

„Ambiciozna žena koja se borila za svoja prava i pozicije“

Jovanka je veliku pažnju pridavala pitanjima ženske ravnopravnosti i emancipacije žena u tadašnjoj Jugoslaviji, stoga Perić podsjeća da se kao ambiciozna žena koja se borila za svoja prava, pozicije i uloge još 1956. godine.

“Smetalo joj je i o tom je pisala u časopisu Žena danas da se u dnevnom tisku ne spominju prava žena nego samo u ženskim časopisima. Zanimljivo je da je jedan od glavnih argumenata za ukidanje AFŽ, 1953. , bio je baš ovaj, da su žene dobile sva politička i socijalna prava i da se njihov status sada ne treba promatrati izolirano od položaja ostalih članova društva, tako da su smatrali da nije potrebno ni postojanje ženske političke organizacije, niti da se u dnevnim novinama i dalje istuče borba za prava žena“, objašnjava Perić.

Od Pećana do prve dame

Prvi dio izložbe, kaže Perić, prati odrastanje Jovanke Broz u selu Pećani kroz Udbine gdje u krugu formiranog oko njenog oca u vlastitoj kući, došla u susret s lijevim političkim idejama.

“U vlastitoj kući su se okupljali ljudi stvarajući umjetnički i aktivistički program. Kao sedamnaestogodišnjakinja priključuje se Narodnooslobodilačkoj borbi, iako ranjavana u obje noge ne odustaje i s dvadeset godina oslobođenje dočekuje kao najmlađa žena s oficirskim činom“, dodaje.

Njezin nepokolebljiv stav i upornost vidljiv je i u drugom periodu njenog života, nakon rata kad iako je u NOB-u stekla visoke pozicije, kao žena mora krenuti ponovo od nule.

“Iako je na Belom dvoru kod Tita, ona započinje svoju poslijeratnu karijeru kao domaćica higijeničarka, tu ulogu postepeno i spretno ulogu mijenja, samostalno se obrazuje, uči jezike, te postaje prva dama socijalističke Jugoslavije“, dodaje.

Ali i treći puta kreće iz početka kada u izolaciji pronalazi puteve opstanka, bori se s novim političkim sustavom.

Izolacija i borba za vlastitu imovinu

“Nije odustajala u borbi za svoje osobne stvari i svoja prava zadržavajući pritom dostojanstvo i duh“, dodaje Perić.

Živjela u izolaciji, i to uz čuvara u kući i pratitelja za izlazak u grad, koji je imao zadatak i predlagati što njezini posjetitelji donose i odnose iz kuće.

“Ponedjeljkom kad je Kuća cvijeća zatvorena za javnost, izbjegavajući susrete, odlazila je na grob svom pokojnom suprugu kao bi na na intimniji način mogla provesti vrijeme posvećeno njihovom odnosu. Također Jovanku je redovito posjećivala njezina sestra Nada, koja mi je u razgovoru rekla, da joj je Jovanka bila i sestra i majka, budući da su vrlo rano ostale bez majke“, dodaje.

Iako će kasnije u Srbiji primati mirovinu, pravnim se putem morala boriti i tražiti osobne stvari: nisu joj vraćeni ordeni, nijedan od njih šesnaest, vrijedan nakit, uključujući i rođendanski poklon – ogrlicu koju joj je darovao Tito.

“Kada joj stara lična karta istekla, nije tražila novu, no dobila ju je 2009. Na izložbi je možete vidjeti neotpakiraniu, nekorištenu. Također arhitekti su donosili planove za izgradnju nove vile, kuće Jovanke Broz, no ona ih je odbijala riječima, da ovo nije država u kojoj bi željela imati kuću. I u tome se možda najviše ocrtava Jovankin karakter i otpor prema novom društvenom i političkom okruženju“, dodaje Perić.

„I Jovanka i Tito danas su marginalizirani, bačeni u zaborav“

Prije druge Jugoslavije, bila je, kako kaže, kustosica, simbol snažne, mlade žene s idealima za koje je spremna se boriti, potom simbol vremena moderne samoupravne i prosperitetne države, vremena u kojem su Tito i Jovanka uživali ugled svjetske javnosti, a danas osporavani, marginalizirani i bačeni u zaborav.

Cilj organizatora je, otkriva Perić, osim prikazivanja izložbe i u drugim gradovima i inozemstvu, obići rodnu kuću Jovanke Broz s predsjednicom Fondacije, te razgovarati s lokalnom samoupravom o mogućnostima za suradnju. Razmišljanja iz Fondacije idu u smjeru otvaranja Memorijalnog muzeja u Pećanima.

“Treba pričekati odgovore lokalne samouprave, kojoj bi takav projekt zbog velikog interesa javnosti mogao bitno popraviti javni budžet“, zaključuje Davorka Perić, kustosica i povjesničarka umjetnosti, u razgovoru za tportal.